Kći zločinca: "Konc-logori su super! Ručali smo u jednom"

U životu treba biti pristojan, hrabar i ljubazan. U zbirci poezije napisao je to svojoj 13-godišnjoj kćeri, Lutkici, kako ju je zvao. On nije bio pjesnik koji je sanjao idealno društvo. Bio je jedan od najvećih ubojica u povijesti. Vjerni Heinie, kako ga je nazvao Hitler, smatrajući ga oličenjem odanosti i savršenim direktorom industrije smrti, bio je prvi koji je svog Führera izdao, ponudivši se Britancima, čim je shvatio da je Njemačka izgubila rat. 

Ono čega Heinrich Himmler nije bio svjestan, bila je količina vlastite okrutnosti. A ona je bila neizmjerna. Dok je nemilosrdno osmišljavao konclogore i okupljao dobrovoljce za strijeljanje Židova, koja je smatrao “nedužnima za evoluciju”, s druge strane bio je obrazovan i odgojen, voljen i osjećajan otac i suprug. Tu, nježnu stranu jednog od najvećih monstruma svjetske povijesti svjetska je javnost otkrila godinama nakon njegove smrti. Još 6. svibnja 1945. godine američki su vojnici zauzeli dom obitelji Himmler u njemačkom Gmundu. 

Izraze zaprepaštenja na njihovim licima, dok očima prelaze retke njegovih pisama i dnevnika prepunih emocija, pažnje i slatkih nadimaka, teško je zamisliti. Našli su još stotine privatnih fotografija i spisa. Ispisane su bile i misli, ideali i planovi arhitekta konačnog rješenja, glavnog zapovjednika SS-a, Heinricha Himmlera. No što je radio i vidio, te o zločinima koje je naredio, nije napisao gotovo niti slova.

Pisma je te 1945. godine preuzeo američki obavještajac kojega je Eisenhower zadužio za prikupljanje dokaza za suđenja nacistima. Pisma su poslije nekako došla do Chaima Rosenthala u Tel Aviv, a onda je ‘90-ih za njih čuo belgijski trgovac dijamantima David Lapa i 2007. ih kupio za simboličan iznos. 

Dao ih je kćeri, redateljici Vanessi Lapa, koja ih 2011. godine za potrebe objave posudila Die Weltu, a zatim o svemu napravila dokumentarac “Onaj pristojni”, koji je premijerno prošle godine prikazan na Berlinaleu, a veljači i na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma - ZagrebDoxu.

Kako je taj katolički nacionalist, mladić iz obitelji srednjeg sloja, postao Hitlerov posilni, odgovoran za osmišljavanje, razvoj i provedbu strategija koje su dovele do smrti milijuna ljudi? Kako čovjek, koji se često pozivao na njemačke vrijednosti reda, pristojnosti i dobrote može usred rata i holokausta pisati kući: “Unatoč napornom poslu, dobro sam i dobro spavam”? Kako čovjek može postati junak u vlastitim očima, a masovni ubojica u očima svijeta? - sve su to pitanja na koja je Vanessa Lapa, rođena i odrasla u Belgiji, a od 1995. godine stanovnica Izraela, pokušala odgovoriti.

Himmlerovo djetinjstvo bilo je iznenađujuće normalno. Čak privilegirano. Roditelji su bili obrazovani. I on se, kao i dvoje braće, školovao u elitnim školama. Bistar. Marljiv. Odličan učenik. Od desete do 24. godine redovito je, po očevu naređenju, pisao dnevnik, a i sam je poslije primjenjivao slične metode odgoja. Među pismima, koje je otkrio američki obavještajac, ima i onih koja je pisao svojoj kćeri. 

