Horor Hrvatske: Nekad su bile ponos države

"Često se vraćam kući s osjećajem da sam bila na mjestu koje bi uskoro moglo nestati", kaže Nela Laptoš, zagrebačka fotografkinja i autorica projekta Abandoned Croatia (Napuštena Hrvatska), u sklopu kojeg posjećuje, dokumentira i objavljuje fotografije i informacije vezane uz zapuštene i napuštene objekte diljem zemlje.

"Posljednju sam fotografirala nekadašnju Političku školu u Kumrovcu, u kojoj su se školovali naši političari, a koja kasnije postaje Hotel Zagorje. Danas izgleda kao scena iz nekog horor filma. To je ogroman objekt, arhitektonski vrlo zanimljiv, s oko 150 soba, ambulantom, velikom sportskom dvoranom, atomskim skloništem", podsjeća Nela, koja je dosad posjetila stotinjak ovakvih devastiranih zdanja, dvoraca i ljetnikovaca, tvornica i hotela, privatnih kuća... 

Oni s područja Dubrovnika, poput ljetnikovca Bozdari u Rijeci dubrovačkoj, uništenog Hotela Belvedere i hotelsko-vojnoga kompleksa Kupari samo su neki od njih.

"Dubrovnik ima puno ladanjskih zdanja koja ne samo da su arhitektonski značajna, kao unikatna graditeljska baština, nego i kulturno, kao svjedoci povijesti kraja, običaja, kulture ladanja općenito. Često su bili neadekvatno korišteni, preuređivani ili nadograđivani. U Rijeci dubrovačkoj problem revitalizacije je puno širi zbog nove, nekontrolirane gradnje. Nekad je pročelja ljetnikovaca dodirivala rijeka, ali taj odnos je prekinut gradnjom magistrale, kad su mnogi vrtovi i orsani, koji su s ljetnikovcima činili neraskidivu cjelinu - okovani asfaltom", kaže Nela dodajući da je naišla na podatak da se na teritoriju koji je pripadao Dubrovačkoj Republici još nalazi oko 280 ljetnikovaca.

Skoro stotinu njih je prazno i poprilično devastirano, upozorava Nela, koja među posjećenim objektima, osim ladanjskih zdanja dubrovačkih područja, izdvaja napuštene hrvatske dvorce, poput baroknog dvorca Opeka u općini Vinica u Varaždinskoj županiji, u sjevernom dijelu Hrvatskog zagorja, koji je okružen velikim i bogatim arboretumom od oko 64 hektara.

Tu je i srednjovjekovni frankopanski dvorac Bosiljevo u Karlovačkoj županiji, na ulazu u gorsku Hrvatsku.

"Svi ti prostori odišu dozom romantike, nekom privlačnom tajnovitošću i uvijek u meni izazivaju velike emocije. Fotografije, mislim, a ni riječi, ne mogu dovoljno dočarati impresivnost ovih napuštenih zdanja. Jednostavno se morate naći tamo, osjetiti pulsiranje energije, doživjeti sve to sami, svim osjetilima", kaže Nela dodajući da istraživanja ovakvih lokacija sa sobom nose mnoge opasnosti, od nestabilnih konstrukcija i mogućeg urušavanja do problema nezakonitog ulaska u objekt.

"Zarasla dvorišta, razbijena stakla, hrđavi čavli, neograđeni bunari skriveni ispod raslinja ili zaostale mine iz rata, samo su dio izazova prilikom istraživanja ovakvih prostora. Oprez je potreban na svakom koraku, a dobro poznavanje okoline u kojoj se nalazite apsolutno je neophodno", kaže Nela, koja zato prije odlaska na teren, pomno istraži lokalitet.

"Tu su i druge opasnosti koje bi mogle narušiti zdravlje, poput plijesni i raznih kemikalija. Mnogo puta sam se skamenila od straha - lupanja, pucketanja, škripanja, ali sve izazove sam dosad uspješno savladala", kaže Nela dodajući kako se nikad ne igra sa sudbinom pa ako procijeni da je neki objekt u izrazito lošem stanju, odustane od istrage.

Ljudi na njene fotografije, tvrdi, uglavnom snažno reagiraju.

Znatiželjni su, fascinirani, nostalgični, pišu mi prisjećajući se kako su ta mjesta bila dio njihova života. Nekima su ona bila jedini dom u izbjeglištvu, nekima radno mjesto, a neki se prisjećaju kako su uživali u nekom modernom i luksuznom hotelu", kaže Nela podsjećajući da je jedan od hotela kompleksa Kupari u Župi dubrovačkoj, Grand, slovio za biser na Jadranu.

"Sagrađen je 1920. i bio je jedan od prvih hotela na širem dubrovačkom području. Raspolagao je velikom pivnicom, restoranom, kavanom i salonima za odmor, a prostirao se na oko 3780 kvadratnih metara. Još 1924. godine hotel je imao električnu rasvjetu, ledanu, kuglanu, tenisko igralište, nogometno igralište te poštu, ljekarnu i ambulantu", kaže Nela, kojoj je cilj barem donekle podignuti razinu svijesti o zaboravljenom kulturnom blagu.

"Nekoć ponos zemlje sad leži u ruševinama. Čini mi se važnim da se prisjetimo tih uspjeha i da sačuvamo tu baštinu, makar i u slikama. Bilo bi zaista lijepo kad bi se svim tim odbačenim objektima vratio smisao, kad bi ih se obnovilo, prenamijenilo, otvorilo ljudima. Radije to nego da se vrtoglavi iznosi ulažu u gradnju neke nove fontane", upozorava Nela.