Na današnji dan, 11. kolovoza 1934. godine u zloglasni zatvor Alcatraz došli su prvi civilni zatvorenici, a do tada je Alcatraz bio zatvor samo za vojsku, odnosno vojni zatvor gdje su bili smješteni ratni zarobljenici iz dva rata, američkog građanskog rata, a kasnije i španjolsko–američkog rata. Bio je to prvi vojni zatvor koji se pretvorio u zatvor u kojem su se služile dugotrajne kazne i doživotne.
Nakon njegova kratkog rada kao civilni zatvor, otkako je zatvoren 1963. godine i danas ostaje niz pitanja i ne razjašnjenih stvari. Glasine i legende od duhovima zatvorenika koji su u pokušaju bijega umrli u vodama oko zloglasnog zatvora Alcatraz i dalje žive. Nitko nikada nije pobjegao s otoka, a mnogi su u pokušaju bijega poginuli.
Povijest otoka
Otok su originalno 1775. godine španjolski istraživači nazvali La Isla de Los Alcatraces, tj. "otok Pelikana", no kasnije mu je ime skraćeno na otok Alcatraz, a često ga i nazivaju The Rock (stijena). Otok je smješten u blizini San Francisca a iako je imao puno različitih primjena, najpoznatiji je po 30 godišnjoj karijeri zatvora.
No na početku upotrebe bio je dom prvom svjetioniku na Tihom oceanu, a otprilike u to vrijeme postao je i vojna baza 1847. godine, s idealnim pogledom na grad. Bilo je to vrijeme Zlatne groznice i gradu je bila potrebna zaštita. No boravak na njemu nije bio jeftin, barem što se tiče hrane i pića koje su se tamo trebali dopremati.
Tretman zatvorenika u Alcatrazu
Tijekom građanskog rata bio je to vojni zatvor, a 30 godina nakon toga, postao je najčuvaniji i najstroži zatvor u zemlji. U njemu su bili smješteni najgori od najgorih, ubojice, silovatelji, kradljivci. 1898. godine počeo je s radom za vojsku, a od 1934. godine u zatvoru se smještaju u civilni zatvorenici. Na početku ih je bilo samo 26, da bi taj broj do kraja godine porastao na 450. Ubrzo je postao poznat kao najstroži zatvor na američkom tlu, piše Exemplore.
Zatvorenici su živjeli jednostavno i imali samo stvari prijeko potrebne za život, poput vode, hrane, krova nad glavom, tuša i liječnika. Jedna od kazni koja se koristila bila je i ona u kojoj su neki zatvorenici privezani lancem koji je na jednom kraju imao kuglu. Voditelji zatvora željeli su da to bude mjesto kojeg će se ljudi bojati, pa su se pobrinuli i za dodatno osiguranje.
Dodali su četiri kule za stražare, galeriju pištolja, a rešetke su zamijenili sa metalom otpornim na rezanje. Sigurnosti je pomogla i činjenica da je zatvor bio na otoku, okružen morem.
Velika većina toga bila je samo za pokazivanje, a oni zatvorenici koji su bili malo bolji, u koje se moglo imati povjerenja imali su neke obaveze kao u tipičnom kućanstvu. 1963. godine zatvoren je zbog povećanih troškova održavanja, i to nakon samo 30 godina rada.
Otok je bio napušten do 1972. godine kada je stavljen pod upravu Nacionalnog parka, odjela Golden Gate nacionalnog rekreativnog centra. Alcatraz je danas omiljeno turističko odredište u sklopu šireg zaštićenog područja s osobitom povijesnom vrijednosti.
Vjerovanja koja okružuju otok
Od davnih dana, iz vremena prvih doseljenika, vjerovalo se kako njime šetaju loši duhovi, pa su oni na njega dovodili svoje ljude koje je trebalo kazniti. Ako su počinili neke jako teške zločine ostavili bi ih na otoku zauvijek. Vjerovali su da ako ih ostave na otoku na njemu će i umrijeti i mučit će ih duhovi do kraja vječnosti. Zanimljivo je što je otok i prije nego je postao zatvor bio mjesto kažnjavanja.
