Life
582 prikaza

"Sedam puta su mi rekli da idem na smaknuće"

Vješala
Thinkstock
Nakon brojnih odgoda, 4. kolovoza 2015. godine obješen je Shafqat Hussain, nakon mnogo godina odgode i dokazivanja nevinosti

U zatvoru u Karchiju upravo je završila bitka mladića koji je godinama pokušavao dokazati svoju nevinost. Nažalost, nije u tome uspio.

Shafqat Hussain imao je samo 14 godina kad je zatvoren, a s 24 godina je dočekao smaknuće zbog otmice i ubojstva djeteta dok je radio kao zaštitar 2004. godine.

Tu optužbu i presudu pokušavali su svrgnuti mnogi borci za ljudska prava i organizacije u Pakistanu, ali i iz drugih krajeva svijeta, tvrdeći da su dječaka policajci batinama natjerali na tzv. priznanje.

Nekoliko dana uoči smaknuća, Shafqar je opisao svoj zatvorski život za CNN.

"Sam sam u svojoj ćeliji. Dvojica zatvorenika s kojima sam dijelio ćeliju, Muhammad Faisal i Muhammad Afzal, obješeni su. Dijelio sam ćeliju s njima šest ili sedam godina.

Ne mogu opisati kroz što sam prolazio kad su oni smaknuti. Nisam imao puno vremena razmišljati o njihovoj smrti jer sam i ja bio na rasporedu sljedeći dan.

Rečeno mi je da će me smaknuti sedam puta. Prvi put 2013. godine.

Prvi put kad su mi to rekli, bio sam zabrinut i jako frustriran. U jednom trenutku mi je rečeno da ću umrijeti, a u sljedećem da ipak ostajem. I vidim zraku nade. Ali mi uskoro opet kažu da ću umrijeti. Postanete žrtva psihičkog mučenja."

Sedam dana pripreme

Zatvorenicima osuđenima na smrt čuvar dođe i kaže vijesti. U trenutku kad zatvor primi obavijest i kaže zatvoreniku koji je sljedeći na redu, on čeka sedam dana do izvršenja kazne.

Shafqat Hussain | Author: Facebook Facebook

"Kad mi čuvar kaže da je određen datum, odmah me odvaja od drugih zatvorenika. Provodim sedam dana sam u barakama za zatvorenike koji čekaju smrtnu kaznu.

Svaki dan me pregledavaju. Važu me, mjere mi tlak i temperaturu. Posljednja dva dana me mjere kako bi pripremili odjeću za vješanje.

Dan prije vješanja, dovode moju obitelj i govore mi da moram napisati oporuku. Ne mogu reći što mi prolazi kroz glavu tih sedam dana. Moj mozak je pun svakakvih misli.

Posljednji posjet obitelji događa se u ćeliji u koju me dovode. Plačemo i pričamo o praktičnim detaljima koji se moraju obaviti nakon smrti. Ljudi obično žele biti pokopani pored voljene osobe koju su nadživjeli, kao što su majka, otac, djed, baka ili brat i sestra. Ja kažem obitelji da želim da me pokopaju pored ujaka kod kuće."

Dan smaknuća je dan mira

Na dane kad bi netko bio na redu za smaknuće, u zatvoru bi vladao mir. Budući da bi svi vidjeli koga su odveli sedam dana ranije, znali bi kad je red za tu proceduru.

Inače, sedam dana prije, bez ikakvih naznaka i upozorenja, čuvari bi došli i odveli onog čiji je red. Ne bi se stigao pozdraviti s drugim zatvorenicima niti uzeti svoje stvari. Upravo zato, nitko ne bi znao tko je sljedeći na redu i svi bi bili posebno mirni na dan smaknuća.

"Naravno, razmišljate o puno toga kad se to dogodi. Svi smo mi u istom čamcu i naše sudbine su iste. Razmišljate o životu, jer bi sutra to mogao biti bilo tko od nas. Osjećate se vrlo nesigurno, jer nitko ne zna što slijedi.

Pričam s drugim zatvorenicima i oni me pokušavaju razuvjeriti. Ali svi smo na istom mjestu i nemaju puno toga za reći.

Molim se za ministra unutarnjih poslova Chaudryja Nisara. Molim se da mu Bog u srce stavi milost za mene. Što drugo mogu učiniti? Ne mogu se susresti s njim. Ali kad bih mogao, molio bih da me oslobodi. Sve bih mu rekao i nadao se da će nešto učiniti. Ne bih bio ljut. Kako bi mogao biti ljut ako mu samo govorim o problemima u svojem životu?"

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.