Frans Meijer danas ima 65 godina i na pragu dobi za mirovinu opet mora proći kroz suđenje, ovaj put zato što je u listopadu sa svojim sinom i još jednim pomagačem pokušao opljačkati kombi za prijevoz novca.
Guardian iznosi detalje optužnice prema kojoj je Meijer onog dana imao lažne brkove i bio u ukradenom kombiju, a kasnije će se ispostaviti i da je bio naoružan, te je na sebi nosio i dva zaštitna prsluka. U jednom trenutku su mu prišli policajci, jer im je netko od građana dojavio da se nešto događa.
Stao je prijetiti policajcu, potom i bježati i, dobro da je imao zaštitne prsluke, jer je izbušen s toliko metaka da su ga ranili unatoč svom tom oklopu na sebi. Njegov 26-godišnji sin bio je dovoljno pametan da se preda bez riskiranja pucnjave za sobom. A treći optuženi? 35-godišnji Laurens Boellaard Meijerova je poveznica s prošlosti po kojoj ga pamti crna kronika svjetskog glasa.
Boellaard je, naime, sin Meijerovog pajdaša iz mlađih dana s kojim je u studenom 1983. i još trojicom oteo Freddyja Heinekena, glavnog direktora obiteljske pivovare osnovane još 1864., čiji je glavni brend pivo s crvenom petokrakom zbog koje su Orban i neki tipovi s desnice iz Hrvatske to pivo htjeli... No, znamo o kojoj tvrtki govorimo. Zato i jest tjednima krajem 1983. jedna od glavnih tema na zapadu Europe bila otmica čovjeka za čije su oslobađanje otmičari tražili 35 tadašnjih nizozemskih guldena.
Naknadno se ispostavilo da su otmicu pripremali čak dvije godine, da bi ga se konačno i dočepali, odnosno i njega i njegovog vozača, 9. studenog 1983. u 18.56 ispred ureda Freddyja Heinekena u Amsterdamu. Tri tjedna su ih držali u napuštenom industrijskom pogonu u luci, i to u ćelijama koje su akustično savršeno izolirali, a usto zatočenike lancima vezali uza zid.
Otmičari su na kraju uspjeli ono što u otmicama rijetko uspijeva; dobili su otkupninu, nisu ubili nikoga, svakako ne otete, uspjeli su pobjeći i policija nije ubila nikoga niti iz grupe otmičara. Očito su tijekom te dvije godine obavili inteligentan posao. Zbog toga o ovoj otmici i jest napisano nekoliko filmova, snimljena su dva filma, od kojih je starog Heinekena, danas pokojnog već 16 godina, glumio Anthony Hopkins.
Samo, bijeg je ipak bio nešto posebno, čak i u analognim 80-ima, bitno različitima od hiperdigitaliziranog Zapada danas. Slijedila je masovna policijska potjera za ljudima kojima je uspjelo oteti tada najbogatijeg čovjeka u Nizozemskoj. Meijer se u jednom trenutku predao vlastima. I pitanje je u kakvom je bio stanju, jer je, čekajući suđenje, završio na promatranju u psihijatrijskoj bolnici. A možda i nije bio u tako lošem stanju, jer iz bolnice je Meijer pobjegao 1985. godine i otada o njemu godinama nije bilo traga.
Niti je ikada pronađen cjelokupni iznos isplaćene otkupnine. U odsutnosti je u Nizozemskoj proglašen krivim i osuđen. I tako sve do 1994. kada je nizozemski TV-crnokronikaški novinar Peter Rudolf de Vries pronašao bjegunca u Paragvaju, oženjenog jednom Paragvajkom, s kojom je tada imao već troje djece.
Meijer je tamo vodio restorančić, pričao je da žali zbog svih svojih kriminalnih djela, te da je otkrio kršćansku vjeru.
Samo, nizozemsko pravosuđe nije imalo niti najmanje sluha za njegovo pokajanje i pronalazak vjere, pokrenulo je dug i težak proces izručenja iz Paragvaja Nizozemskoj. Frans Meijer imao je 46 godina kada je 2002. godine napokon izručen nazad u domovinu. Zanimljivo, samo nešto ranije, ali iste godine, stari Heineken umro je u dobi od 78 godina, nije doživio dan kada su Meijera dovukli avionom u lisičinama na izdržavanje kazne zatvora od 12 godina koja ga je čekala sve to vrijeme.
Meijer je u zatvoru bio uzoran, a i prošlo je već puno vremena, uglavnom, pustili su ga tri godine poslije. Otada o njemu nije bilo posebno spektakularnih vijesti, barem ne novih, sve dok mu nije pao na pamet novi pothvat, ovaj zbog kojega mu se sudi danas.
