Ured za mlade Hrvatske biskupske konferencije (dalje: HBK) je krovna institucija za mlade katolike u Hrvatskoj, koja bi trebala biti glas mladih u dominantno sijedom gremiju hrvatskih biskupa. Taj isti Ured za mlade je danas na svojim službenim mrežama (op. twitter i facebook) podijelio citat pape Pija IX. (1792.-1878.) koji je jednom zgodom izjavio kako su "liberalni katolici najgori neprijatelji Crkve".
Da se izbjegnu sve nedoumice, osoba koja stoji iza profila Ured HBK za mlade je zbunjenoj komentatorici ponudila dodatno objašnjenje:
— Ured HBK za mlade 🇭🇷 (@mladiHBK) April 30, 2019
"Svaki čovjek koji po krštenju postaje dionikom Crkve trebao bi biti živi primjer Crkve i apostolata kojeg naučava Isus Krist. Ovdje se misli na katolike koji rade kompromise s katoličkim naukom (ili možda zbog neznanja ili zbog neposlušnosti prema nauku KC]. Takvi katolici uništavaju Crkvu jer nisu primjer drugima." Iako mi se čini da je racionalnom biću svaki komentar na ove nebuloze suvišan, opet ću završiti svoju misao.
Stara narodna izreka kaže da snijeg ne pada samo da prekrije brdo, nego i da svaka zvijer pokaže svoje tragove. Ovu objavu Ured za mlade potrebno je tumačiti u svjetlu sve učestalijih napada na lik i djelo pape Franje. Tradicionalni katolici sve agresivnije zahtijevaju konzervativno učenje "čistog katoličkog nauka" koje je, prema njihovu mišljenju, očuvano sve do Drugog vatikanskog sabora, a nakon toga se sve razvodnilo.
Papa Franjo im nije više kamenčić u cipeli, nego osoba koja se, prema njihovu mišljenju, igra sa stupovima same Crkve. Zahtijeva se povratak korijenima. No, stvar je u tome što za zagovornika povratka korijenima oni sežu samo do Tridentskog sabora (16. stoljeće), koji je sve do 1965. i Drugog vatikanskog sabora vrijedio kao jedina norma. No, bilo je i Crkve i Svijeta i Europe i prije šesnaestog stoljeća, na kojeg se tradicionalni kršćani pozivaju.
Da bi se opravdala sadašnjost, prekopavaju se korijeni. Misao vodilja: "Ono što je bilo prije (ili prvo), jedino je ispravno" traži svoj temelj u povijesno nikad dokazanim mitovima, folkloru i legendama. No, nije to ništa novo. Naše društvo živi od takvih priča. Iako je prijeko potrebno pomicati granice kako bismo se pomakli s mrtve točke na kojoj već dvadesetak godina stojimo, naše društvo se ponosno deklarira kao "čuvar tradicije".
Tradicija ovdje označava konzerviranje postojećeg stanja. Tradicija je, kako to G. K. Chesterton definira, "demokracija mrtvih ljudi".
Veličamo naše pretke koji su se usudili pomaknuti granice vlastite zbilje vremena u kojem su živjeli i ponosimo se njihovim herojstvom, hrabrošću i svetošću misleći da će nas to učiniti hrabrijima i svetijima, dok istovremeno zaboravljamo da smo se mi pretvorili u one protiv kojih su naši stari morali ustati. Iskoristili smo ih da bismo opravdali vlastiti strah, koji se sve više pretvara u destrukciju opasnih razmjera.
Pitam se što bi bilo da su prvi kršćani čuvali svoje korijene i da su se držali samo židovske tradicije. Kršćanstvo bi vjerojatno egzistiralo samo nekoliko godina kao dio jeruzalemske supkulture i to je to. Prijelaz kršćanske poruke s Istoka na Zapad, odnosno iz semitskog u grčko-rimski kulturni ambijent, promatra se veličanstveni događaj širenja Božje riječi. Drugi pak zahtijevaju povratak dubljim korijenima, koje vide u samim počecima djelovanja prve Crkve.
Sve su to korijeni kojima se navodno trebamo vratiti. No, povratak korijenima je opasna retorika. Retorika o traganju za pravim korijenima i očuvanju tradicije svjedoči o našim strahovima od onog nepoznatog. Tko god govori o povratku korijenima, mora se prvo zapitati što s tim pokušava legitimirati.
Pojedini katolici osjećaju potrebu za uže definiranim religijskim identitetom kako bi se bolje nosili s brzim transformacijama u religiji, društvu, kulturi, komunikaciji, obrazovanju i politici. Oni se u takvim okolnostima osjećaju ugroženima te podsvjesno svoju religioznost pretvaraju od vlastitu "sigurnu luku". No, oni zaboravljaju da je Isus pozvao svoje prijatelje i sljedbenike da napuste sve sigurnosne programe i identitarne mreže te umjesto toga imaju malo više povjerenja u Božje vodstvo.
Dakle, svaki pokušaj steriliziranja i ukroćivanja kršćanskog nasljedovanja je osuđen na propast. Otvorenost prema drugima i uvažavanje onih s kojima se ne "mladi katolici" ne slažu je jedini način oslobađanja Katoličke crkve u Hrvatskoj od mračne sjene fundamentalističkog i inkvizicijskog duha koji, suprotno njihovom mišljenju, nema ništa s kršćanstvom.
Šteta je što ukroćeni mladi ljudi koji se skrivaju iza službenih profila Ureda za mlade HBK zaboravljaju da kršćani ne vjeruju u Bibliju, tradiciju, liturgiju, molitvu, svećenike, biskupe, teologe, Crkvu ili pak u kakvu politiku ionako promjenjivih identiteta, nego u nešto što svemu daje smisao, oživljava te otvara i šire vidike a ne sužava.
Pozornost nam svako malo okupiraju masovne kvaziliturgijske farse, koje se mahom pretvaraju u isprazne nacionalističke PR skupove, na kojima se više promovira ono mitsko i magijsko, negoli ono što je živo i djelotvorno. Tko još smatra da su gradnje velebnih građevina i masovna religijska slavlja dokaz "stamene" vjere, grdno se vara. Car je gol. Društvo je u kaotičnom stanju. Nećemo ga spasiti bježeći u mitove, tradiciju i potragu za imaginarnim neprijateljima.
No, ako će "mladi katolici" i njihovi duhovni influenseri već tražiti nekakve "vanjske neprijatelje", molio bih ih, ako nije velik problem, da poštede Aryju Stark ("Igre prijestolja"). Jest da je ona poprilično opasna, ali Katolička crkva se ne nalazi na njezinoj listi.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ono što je bilo prije (ili prvo), jedino je ispravno a temelj je u povijesno nikad ne dokazanim mitovima, folkloru, bajkama i legendama.
papa franjo dobro kritizira crkvu ,,
Ljudska glupost stvarno nema granica.