Do dana današnjeg, svaki spomen imena Juda asocira na izdaju. Isusov učenik Juda Iškariot je bio taj koji je navodno odgovoran za smrt na križu svog gospodara - jer ga je "otkucao" Rimljanima za 30 srebrnjaka.
"I dok je on još govorio, dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njime svjetina naoružana mačevima i toljagama koju su poslali glavari svećenički, književnici i starješine. Izdajnik njegov bijaše s njima ugovorio znak: 'Koga poljubim, taj je. Njega držite i odvedite oprezno'. I kako dođe, odmah mu pristupi i reče: 'Rabbi!', pa ga poljubi. Oni digoše ruke na nj i uhvatiše ga."
Mitologija oko Isusa i Jude je jedan od temelja učenja kršćanske vjere, no povjesničari danas nisu baš posve sigurni kako je ta biblijska priča istinita, piše All that's Interesting.
Ono što ističu kao vrlo indikativno je povijesna činjenica da, osim uloge zločinca u kršćanskoj tradiciji, nigdje drugdje ne postoji pisanih dokaza o postojanju Jude.
- Nitko nije uspio locirati ikakav izvor o Judi koji nije vezan za narative iz Novog zavjeta - ističe Susan Grubar sa Sveučilišta Bloomington, autorica djela Judas: Biography.
Kaže kako je njemu posvećeno tek nekoliko redaka u Bibliji, a govore jedino o tome da je on bio učenik koji je predao Isusa jeruzalemskim vlastima i to tako što ga je na Tajnoj večeri poljubio u lijevu stranu lica. Nakon toga, Juda je prema Evanđelju po Mateju vratio novac Židovima i objesio se o drvo.
Mit o Judi
Evanđelja o Marku, Mateju, Luku i Ivanu spominju istu priču o Judinoj izdaju, a ne daju nikakve druge podatke o tom čovjeku, primjerice gdje je rođen, gdje je umro, tko mu je bila obitelj i slične informacije.
U Evanđelju po Ivanu Isus je već znao kako će ga Juda Iškariotski izdati te mu je pristupio prije posljednje večeri uz riječi "Što misliš napraviti, napravi brzo", a sva četiri evanđelja opisuju Judu kao utjelovljenje zla. Čak i njegovo prezime, Iškariotski, povjesničari tumače kao demonizaciju - jer na latinskom sicarius znači ubojica.
Prema nekim tumačenjima, Juda je savladao duh Nečastivog, dok je prema drugima on bio poznat kao zao čovjek otprije. Prema Ivanu, Juda je bio "blagajnik apostola", iako se znalo kako je lopov. Očigledno je iz nekog razloga ipak bio pouzdan.
Što bi ga dovelo do toga da izda svog gospodara, a zatim se ubije?
Alternativna tumačenja
Moguće je da Juda uopće nije izdao Isusa i da je Biblija pogrešno protumačila značenje koje stoji iza njega identificirajući Isusa s vlastima. Neki povjesničari smatraju da se frakcija radikalnih Židova zapravo nadala da će upotrijebiti Isusov utjecaj kao sredstvo sučeljavanja s Rimljanima, no to je pošlo po zlu.
Judino prezime također bi moglo značiti da je bio dio nasilne židovske grupe koja se nazivala "Sicarii", a koji su i sami bili dio radikalnog pokreta Zelota. Zeloti su bili poput političkih ubojica, a navodno su ispod odjeće nosili male bodeže ili "sica" kako bi noževima suprotstavljali protivnicima na ulici. Doista, za Isusa se u Bibliji kaže da se povezao s poznatim Zelotima, poput Šimuna Zelota.
Zeloti su bili u pobuni protiv Rimljana, koji su osvojili Izrael, i možda su u Isusu vidjeli priliku da svrgnu tlačitelje. Kao što je romansko-židovski povjesničar Josipa napisao: "Kada su [Zeloti] vidjeli njegovu [Isusovu] sposobnost da učini što god želi riječju, rekli su mu da žele da uđe u Grad, uništi rimske trupe, i postanite kraljem, ali to nije učinio. "
Kao apolitičan, vjerski vođa, Isus očito nije imao želju voditi radikalne židovske skupine. Zeloti su se nadali da će se suprotstaviti Rimljanima ujedinjeni pod Mesijom, što su mislili da Isus može biti. Da bi utvrdili je li on pravi mesija ili ne, Zeloti su trebali Isusa iskušati. U grčkoj verziji Biblije, glagol koji se koristio za opisivanje Judinog sučeljavanja s Isusom na posljednjoj večeri je paradidomei, što u prijevodu znači "predao ga."
Dakle, kad je Juda predao Isusa vlastima, to nije bilo u izdaji, nego u pokušaju da se provjeri može li mučenik biti mesija koji će voditi radikalnu skupinu u pobuni protiv Rimljana.
Prijatelj, a ne izdajnik
Knjiga Williama Klassena, "Juda: Isusov izdajnik ili prijatelj?", brani tezu da je Juda doista bio više prijatelj nego izdajnik.
Klassen u svojoj knjizi iznosi tezu prema kojoj Juda nije izdao Isusa, već ga je samo predao nadležnim židovskim vlastima, kako bi procijenile njegove tvrdnje, što je u judaizmu u to vrijeme bilo posve primjeren i razumljiv postupak. Klassen ističe: "Ni jedan stari, klasični grčki spis… ne sadrži konotaciju izdajstva. Svaki leksikon koji navodi drugačije, zapravo teologizira umjesto da nam pomogne otkriti značenje grčkih riječi kroz običaje".
Dakle, grčka riječ koja je u evanđeljima prevedena kao "izdati" (paradidomi) zapravo nema ono suštinski negativno značenje koje mi povezujemo s pojmom izdaja. U standardnom grčko-engleskom rječniku Novoga zavjeta, koji koriste svi stručnjaci, prvo je značenje neutralno - "predati, izručiti, otkriti" koga. No, ista riječ ima i nedvojbeno pozitivno značenje "predati, povjeriti, obavezati", primjerice, predati "milosti Božjoj" (Djela apostolska 14:26; 15:40).
Ista riječ često znači i "predati, proslijediti, prenijeti, pripovijedati, poučavati" usmenu ili pismenu predaju.
jel to ekskluzivni brejking njuz? Uvijek kad pročitam ovakav bulšit na Expresu pitam se što bitnoga od događaja toga dana pokušavaju sakriti.
Zašto je baš Isus toliko interesantan "znanstvenicima"? Zašto ne pišu npr. o Muhamedu, Budi i drugim religijskim likovima? A interesantno je i to da većina tih tzv. "znanstvenika" uopće nisu kršćani.
Mit o Judi, mito Isusu.......