Isus i Che Guevara su im zakon, a Luka Modrić božanstvo

Nije lako u jednom tekstu obuhvatiti sve značajke jedne zemlje, pogotovo kad u njoj živite osam godina te ste prošli u njoj i s njom raznolike trenutke i situacije. S druge strane, ipak nakon tih godina iskustava znate dobro što su bitne stvari, kako kuca srce lokalaca i što treba naglasiti, a što malo prešutjeti. Gvatemala je srce svijeta Maja, to joj je i turistički slogan, s kojim se na tržištu bori za tu vrstu kruha, da si poveća broj od oko milijun i pol znatiželjnika koji godišnje dolaze u ovaj dio Srednje Amerike.

OBITELJ, CENTAR SVIJETA CHAPINESA

Po dolasku ćete odmah primijetiti dvije stvari: ljubaznost ljudi te mnogo djece i mladih. Oko 40 posto Gvatemalaca mlađe je od 15 godina! Ovdje demografska politika, kad bi je naravno bilo, mora uzeti dijametralno suprotan smjer od onog hrvatskog za kojim se još očito traga.

privatni album

Obitelji su velike, brojne, povezanost unutar obitelji snažna, san svakog zagovornika obiteljskih tema. I tako je u svim etničkim grupacijama koje nastanjuju prostor između Pacifika i Atlantika - i kod Ladinosa (pojam karakterističan samo za Gvatemalu, a koji označava sve hispanizirane stanovnike - od bijelaca do mestika) i kod Garifuna (crnaca odbjeglih s robovskih brodova) te kod Maja i Xinka (nemajanski domoroci).

Obitelj je središnje mjesto življenja svakoga Gvatemalca, pa biste pomislili kako su - poput drugih nacija Latinske Amerike, oni većinom katolici. A nisu. Oko 50 posto je katolika, druga polovica se dijeli na mnoge protestantske denominacije, ali i na sasvim izmišljene lokalne crkve od kojih neke, poput Casa de Dios (Kuća Božja), imaju velik društveni utjecaj. Kako se to dogodilo nekad katoličkoj Gvatemali?

Ukratko, ovdje je gotovo 40 godina bjesnio građanski rat, a veliki dio katoličkog svećenstva priklonio se geriljerosima u šumi korištenjem tzv. teologije oslobođenja. Tako su Isus Krist i Che Guevara nekako ovdje našli istu stranu, a vojne hunte potpomognute SAD-om nastojale su onda odvojiti narod od katolicizma. I polovično su i uspjeli. Gvatemalce su Meksikanci pogrdno nazvali Chapinesima.

Halfon intervju Kultura 'Djed mi je govorio da su mu u logoru tetovirali telefonski broj'

Dolazi to od žutih radničkih cipela koje su Gvatemalci nosili kad bi dolazili na rad svojim sjevernim susjedima. Umjesto da se uvrijede, prihvatili su to kolektivno ime te rekli da su time ponosni i zadovoljni. Simboli Gvatemale su i ptica Quetzal (kecal, to je i ime valute), stablo ceiba (seiba, srodnik baobaba iz porodice Malvaceae), orhideja Monja Blanca (monha blanka, bijela redovnica), plavo-bijelo-plava zastava i himna koja se zove “Guatemala feliz” (Sretna, vesela Gvatemala).

SREĆA, ALI I TUGA

U tim raznolikim ispitivanjima mnijenja po svijetu, Gvatemala često zauzme jedno od prvih mjesta po sreći svojih stanovnika. Doista, ljudi su mahom nasmijani, ljubazni, vole plesati i svirati, uvijek su spremni za kakvu feštu i druženje. No ovaj novčić ima i drugu stranu.

Ove je godine Gvatemalu zadesila jedna od prirodnih katastrofa: snažna erupcija vulkana Fuego (Vatra) i piroklastična lavina koja je pomela oko 3000 života (neslužbena brojka, službena je na oko 130 žrtava). I to nije prvi put kad govorimo o prirodnim katastrofama.

privatni album

Godine 1976., dana 4. veljače, malo iza tri sata ujutro, Gvatemalu je potresao stravičan potres. Magnituda je bila 7,5 po Merkaliju, a dubina samo 5 kilometara. Epicentar je bio u gradiću Los Amates, na rijeci Motagui, po čijem je imenu nazvan i rasjed koji dijeli američku i karipsku ploču. Kad je svanulo, ljudi su ugledali jezive prizore. Većina kuća građena od cigala od zemlje (adobe) bila je srušena. Čak su i suvremeni objekti pretrpjeli velika razaranja. U neka se mjesta nije moglo ući tjednima, a neka su nestala zauvijek. Chimaltenango, Patzicija, San Andres Iztapa.... 23.000 mrtvih i više od 70.000 ranjenih.