Danas je otok mjesto za kojeg se vežu legende i priče o duhovima, koje se mogu čuti, vidjeti, osjetiti. Mnogi vjeruju kako je riječ o duhovima zatvorenika koji su ovdje umrli, prije stoljeća. Ako su tične priče domorodaca čini se kako bi ti duhovi mogli biti stari nekoliko stoljeća.
Zatvorenik kojeg je mučio zao duh
Postoji i priča o zatvoreniku koji se susreo sa zlim duhom. On je bio u samici u kojima zatvorenici dobivaju samo kruh i vodu, imaju samo rupu za wc, a madrac dobivaju samo tijekom noći.
Muškarac je bio zatvoren u ćeliji u trenutku kada je potpuno neočekivano počeo vrištati i jaukati, i pokušavao čuvarima reći kako oko sebe vidi svjetleće oči.
Plakao je i govorio kako ga to stvorenje muči. Čuvari su mislili da samo traži pažnju, pa su ga ignorirali tijekom noći. Ubrzo je utihnuo.
Ujutro su ga pronašli obješenog sa otiscima ruku na vratu. autopsija je pokazala kako nije bilo nikakve šanse da to tako učini sam, a neki vjeruju da je to bilo djelo nekog od čuvara. No ostali smatraju da ga je ubilo to biće zbog kojeg je vrištao.
Stari svjetionik
Na tom je mjestu nekoć davno stajao svjetionik, koji je srušen prije izgradnje zatvora. Neki vjeruju da se stari svjetionik pojavljuje u maglovitim noćima i osvjetljava put u mraku.
Opsjednutost i duh Al Caponea
Ako je Alcatraz i stvarno opsjednut, mnogi vjeruju kako je ga opsjedaju duhovi bivših zatvorenika, a najslavniji među njima je Al Capone. Tvrde kako oko njegove ćelije vide bijele krugove i čuju glazbu bendža, kojeg je svirao prije nego je umro.
No, postavlja se pitanje zašto bi njegov duh bio tamo, kad je umro u svoj kući kilometrima udaljen od zatvora? Neurosifilis mu je preuzeo mozak nakon što je otišao iz zatvora, a neki vjeruju da je, kada je odlazio, u zatvoru ostavio svoju dušu.
Duh Abie Maldowitz - Mesara
Jedna od najneobičnijih priča o opsjednutosti je ona o Abie Maldowitzu, plaćenom ubojici. Poput mnogih drugih psihijatara otok je privukao i Sylviu Brown.
Dok je nešto čitala došla je do ćelije i osjetila prisustvo nečega. Tu je energiju mogla identificirati jedino nazivom Mesar bez ikakvih informacija o njemu. Čuvari su poslije istraživali podatke o tom dijelu i otkrili kako je na tom području ubijen Abie Maldowitz čiji je nadimak bio Mesar.
Nitko zapravo sa sigurnošću ne može reći da li je zatvor ili otok opsjednut, noi bez obzira vjerovali u duhove ili ne, ne možete reći da otok nema bogatu povijest, posebno priče o njegovim stanovnicima.
Nema zatvorskog djelatnika koji tamo nije doživio nešto neobjašnjivo
Alcatraz je, napomenimo, zatvoren 1963. godine, a istražitelji raznih fenomena ga smatraju jednim od 'najopsjednutijih' mjesta na svijetu.
Prema zapisima povjesničara otok su čak i pripadnici plemena Ohlone prije mnogo stoljeća smatrali mjestom zlih duhova, te su ga prema otkrićima arheologa koristili kao groblje za izopćene.
Puno godina kasnije je pisac E.Floyd zabilježio kako gotovo da nije bilo tog zatvorskog djelatnika koji barem jedanput nije doživio nešto neobjašnjivo, a prema predajama u Alcatrazu su se, između ostalog, u noćnim satima redovito mogli čuti šapat, plač, vriskovi i zveket lanaca u praznim prostorijama.
