Beskrajni redovi kamenih ploča nižu se padinama Hong Konga. Na ogromnim je površinama sivih blokova s urezanim kineskim slovima vidljivo svega nekoliko zelenih mrlja.
Te su padine dom tisućama ljudi - ili barem njihovim zemaljskim ostacima. U Hong Kongu gotovo da nema mjesta ni za žive, a kamoli za mrtve.
Za svoju novu seriju fotografija "Mrtvi prostor" fotograf Finbarr Fallon obišao je gotovo sva gradska groblja, snimajući njihovu gustoću grobova i planinski urbani teren koji ih okružuje.
Svijet živih i svijet mrtvih
- Pokušao sam u jednom portretu prikazati taj odnos između živih i mrtvih - rekao je Fallon koji pomoću telefoto zoom leće objektiva komprimira prvi plan i pozadinu kako bi stvorio efekt "spljoštenosti".
Također je koristio dronove da bi snimio zračne snimke, koje zorno prikazuju upečatljive veličine tih groblja. Na nekim se fotografijama vide posjetioci koji se penju strmim brdima, poput sitnih mrlja u moru stećaka.
- Uistinu sam želio pokazati monumentalnost groblja, koja su postala sama svoj krajolik, tako da usporedim razmjere živog svijeta s ovim mrtvim. Moj cilj e je fotografirati ono što se naziva "promjenom kulture smrti" - ističe.
U Velikoj Britaniji, iz koje Fallon dolazi, groblja su najčešće ravna, zelena i prostrana, s uređenim vrtovima. U Hong Kongu su uvjeti za mrtve refleksija uvjeta za žive - skučeni i u potrazi za zrakom.
Taj dom 7,5 milijuna ljudi je jedan od najskupljih gradova na svijetu ima nevjerojatne cijene za zemlju i stanove, pa se ljudi bore s brojnim preprekama za komadić svog prostora, a to ne prestaje sa smrću.
Za grob daju 36 tisuća dolara
Na privatnim grobljima u gradu trenutno se nalaze trajne parcele za čak 280000 hongkonških dolara (36000 dolara), a docentica sveučilišta Hong Kong Amy Chow, koja istražuje starenje i smrt, kaže da se mogu prodati za gotovo četiri puta više.
Mjesta na javnim grobljima mogu biti jeftinija, ali praktički su svi trajni grobovi već zauzeti, a preostale su samo parcele za višekratnu upotrebu koje su pod obveznom ekshumacijom nakon samo šest godina, piše CNN.
Velika većina građana umjesto toga odlučuje kremirati svoje pokojne voljene osobe. Ali čak i tada može biti borba za osiguravanje mjesta u kolumbarijumu, s tisućama obitelji na listama čekanja, a dovoljno je prostora za samo jednu ili dvije urne. Ljudi mogu čekati do sedam godina na oslobađanje mjesta, rekao je Chow.
Mijenjanje tradicije i vjerovanja
Izum virtualnih groblja i rastuća sklonost kremaciji odražavaju promjenjivu kulturu oko smrti u azijskim metropolama poput Hong Konga, Singapura i Tokija. Ali smanjivanje prostora može predstavljati prijetnju tradicionalnim vjerovanjima i običajima poput festivala Qingming ili Dana čišćenja grobova, godišnjeg kineskog praznika u kojem se ljudi posjećuju i odaju počast grobovima svojih predaka.
"Mnogo azijskih kultura prakticira ove rituale", rekao je Fallon. "Ali gledajući prema budućnosti, mislim da će gradovi morati prihvatiti dramatične pomake u načinu na koji postupaju sa mrtvima."
- Pronalaženje stalnog mjesta za svoje pretke način je iskazivanja poštovanja i vjerne pobožnosti - kaže Chow, sugerirajući da ljudi mogu osjećati krivicu i sram ako nisu u stanju osigurati mjesto groblja ili kolumbarija za pokojne članove obitelji.
Još jedno dugovječno vjerovanje kineske kulture je da mrtvi trebaju počivati na planinama okrenutim prema moru, zbog pozitivnog feng shuija. Uz malo takvih mjesta koja su dostupna ili pristupačna, neki se odlučuju zadržati pepeo svojih najmilijih kod kuće - što ide protiv tradicije.