Nije to jedina tragedija koja živi u kolektivnoj svijesti Gvatemalaca. Tu su i uragani Stan i Mitch, tropska oluja Agatha, erupcije Fuega, Santiaguita i Pacaye, trija aktivnih vulkana ove zemlje. Od prirodnih katastrofa treba se prisjetiti i odrona zemlje, od kojih je samo onaj u naselju Cambray 2 godine 2015. u Guatemala Cityju odnio oko 300 života. Tu je i taj građanski rat (1969. – 1996.), s povremenim eskalacijama koje su išle do masovnih ratnih zločina, genocida nad narodom Maja.

Računa se da ih je ubijeno i više od 300.000. Pa stalna i svakodnevna razina nasilja, što uključuje obračune bandi, otmice, iznude, silovanja i pljačke. Na to dodajte trgovinu drogom (i ilegalnu emigraciju) u smjeru vječito gladnog tržišta SAD-a te korupciju koja je zla maćeha većine zlosretnih događanja u srcu svijeta Maja. Pa, kako je onda živjeti ovdje?

KAD TE ZAPADNE GVATEMALA

Bravo! Life Rostuhar je prvi Hrvat koji je pješke osvojio Južni pol

Prvi sam put u Gvatemalu došao kao planinar. Naša mala ekspedicija od tri člana imala je zadatak ispenjati Tajumulco (4220 m visine), najviši vrh Srednje Amerike. Uz to, kao poklonici braće Seljan, htjeli smo istražiti što je 1916. i 1917. ovdje radio Stjepan Seljan, inženjer i istraživač, nakon smrti starijeg brata Mirka Seljana, koji je misteriozno skončao u peruanskoj prašumi. Ovo prvo smo izveli skoro savršeno, ovo drugo nismo uspjeli zbog činjenice da nema puno zapisa iz tih vremena, a niti smjera nekoga kvalitetnog istraživanja.

Gradeći prijateljstvo i vezu sa svojom Chapinom, na kraju je došlo do pitanja gdje ćemo to zajedno živjeti, pa smo zbog tekućih poslova izabrali zemlju vječnog proljeća, kako još nazivaju Gvatemalu. Doista, klima na gvatemalskim visoravnima može biti poticaj da se čovjek doseli ovamo.

Jako puno sunčanih dana, svakodnevna temperatura od 18 do maksimalno 30 celzijevaca, prekrasna priroda i pejzaži, flora i fauna – to je stvarno snažan poticaj za dolazak. Pa onda izvanredna hrana, dobre cijene i niski porezi (PDV je 12%) – sve to zajedno može biti prevaga nad onim lošim, a što sam vam pedantno nabrojio.

privatni album

Ima li zime? Ima, noći od kraja studenog do sredine veljače mogu biti hladnije, ponekad se živa spusti do nule, a ponekad i padne snijeg na većim nadmorskim visinama. No to je tamo u Totonicapanu i na planinama Cuchumatanes, na visinama iznad 2500 metara. Glavni grad je na oko 1500 metara, pa kad uzmemo u obzir da je najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj, Begovo Razdolje, na oko 1100 metara nadmorske visine, to svakako zvuči malo ekstremno. No kako smo na zemljopisnoj širini, recimo, kao Senegal, štos je da nas ta nadmorska visina štiti od tropske klasike: komarci, vlaga i znojenje, bolesti i sve što bijeli čovjek tako slabo podnosi.

U Gvatemali se morate naviknuti na – kašnjenje. Sve kasni. Kasne ljudi koje pozoveš na ručak, kasne dokumenti koje trebaš, kasne autobusi, kasne isplate, kasni sve. Kao Latinosi, Gvatemalci su pobornici onoga “mañana” (sutra) pristupa životu. No kad to ukalkuliraš i naučiš se to i vješto koristiti, vidiš da je to vrlo praktično i da snižava kolesterol.

Guatemala City je i grad užasne gužve u prometu, a Gvatemalci kao vozači koji dobivaju vozačke bez ispita su zapravo grozni i nevješti, ali se i na to čovjek navikne. Voziti u mrklome mraku i nabasati na vozilo bez svjetala je normalno. Oduzimanje prednosti je normalno. Nekorištenje žmigavaca isto.

Po čemu su drukčiji od Hrvata? Ne puše i prave se da ne piju. Ovdje puši jedva 7 posto stanovnika, a kad se napiju, jednostavno se kriju i od posla i od ulice. U temperamentu i mentalitetu Gvatemalaca ima jedna vraška stvar koju morate rano shvatiti ili ćete se jako živcirati.

Nastavak na sljedećoj stranici...