Vrata centra za pomoć ovisnicima o drogama bila su širom otvorena, a kroz njih je uletjela Kristina. Vilica joj je bila pomaknuta udesno, oči su se okrenule u stranu, mišići lica, ruke i ramena su se trzali. Stisnula je plastičnu bocu zelenog čaja i otpila nekoliko gutljaja između napada grčeva.
Socijalni radnici centra već su viđali 19-godišnju Kristinu u tom stanju. Mlada nezaposlena žena bila je redoviti korisnik droge koju u Rusiji zovu 'sol', dok se u SAD-u u slengu naziva 'sol za kupanje' ili 'psihoaktivna sol za kupanje' - skraćeno PABS.
Ranije ovog desetljeća već se mnogo pisalo u SAD-u o ovoj drogi dizajniranoj tako da se zaobiđu zakonske zabrane. U SAD-u se prodaje preko interneta iako su ključni sastojci, MDPV (također poznat kao 3,4-metilendioksipirovaleron) i / ili mefedron, bili ilegalni do 2010. godine.
Droga izaziva uzbuđenje, halucinacije, psihoze, suicidalne misli i srčani udar. Ali njihova zloupotreba u Americi se zanemaruje u usporedbi s opioidnom epidemijom, koja uključuje heroin, a naročito lijekove koji se temelje na oksikodonu, koji se dobiva i na recept. I u Rusiji je heroin, kao i u SAD-u prava pošast, no ništa manji problem nije ni epidemija soli.
'Sol' se može uzimati na više načina - može se progutati, pušiti ili ušmrkati, ali kao što je slučaj i s drugim drogama, najveći učinak ima ako ju se ubrizga, a baš kao i Kristina, sve više Rusa pronalaze svoje narkomansko utočište u euforiji i ovisnosti putem igle.
Ironično, mnogi su u početku vjerovali da su 'soli' nekako sigurnije od heroina, a sada su suočeni s tragičnim posljedicama. Zato je i američka vojska snimila video u kojem objašnjava djelovanje droge zbog koje sve više vojnika dobiva nečasni otpust.
Ranije ovog mjeseca Kristina se podvrgnula besplatnom HIV-testu u nevladinom centru Navigator koji pomaže ovisnicima i vratila se s pozitivnim nalazom. Novosti nisu iznenadile Kristinu. Ona je fatalist. Zna da je samo statistika. Postoje stotine tisuća korisnika soli u Rusiji i gotovo milijun žrtava epidemije HIV / AIDS-a u zemlji.
Droga zahvaća sve uzraste a uzimaju je naravno i muškarci, ali čini se da su žene posebno ranjive. Droga se može kupiti u cijeloj zemlji, a čak ju i školska djeca kupuju preko interneta.
Društvena ravnodušnost
Pet žena koje su pristale na razgovor s novinarima su iz Irkutska, jednog od glavnih gradova u Sibiru. Priznale su da su zaražene HIV-om i hepatitisom C. Ali ovisnost nije jedini problem jer su zapravo njihove bolesti razlog zbog čega postaju ovisnice. Terapeuti primjećuju kako se ovisnice često osjećaju izgubljene, zarobljene u svojim bolesnim tijelima, a da nemaju s kime podijeliti svoje strahove. Droge intenziviraju uobičajena pitanja mnogih ruskih žena, a to su usamljenost, nasilje u obitelji i društvena ravnodušnost prema njihovoj situaciji.
Prošle je godine ruska Duma, odnosno parlament, raspravljala je o prijedlogu zakona koji bi omogućio progon korisnika droga. Mnogi u Rusiji neće prigovarati ako zakon prođe. Ranije ove godine 78 posto Rusa reklo je da žele vidjeti ovisnike u zatvoru.
Ovdje u Irkutsku žene ovisne o 'soli' vise oko gradskih trgovina. Da bi kupile dozu, koja košta manje od 10 dolara, neke zarađuju nudeći seks u lokalnim salonima ljepote, a druge dilaju drogu ili se pak nadaju da će ih počastiti prijatelji. Zato se u šali kaže da je u Sibiru toliko soli koliko snijega.
Kristinin brat blizanac je umro od iste droge. Oboje su bili nezaposleni i oboje ovisni i oboje HIV-pozitivni. O odvikavanju od ovisnosti Kristina više ni ne razmišlja, a jedino što želi od socijalnih službi je da ju opskrbe s čistim iglama da bi mogla intravenozno konzumirati sol.
- Trebamo vojsku socijalnih radnika da bi pomogli svim ženama ovisnim o drogama, koje su HIV-pozitivne, i žive u strahu,i bez šanse da nađu posao", govori Aleksei Trutnev, šef Navigatora
- U Irkutsku nema posebnog rehabilitacijskog centra za žene; idealno, želimo vidjeti mjesto gdje bi se žene mogle družiti, osjećati se potrebne, a ne napuštene.
Samohrane majke
Zatvor je pomogao 34-godišnjoj Marijani Bashkovoj da nakon 15 godina prestane biti ovisna o heroinu kojeg je uzimala i po 2 grama na dan, a soli ni sama ne zna koliko.
- Moju jadnu majku je moj život na rubu i četiri sudske presude za dilanje droge umalo odveo u grob, kaže Bashkova.
Bashkova se nije mogla sjetiti kako je zatrudnjela ni kad joj je dijagnosticiran HIV.
- Tek sada, gledajući moju evidenciju, shvaćam da sam prije toga morala biti u centru za oboljele od AIDS-a i da sam primala neku terapiju.
Srećom, njezin sin je rođen bez HIV-a.
- Često se bavimo ženama alkoholičarima ili ovisnicama o drogama koji odbijaju primati terapiju protiv HIV-a čak i za vrijeme trudnoće, kaže Julija Plotnikova, glavna liječnica Centra za AIDS Irkutsk.
Nastavak na sljedećoj stranici...