Suprugu Margarete Siegroth (rođenu Boden) Himmler je upoznao u prosincu 1926. godine, kad se već pridružio SS-u te postao zamjenik Reichsführera SS-a (čin u jednoj od glavnih nacističkih organizacija). Kći Gudrun dobili su tri godine poslije. Himmler ju je, a o čemu svjedoče i stotine pisama, obožavao. Zvao ju je Püppi, na hrvatskom Lutkica... I ona je, baš kao otac, u djetinjstvu vodila dnevnik. Zapisivala je svoje misli, planove, ali i strahove. Uznemirila se i u lipnju 1941. godine.

"Grozno je što ratujemo protiv Rusije, oni su nam saveznici. Rusija je taaako velika, bit će je teško cijelu zauzeti", napisala je 12-godišnja djevojčica.

Otac joj nije došao u Gmund kako se očekivalo. U Berlinu je čekao početak operacije Barbarossa. SS je išao prvi, eliminirati potencijalne protivnike Wehrmachta i Židove. I suprugu Margarete ovo je uznemirilo.

"Opet taj rat, slutila sam, tako sam loše spavala. U hladnjaku ti je još jedna limenka kavijara, uzmi je", napisala je u to vrijeme, u vrijeme kad su Nijemci živjeli od markica za hranu.

Istodobno je obitelj Himmler bila je zasipana luksuzom. Margarete je suprug iz Nizozemske slao tulipane. Njoj i kćeri dolazili su kavijar, voće i još štošta. Iz Marginih knjiga vidi se da su trošili i do 1300 maraka na mjesec što bi danas bilo oko 20 tisuća eura. Rijetko je zaboravljao na najmilije. Ipak, 7. srpnja 1941., putujući Hitleru u Istočnu Prusku, ispričava se Margi.

"Tako mi je žao što sam zaboravio godišnjicu braka, znaš da mi je to prvi put. Ali u velikom smo stresu, SS se praktički bori sam i jako je teško", napisao je nakon dugotrajnih priprema novaka za istrebljenje.

Iduće godine u Pragu je, nakon napada čeških specijalnih postrojbi podpomognutih britanskim obavještajcima, ubijen Reinhard Heydrich, njegova desna ruka. Čudovišna narav začas je isplivala na površinu. Himmler je naredio ubojstvo svih muškaraca u češkom selu Lidice, iako nisu imali nikakve veze s počinjenim atentatom.

Okrutno. Svoj je prvi konclogor Himmler otvorio 22. ožujka 1933. blizu Dachaua. Strahota je koliko je to bio velik dan za tadašnju Njemačku. Njegov SS već je neko vrijeme pronalazio Židove, Rome, homoseksualce, sve drukčije, sve koje su nacisti smatrali “podljudima” (Untermenschen). 

Svima njima konclogor bio je nova adresa. Većini, nažalost, ne zadugo. Ali Himmler je opravdanja za ubijanja, za genocid nad milijunima žrtava lako nalazio. U elementima misticizma i fanatičnog vjerovanja rasističke nacističke ideologije. U pismima je o tome razgovarao sa suprugom.

"Mi smo plaćenici njemačke borbe za slobodu i moramo ostati osamljeni i odbačeni", inzistirao je na svojim uvjerenjima. Marga se isprva nije slagala.

"Činjenice govore dovoljno, čemu ih častiti pogrdama", govorila je u prvim danima njihova zajedničkog života.

Samo nekoliko mjeseci poslije Židove u pismima suprugu naziva “šljamom”, “prijetnjom” i “čoporom”. U jednoj od rijetkih situacija u kojima pišu o progonu Židova, getima, logorima, Himmler supruzi objašnjava što mu slijedi.

"Idućih nekoliko dana sam u Lublinu, Zamosću, Auschwitzu, Lavovu pa dalje... Zanima me kakve će biti telefonske veze, bit ću 5000 kilometara od Gmunda. Ali svi volimo putovati. Ljubim vas. Tatica", napisao je.

Koliko god je obožavao kćer, toliko nije pokazivao interes za sina, kojeg je Margarete posvojila. Ona je bila medicinska sestra te je u trenutku kad su se upoznali vodila mali sanatorij u Berlinu. Na Božić te godine su prohodali.

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.