Na hladnoj jesenskoj noći, mlade žene stajale su na uličnim uglovima u ruševnom industrijskom dijelu Torina u Italiji.
Temperatura je bila tek nekoliko stupnjeva iznad nule, ali one nose kratke hlače i tanke majice. Skupljaju se oko vatre kako bi se zagrijale na ledenom noćnom zraku.
Većina ih je sama, odlaze sa svog položaja samo da zastave svaki automobil u prolazu.
Žene koje se natječu za kupce na ovim ulicama samo su dio vala subsaharskih migranta prokrijumčarenih u Europu u nadi da će pronaći bolji život.
Godine 2016. oko 11.000 Nigerijki stiglo je u Italiju preko Mediterana, pokazuju podaci Međunarodne organizacije za migracije (IOM). Većina je izložena riziku da postanu žrtve prostitucije, kaže IOM, jeziv kraj puta na kojemu su mnoge preživjele silovanja, zlostavljanje i opasni prijelaz Mediterana u prljavim gumenim čamcima.
Jedan od njih je 17-godišnja Becky, koji je krenula za Europu iz države Edo u Nigeriji kada je imala 15 godina. Ona je siroče koju je podigla udomiteljska obitelj. Radila je kao sluškinja za bogatu obitelj u Nigeriji, ali je sanjala da će postati liječnica. Kći njezinih šefova živjela je u Europi, a Becky je bila oduševljena pričama o boljem životu.
"Rekla mi je, kada dođeš u Europu imat ćeš priliku, ići u školu, sve će biti dobro", pričala je Becky novinarima CNN-a, sjedeći na rubu kreveta u skloništu u sjevernoj Italiji.
"Rekla je da mogu postići sve što želim, svijet je vrlo slobodan. Sve je zvučalo sjajno i ispričala mi je kako njena sestra mi možda može pomoći na što sam i pristala", dodaje ona.
Becky kaže kako je njeno putovanje išlo preko Nigera u Libiju, gdje je zadržana u zatvoru pet mjeseci. Tamo je pretrpjela brojna silovanja u rukama njezinih tamničara, za koje tvrdi da su libijske paravojne formacije.
"To je bilo najgore iskustvo mog života", kaže Becky. Njezin glas drhti dok opisuje kako su napadači znali baciti se na nju i probuditi je ispred drugih migranata u zajedničkoj dvorani koju su svi dijelili.
"Vikala sam, zapomagala, ali nitko ne dolazi u pomoć. Silovali su me, radili što žele, nemate izbora", kaže ona.
Nakon što je njezin krijumčar platio otkupninu tamničarima, Becky je oslobođena, ali njena patnja nije bila ni približno gotova. Bila je trudna, ali kaže da je izgubila dijete nakon što su joj dali neku tekućinu
"Ne znam ni kako se to dogodilo", rekla je. "Sve što znam je da sam dobila bocu vode i onda sam počela krvariti. Boljelo me. Jako me boljelo."
Nije bilo vremena za oporavak jer su je ubrzo ukrcali na gumeni čamac s još četiri mlade žene, koje su naposljetku završile u migrantskom kampu na Siciliji. Na koncu, njezin kontakt s trgovcem doveo ju je u glavni grad Palermo. "Nadala sam se da me možda čeka posao. U tom trenutku nisam imala pojma što se događa", kaže Becky.
Sada je dugovala 35.000 eura ljudima koji su je prokrijumčarili u Europu, a prisilili su je da radi na ulicama da bi im vratila novac.
"Obukli su me, uredili kosu i potjerali na ulicu. Nisam ni znala što rade kad su mi dali vrećicu s kondomima", kaže ona.
Kaže da su je odvezli na sporednu cestu i naredili da se mora vratiti s 200 eura. "Ako čovjek spava s tobom, najviše što može platiti je 30 eura. Izračunajte s koliko muškaraca morate spavati da biste dobili dovoljno", kaže ona. "Plaćate, plaćate, plaćate i nikad ne završite."
Becky kaže da nije htjela prodavati svoje tijelo, a kad se vratila svojoj gospođi praznih ruku, sljedećeg jutra su je teško premlatili.
Na kraju, tinejdžerica je ipak uspjela pobjeći. Ona više ne radi na ulicama i sada se za nju brine Progetto Integrazione Accoglienza Migranti (PIAM) - humanitarna organizacija za prava migranata koju vodi Nigerijska Princess Inyang Okokon. Princess je i sama preživjela pakao krijumčarenja ljudima. Nevladina udruga pomogla je spašavanju 400 Nigerijki od svog osnutka 1999. godine. PIAM je osigurao Becky, a i ostalim mladim ženama koje žive u skloništu s njom, tečajeve talijanskog jezika i poduke iz izrade keramike.
