Gustav Krklec i Ivo Andrić bili su bliski prijatelji. Toliko bliski da je Krklec zamolio Andrića da mu bude kum na vjenčanju. Njihovo prijateljstvo naprasno je prekinuto kad je Gustav zatekao gospođu Persidu Krklec u ljubavnom klinču s budućim nobelovcem.
Sve se to događalo negdje u ranim dvadesetim godinama prošlog stoljeća, a već se pomalo sumnjalo da je sve to izmišljeno zato što nije bilo nikakve potvrde. Međutim, kako javlja srpska televizija, nedavno otkriveni dokumenti napokon nepobitno dokazuju da je do toga uistinu i došlo. Krklec i Andrić tada su bili pripadnici Saveza slobodnih zidara, a budući da se prema suprugama i kćerima drugih masona moraju odnositi kao prema sestrama, ispostavilo se da je ljubav bila veliki problem.
U arhitektonskom izvještaju, svojevrsnom zapisniku s masonskih sastanaka, stoji da je doista bilo neprimjerenog odnosa između Andrića i gospođe Krklec. "Brat Grga Bogić priopćuje da se Brat Ivo Andrić ogriješio o Brata Gustava Krkleca time što je stupio u nedozvoljene odnose s njegovom ženom. Brat Ivo Andrić je preda mnom priznao svoju krivnju i izjavio da se kaje i da žali što se za jedan trenutak zaboravio, veli brat Bogić. Dalje iznosi da ovo nije prvi prijestup Brata Andrića i da je Brat Krklec nesretan u braku jer je uzeo posrnulu ženu i htio ju je spasiti, ali neuspješno. Napominje da su olakotne okolnosti za Brata Andrića mladost, temperament i to što je umjetnik. Moli braću da ovom slučaju kažu svoje mišljenje i donesu odluku".
Kasnije su obojica izbačena iz masonskih loža, a prepričavaju se glasine da je Andrić izbačen zbog prevare, a Krklec zato što nije ispunjavao svoje bračne obveze.
Zanimljivo je i spomenuti kako je već ranije otkriveno da je Andrić doista bio pripadnik masonske lože. U srpskom Vojnom arhivu pronađeni su materijali još od vremena Milana Nedića i nacističke okupacije Srbije. Povjesničar Nenad Petrović kaže da je otkrio Andrićev izvještaj o njegovim aktivnostima tijekom članstva u masonskoj loži.
"Nakon prvih mjeseci 1925. godine primljen sam u ložu Preporod koja je u to vrijeme radila samostalno i odvojeno od Velike lože Jugoslavije", piše Andrić. Kaže da je u članstvu ostao oko godinu i pol dana te da je dobio stupanj majstora na kojem je ostao sve do napuštanja lože. U tom izvještaju, ispunjenom po naredbi Nedićevih suradnika, Andrić prešućuje da je zapravo izbačen iz lože.
Budući nobelovac kaže da je automatski prestao biti član lože zato što se godinu dana nije javio loži niti je platio članarinu. Nakon toga nije ni pisanim i bilo kakvim drugim putem imao bilo kakve veze s bilo kojom masonskom ložom.
Petrović je dodao da stvari dodatno komplicira činjenica da je Andrić ušao u beogradsku ložu "Dositej Obradović", a o čemu postoje i pisani dokazi. Naime, u "Spisku masona aktivnih činovnika i penzionera" koji je nastao tijekom Drugog svjetskog rata stoji da je član lože "Andrić Ivo, poslanik u Berlinu u penziji, loža D. Obradović, adresa stana Prizrenska 9/2", prenosi srpski Blic.
