Smrtna kazna, kakav god bio zločin osuđenog, jako je gadna stvar i pretvara društvo i pravosudni sustav u osvetnika. Životna situacija u kojoj si svjestan da ti je sljedeća rečenica posljednja u životu, vrlo je ružna. Kažnjenik je sam samcat suočen sa smrću koju traži cijeli svijet oko njega. Čovjek bi očekivao da posljednje riječi tada budu žaljenje zbog svega, da osuđenik nije htio da ovako završi, nekakav "zbogom svijete" ili kakav stih.
Vintage News, međutim, donosi pregled posljednjih riječi koje svjedoče o ljudima koji su do posljednjeg trenutka ostali na onome što ih je i dovelo u takvu poziciju. Ili su čak bili u stanju izgovoriti neke od najtvrđih primjera "humora pod vješalima".
Michel Ney bio je vojni zapovjednik tijekom revolucije u Francuskoj i Napoleonovih ratova. Nakon što je Napoleon 1815. definitivo potučen i po drugi put istjeran u egzil, "maršala Neya" su uhitili i sudili mu zbog veleizdaje. Postojala je mogućnost da ga odvjetnik spasi argumentacijom da je on zapravo pruski vojnik. No, Ney je to odbacio. "Ja sam Francuz i ja ću to i ostati", tvrdoglavo je inzistirao.
Jedino što je tražio za sebe bilo je da 6. prosinca 1815. zapovijeda streljačkim vodom bez poveza preko očiju. I u tome su mu udovoljili: "Vojnici, kad vam zapovjedim, pucajte mi ravno u srce! Ovo će biti moja posljednja zapovijed! Prosvjedujem zbog moje osude! Borio sam se za Francusku u stotinu bitaka i u nijednoj protiv nje... Vojnici, paljba!"
Gary Gilmore je na smrt osuđen zbog dva ubojstva u dva dana tijekom 1976. Pogubili su ga već 17. siječnja 1977. plotunom streljačkog voda. Kad su ga pitali za zadnje riječi, rekao je samo: "Obavimo to." U filmu "Poštar uvijek zvoni dvaput" inspirirao je Jacka Nicholsona, spominjali su ga u Seinfeldu, Roseanne, a po njemu je bend Police snimio i svoj hit "Bring up the night".
James D. French je, pak, bio jedini američki osuđenik koji je pogubljen 1972. uoči uvođenja moratorija na smrtnu kaznu u SAD-u do 1976. Bio je osuđen na doživotnu robiju jer je 1958. ubio motociklista kojega je autostopirao. Navodno zato što se plašio počiniti samoubojstvo, ubio je svog cimera u ćeliji. I doista je nagrađen smrtnom kaznom.
Na električnoj stolici rekao je novinarima: "Kako vam se ovo čini za naslov: 'French fries!'" Riječ je o igri riječi, "french fries" je pomfri, a doslovno prevedeno znači "French, dakle on, se prži". David Matthews pogubljen je 2011. injekcijom zbog ubojstva 77-godišnjaka iz 1994. u čiju je kuću provalio. Dvaput ga je guverner spašavao telefonskim pozivom kako bi obrana dopunila materijale za pomilovanje.
Treći put se guverner nije javljao na pozive, pa je Matthews slegnuo ramenima i rekao: "Mislim da je guverneru pokvaren telefon." Jimmy L. Glass iz Louisiane imao je samo 20 godina kad je 1982. kao sitni kriminalac pobjegao iz lokalnog zatvora i s kompanjonom u bijegu ubio bračni par umirovljenika. Oko njegovog pogubljenja digla se velika buka, zbog okrutnosti smrtne kazne električnom stolicom.
No, nisu mu pomogli. 1987. je na stolici rekao: "Radije bih bio na pecanju." George Appel je 1928. pogubljen na električnoj stolici u New Yorku, a posljednje riječi bile su mu: "Pa, gospodo, sad ćete vidjeti pečenu jabuku." (Baked apple, kao igra riječi s njegovim prezimenom). Svojim ponašanjem uoči smrtne kazne plijenila je i Marie Antoinette 16. listopada 1793.
Na središnjem zabavnom društvenom događaju u Parizu tih dana okupilo se nekoliko tisuća građana. Ona se dostojanstveno i kulerski penjala stepenicama na platformu s giljotinom, da bi u nekom trenutku slučajno stala na nogu krvniku Henriju Sansonu. "Oprostite gospodine, bilo je slučajno", rekla je prije nego što joj je odrubio glavu.
