Prostitutka u engleskom gradu Hullu bila je prisiljena "izaći na ulice" u pokušaju zarade novca 30 minuta nakon poroda, ispričala je njenu tužnu sudbinu jedna policajka.
Jacqui Fairbanks, policijska službenica za podršku zajednice (kvartovska policajka), koja već čitavo desetljeće pomaže seksualnim radnicama, otkrila je "očajnički" život žena koje rade na Hessle Roadu, gradskoj četvrti crvenih svjetiljki.
Godine 2014. Hull je postao prvi grad u Velikoj Britaniji koji je stvorio "zonu bez prostitucije", što je omogućilo procesuiranje seksualnih radnica. Naime, Engleska, Wales i Škotska ne zabranjuju sami čin prostitucije, razmjenu seksualnih usluga za novac, ali gotovo sve ostalo povezano s time je zabranjeno. Tako je zabranjeno otvaranje bordela, svodništvo, nuđenje seksa u javnosti i tome slično.
"Velik broj pati od mentalnih problema i postoje pitanja trgovine ljudima i prisiljavanja osoba na seks", rekla je Jacqui za lokalni Daily Mail.
"Ali najveći problem je droga, a mnoge od tih žena su na ulici kako bi platile svoj ili partnerov idući fiks. Jedna žena je rodila bebu i za pola sata se vratila na ulice. Tako su očajne neke od tih žena", kaže ona.
Priznajući da je bilo teško zaustaviti prostituciju, Fairbanksova je rekla da je većina od 40 registriranih seksualnih radnika u tom području bilo u dobi od 20 do 30 godina.
"Neke su dugo vremena bili u trgovini seksom. Neke su bile potpuno nove u tom najstarijem zanatu. Imali smo jednu ženu koja je izišla na ulicu prodavati vlastito tijelo kako bi dobila novac za popravak perilice rublja", rekla je.
Dodala je: "Naš problem je da te žene neće doći i surađivati s nama. Njihovo samopoštovanje je toliko nisko da neke stvarno uživaju u pažnji koju primaju i to je doista tužno. Nađu se u ciklusu koji jednostavno ne mogu razbiti."
Od listopada 2017., Hullova politika protu-prostitucije dovela je do uhićenja 29 žena i podizanja četiri optužnice. Dvoje je osuđeno na zatvorske kazne, uz jednu uvjetnu osudu.
Fairbankskova je rekla i da postoji nedostatak suosjećanja za seksualne radnike, dijelom zbog netočne percepcije da svi žive na državnoj pomoći.
Postoji percepcija da su te žene na ulici samo zbog vlastitog bogaćenja, ali to nije uvijek slučaj. Za mnoge je to njihov jedini izvor prihoda.
"Na kraju dana te žene su nečije kćeri. Pokušavam im reći da mogu bolje od ovoga, ali sve što možemo učiniti je pomoći im kroz različite agencije. Bojim se da stvarnost nije nimalo nalik filmu Pretty Woman. Neki bogataš neće navratiti i oboriti ove žene s nogu pa će živjeti sretno do kraja života", dodala je.
