Hitlerov najbolji prijatelj bio je gay - Führer ga je ubio

On je "gradio" Nacionalsocijalističku stranku i prije Hitlera, a iako mu je bio uzdanik i desna ruka, Führer ga je vidio kao konkurenciju te ga lišio života. Riječ je o veteranu Prvog svjetskog rata Ernst Röhmu.

I Röhm je sanjao jaku Njemačku, vjerovao je da vojska mora biti golema, žestoka i bez ograničenja koje je nametao Versajski ugovor (da ne smije imati više od 100.000 ljudi).

Bio je i bešćutan baš poput svog prijatelja Hitlera, jedina mu je slabost bila što je podcijenio Führerov gnjev.

Uporan Life Vojnik koji se ni 29 godina nakon rata nije htio predati

Röhm se rodio 1887. godine u Minhenu. Pridružio se vojsci 1906. i napravio karijeru od toga. Tri je puta ozbiljno ranjavan u Prvom svjetskom ratu, posljednji puta tijekom bitke za Verdun. Za svoje zasluge u ratu je i nagrađivan, a nakon Verduna je dobio i titulu kapetana. 

Smatrao je da je poražena Njemačka slaba. Mrzio je i socijaliste i komuniste pa se 1919. pridružio alternativi koja je dijelila njegove stavove. U Minhenu se pridružio Radničkoj stranci znanoj i kao Nacionalsocijalistička stranka koja se kasnije pretvorila u Naciste. I Weimarsku je republiku vidio kao slabu, kao da ne predstavlja želje i htijenja njemačkog naroda.

Zajedno su ušli u stranku

Nešto malo kasnije istoj se stranci pridružio i Adolf Hitler koji se odmah "proslavio" svojim vatrenim i strastvenim govorima o tome kako se Njemačka treba ponovno roditi iz pepela svog poraza. Za probleme je krivio Židove, ratne reparacije i trenutnu vlast. Stranka je rasla tijekom dvadesetih, a Hitler je stao na čelo stranke 1921. godine.

Čim su shvatili koliko imaju zajedničkog Röhm i Hitler postali su prijatelji - oboje su se složili da su drastične akcije bile potrebne da se promijeni lice i naličje Njemačke.

Kada je Hitler preuzeo kontrolu nad strankom, ujedinio je i ojačao organizaciju vojnika znanu kao "Sturmabteilung" (SA) ili smeđekošuljaši. Riječ je zapravo bila o paramilitarnim jedinicama koje su operirale van zakona, jer dok je Versajski ugovor diktirao da službena vojska ne smije imati više od 100.000 ljudi, nije niti riječi bilo o neslužbenim trupama.

ŠTO DA JE BILO Life Zašto nitko nije htio bombardirati Auschwitz?

Prije Hitlera i Röhma ova je grupa bila konglomeracija malih frakcija, čiji su članovi često "uzimali pravdu u svoje ruke", te time radili probleme državnim aparatima. Hitler ih je ujedinio u SA. Država je zaista bila u kaosu radi hiperinflacije i serije radničkih ustanaka koje su Weimarsku republiku dodatno oslabile što je dvojac odlučio maksimalno iskoristiti.

Prilika se pružila u Bavarskoj gdje su planirali puč, ili početak revolucije u Minhenu, a da im leđa "čuvaju" SA.

Obojica su trebala podršku generala Ericha Ludendorffa kako bi stvar uspjela. Bio je njemački ratni heroj kojeg je SA nevjerojatno poštovala. U noći osmog studenog 1923. godine Ludendorff je krenuo. On, skupa s Hitlerom i stotinama naoružanih pripadnika SA, ušetao je u "Bürgerbräukeller" (pivnicu) gdje su se sastajali političari (Hitlerov ili Minhenski puč). Hitler je zahtijevao njihovu odanost, a pod pritiskom, oni su pristali.

Hitler mu je ponudio - samoubojstvo ili smaknuće

Sve je moglo proći fantastično, osim što je Hitler napustio dvoranu kako bi se bavio drugim stvarima, a ujutro je policija uhitila njega, Röhma i Ludendorffa. Puč nije uspio. 

Hitler je "odradio" godinu dana od petogodišnje kazne (tijekom koje je pisao knjigu "Mein Kampf"), dok su druga dvojica dobili uvjetne kazne.

Zatočeni zločinci Life Pronašli ostatke logora u kojem su bili najgori nacisti

Tijekom sljedećih godina i Röhm i Hitler postali su diskretniji kada je u pitanju SA. Röhm je čak u jednom trenutku napustio stranku te otišao u Boliviju iz koje se vratio 1928. godine. Hitler mu je osobno pisao neka se vrati.

Hitler ga je i službeno 1931. učinio svojom desnom rukom, a do 1932. SA je narasla na 400.000 ljudi. Dvije godine kasnije Hitler je postao kancelar, a vojnika u SA je bilo 3 do 4 milijuna - mladih muškaraca bez posla, novca i budućnosti kojima je pripadanje ovako nečemu davalo smisao.

Na čelu tog bureta baruta bio je popularni Röhm, jedini čovjek koji je Hitlera zvao "Adolf". Uz to bio je i otvoreno homoseksualac što, pokazuju povijesni dokumenti, Hitlera nije smetalo. No, Hermann Göring i Heinrich Himmler velikog su šefa počeli upozoravati na to da Röhm ima moć okrenuti se protiv Hitlera.

Govorili su mu kako njegov SA može progutati vojsku i kako u bitci brojeva - Röhm pobjeđuje. Mnogi su mu govorili i kako se njegova homoseksualnost loše odražava na Hitlera.

Bijeg iz Dunkirka Life Hitler nije ni znao da mu je malo falilo da dobije rat

Hitler je odlučio udariti prvi. Datuma 29. lipnja 1934. sam ga je uhitio i ponudio mu izbor - samoubojstvo ili smaknuće. Röhm je odbio ubiti se, a Führer je onda naredio SS-ovcima (Schutzstaffel) da smaknu nekadašnjeg čelnog čovjeka SA. Još 400 SA oficira vjernih Röhmu ubijeno je u "noći dugih noževa".

"Hitleru je trebala njegova vojna vještina, i mogao se osloniti na njegovu odanost, no na kraju bio je naprosto pragmatičan", stoji u Jewish Virtual Library.

Tu je ulogu igrala i njegova paranoja, pa Führer zapravo nije imao povjerenja ni u kolege niti u prijatelje. Smaknuće Röhma bio je jedan od pokazatelja koliko je opasan i moćan postao Adolf Hitler.