Već desetljećima traje rasprava koja se nalazi na raskrižju religije i leksikografije, a u kojoj suprostavljene strane polemiziraju kad se može koristiti riječ fundamentalizam u kontekstu koji ide izvan originalnih protestantskih okvira.
Danas se fundamentalističkim često proziva nešto što se želi ocrniti, te se često veže uz riječi poput 'ekstremizma'. Ali Curtis Lee Lawson, baptistički svećenik koji je popularizirao ovaj izraz, želio je njime na pozitivan način opisati svoju vjeru.
Laws je naime počeo koristiti izraz referirajući se na seriju eseja obljavljenu između 1910. i 1916. godine, 'Fundamentalisti', u kojima su objavljene temeljne doktrine istinske kršćanske vjere. U esejima je predstavljeno djevičansko rođenje Isusa, te vjerovanje da je živi Bog 'fundamentalan' za kršćanstvo u svim oblicima.
Prozivajući samog sebe fundamentalistom, Laws je kontrirao svojoj vjeri, točnije tome kako je na nju gledalo sve više modernih kršćana koji su počeli sve fleksibilnije interpretirati nadnaravne dijelove Svetog pisma.
"Fundamentalizam je prosvjed protiv racionalne interpretacije kršćanstva koja traži načine kako diskreditirati nadnaravno. Ova racionalizacija, kad 'odraste' prezirat će čuda iz Starog zavjeta, nazvat će djevičansko rođenje našeg Spasitelja nemogućim, smijat će se lakovjernosti onih koji će prihvatiti mnoga čuda Novog zavjeta, uskrnuće našeg Gospodina prozvat će tek činjenicom da njegovo postojanje nije završilo smrću, te će obećanja o njegovom drugom dolasku prozvati tek nedosanjanim snom", napisao je Laws 1922. godine.
Ubrzo se ova ideja fundametalizma proširila u tolikoj mjeri da se s vremenom među nekim kršćanima povezala uz cijeli niz odgovarajućih kršćanskih ponašanja i misli, koje su se protivile pijenju alkohola i plesu, te učenju o evoluciji u školama. I tako se prvotni pojam počeo vezivati uz kruto praznovjerje, kakvim ga smatramo i danas.
Kojoj vjeri pripada funtamentalizam?
Na festivalu ideja u Aspenu spisateljica koja proučava religije, Karen Armstrong, suprotstavila se drugima napominjući da se riječ koristi previše široko.
Ona tvrdi da je upotreba imala smisla u vrijeme kad su je izumili Amerikanci koji su se 1920-ih godina vraćali 'fundamentalnom' kršćanstvu, no kad ljudi govore o 'fundamentalističkom islamu', tvrdi Armstrong, oni loše povezuju dvije ideje koje nisu lako povezive, te se "stječe dojam da je fundamentalizam monolitni pokret diljem svijeta".
Armstrong se tako pridružila brojnim osobama koje već desetljećima raspravljaju o tome na koji način bi se ova riječ trebala koristiti izvan originalnog protestantskog, kršćanskog okružja.
Mnogi kritičari islama ostali su osupnuti kad se 1970-ih i 1980-ih pojavio otpor prema upotrebi te riječi za opis islama. Naime, njihovi neistomišljenici smatrali su da je ovaj izraz prejednostavan i da ide previše u kršćanskom smjeru.
Muslimani i oni koji su ih podržavali smatrali su naime da je 1970-ih godina, korištenjem u kontekstu opisivanja muslimana, fundamentalizam postao diskriminirajuća riječ čije značenje nikad nije do kraja razjašnjena.
"Njome su se opisivali različiti trendovi u muslimanskom svijetu, pa danas postoji više definicija, koje su često isključive i kontradiktorne", napisao je Khalid Yahya Blankinship u svojoj knjizi 'Fundamentalism: Perspectives on a Contested History', piše Atlantic.
Čak se i danas kršćani svađaju po pitanju koristi tj. štete same riječi. U medijima iskače na sve strane, te se koristi najčešće kako bi opisala bilo koga za koga se smatra da prati tradicionalna vjerska uvjerenja, o kojoj god vjeri da je rieč. A čini li to tim istim osobama više štete nego koristi, procijenite sami.
