Aheulska kultura postojala je i opstajala na Istoku tijekom Kamenog doba, točnije za vrijeme donjeg paleolitika (oko 2 500 000 god. pr. Kr. - oko 120 000 god. pr. Kr.). Njena značajka je svakako korištenje velikih sječiva, tj. reznih alata koji sliče na sjekire, što se smatra zaštitnim znakom njihove sofisticiranosti.
Nova studija Sveučilišta u Tel Avivu otkriva kako su ti rani ljudi također izrađivali sićušne alate od kremena koji je bio ostatak većih alata koji je služio za "mesarenje" životinja. To nam sugerira da su Ahelijci bili daleko sofisticiraniji nego što se ranije vjerovalo, piše Ancient Origins.
Prahistorijski švicarski nož
Internacionalni tim istraživača na čelu s dr. Flaviom Venditti i profesorom Ranom Barkaiom s odjela drevnih istočnih civilizacija otkrili su sitne komadiće kremena u nalazištu Revadim.
Među ostalim, blizu ostataka slona starih 500 tisuća godina u ovom je paleolitskom nalazištu otkriveno i oruđe koje su znanstvenici nazvali "prahistorijskim švicarskim nožem". To u potpunosti mijenja mišljenje o ljudskim sposobnostima u izradi oruđa i obradi ubijenog plijena iz tog doba.
Kirurški precizni
- Postoje tri dijela slagalice. Povećanje ljudskog mozga, prelazak na prehranu mesom i sposobnost razvoja napredne tehnologije kako bi udovoljili novim biološkim potrebama.
Razvoj tehnologije obrade kamena bio je veliki proboj u ljudskoj evoluciji. Razbijanje i daljnje obrađivanje kamena kako bi sa njim rezbarili i sjekli životinjsko meso predstavlja ključni biološki i kulturološki trenutak - smatra Barkai.
Ono što je znanstvenike iznenadilo jeste koliko su pronađena oruđa bila precizna, napredna i efikasna.
Kamena sjekira u stanju je da sječe i lomi kosti, jake hrskavice i precizno odvaja kožu. Tanje i delikatnije oruđe za struganje korišteno je za odvajanje krzna i životinjske masti od mišićnog tkiva.
- Prahistorijski ljudi nisu ništa bacali. U slučaju kad pronađu slona, morali su biti vrlo sposobni u korištenju ovih oruđa kako bi obradili kosti, meso, salo i kožu - ističe Barkai.