Plutajuća vječnost
U Hong Kongu nema dovoljno prostora ni za žive, a kamoli za mrtve. Grobna mjesta su nepraktična i 90 posto stanovništva se opredjeljuje za kremaciju. A čak je i pepelu potreban dom, pa je dobiti i običnu nišu nalik zgoditku na lutriji, jer se prvo upisujete na listu čekanja.
S oko 50.000 umrlih godišnje, u Hong Kongu koji ima 8 milijuna stanovnika, procjenjuje se da će do 2023. nedostajati oko 400.000 grobnih niša za pepeo pokojnika. Stoga je lokalna arhitektonska kompanija došla na ideju da stvori plutajuće groblje.
'Plutajuća vječnost', kako nazivaju ovo groblje na vodi, izgleda poput velikog broda koji može primiti do 370.000 urni. Groblje prati feng shui pravila uređenja i ima ugodnu okolinu, naime, okruženo je vrtovima bambusa.
U Hong Kongu groblja se tradicionalno posjećuju dva puta godišnje, za Ching Ming festival u travnju i Chung Yeung festival u listopadu.
- Raditi tradicionalna groblja koja ćete posjetiti samo dvaput u godini je besmisleni trošak vrijednog zemljišta, kojeg je sve manje - kažu dizajneri.
Stoga bi ovo plutajuće groblje 'van sezone' bilo smješteno na pučini, malo dalje od grada, dok bi za vrijeme spomenutih festivala pristajalo uz obalu kako bi se posjetioci mogli ukrcati i posjetiti svoje najmilije.
Japan osmišljava groblja budućnosti
Grobnih mjesta ima sve manje, kao i prostora za širenje groblja. Zato arhitekti i urbanisti osmišljavaju nevjerojatna dizajnerske i građevinske ideje, kako bi riješili taj problem i svima omogućili da jednog dana imaju svoje posljednje počivalište.
Japan je u tom području doživio najdramatičnije promjene. U toj se zemlji već stoljećima grobnice nasljeđuju s koljena na koljeno. Cijene grobnih mjesta u posljednjih nekoliko godina drastično su porasle. Tako primjerice grobnica na prestižnom Aoyama groblju u Tokiju košta 100.000 dolara, dok pretinac za urnu s pepelom tzv. nokotsudo u budističkom hramu košta i do 12000 dolara.
Ruriden Byakurengedo, smješten u popularnoj šoping četvrti Shinjuku, primjer je modernizacije groblja. Izvana izgleda kao tradicionalan hram s drvenim vratima i zakrivljenim krovom, no u unutrašnjost se ulazi pomoću elektroničke kartice.
Kroz vrata ulazite u prostoriju u kojoj se nalazi ogroman ekran s 2.045 svjetlećih statua Bude.
Svaki svijetli drugom bojom, vodeći posjetioce do niše u kojoj je smješten pepeo njihovih voljenih. Nema spomen ploča, a 'ukupno mjesto' na ovom modernom groblju košta 7,379 dolara, zajedno s uslugama održavanja. Mjesto se kupuje na 30 godina, nakon čega se posmrtni ostaci premještaju ispod zgrade, kako bi se napravilo mjesta za nove.
- Populacija Japana opada zbog sve manjeg broja novorođenih. Sve je teže prenositi grobnice s jednog naraštaja na drugi - kaže Taijun Yajima, svećenik u budističkom hramu Kokokuji.
Shinjuku Rurikoin Byakurengedo u Tokiju dizajnirao je Kiyoshi Takeyama. Ova moderna zgrada, nalik svemirskom brodu, koristi tehnologiju automatiziranih skladišta, koju je razvila Toyota. Funkcionira tako da prislonite elektorničku karticu pored 'grobnog mjesta', čija se vrata potom otvaraju.
Pojavljuje se umjetno stvorena nadgrobna ploča s imenom i fotografijom pokojnika, unutar koje je smješten pepeo. U ovom modernom krematoriju moguće je smjestiti na desetke tisuća urni, a obitelji nisu dužne održavati grobna mjesta.
Zgrade kao vertikalna groblja
Od Brazila do Izraela, razne zemlje eksperimentiraju s novim tipom groblja: utorima u visokoj stambenoj zgradi. Ovi ‘vertikalni grobovi’ obično imaju nekoliko katova, uredno složenih u redove polica ili ladice. Omogućuju više od sedam puta veću učinkovitost nego uobičajena grobna mjesta, dok istodobno figuriraju kao atraktivni iako prilično morbidni spomenici.
