Zaboravite Las Vegas! Macao je meka pravih kockara. Tamo se igra na sreću u velikom stilu. To je doduše manje poznato ljudima koji ne žive Aziji. U Macau je igračima na raspolaganju 35 kockarnica, koje rade sedam dana u tjednu, po 24 sata na dan.
Godišnje se zabilježi oko 30 milijuna posjetitelja, kockarnice ostvare prihod od preko 30 milijardi eura. To su superlativi, u usporedbi s kojima Las Vegas izgleda kao mala kockarnica usred američke pustinje. Ali profit u Macau upravo dramatično opada. Kineska je vlada objavila rat korupciji. "Otkako Narodna Republika provodi antikorupcijsku kampanju, kockarnice su u velikim problemima", objašnjava sociolog Larry So s Veleučilišta u Macau. "Posao je u krizi, visokorangirani državni službenici i bogataši ne usuđuju se više doći ovamo."
Macau je jedino mjesto u Kini na kojem je službeno dozvoljena igra na sreću. Do kraja 1999. poluotok je bio portugalska kolonija. Otkako je Macau "vraćen" Kini, grad s oko 600.000 stanovnika ukupne površine od jedva 28 kvadratnih kilometara je autonomna posebna upravna zona Narodne Republike.
Paralelno s procvatom kineske privrede, sve više bogataša je posjećivalo Macau - kako bi tamo kockali. I to sve do prije gotovo dvije godine kada je novi državni predsjednik Xi Jinping otvorio "lov" na korumpirane partijske dužnosnike i poduzetnike. Vjerojatno kako bi s puta uklonio i omražene konkurente, dodaje sociolog So s ironičnim osmijehom. Nakon što je kampanja u slučaju nekih najviših partijskih članova okončana izricanjem smrtnih presuda i dugih zatvorskih kazni, za Macau su došla loša vremena. Kinezi s kopna, koji u kockarnicama igraju s visokim ulozima, sve više se boje da će ih netko upitati odakle im to bogatstvo.
Ironija sudbine je pritom da je Macau proteklih godina učinio mnogo s ciljam popravljanja imidža mjesta o kojem se obično nije imalo dobro mišljenje. Od nekoć zloglasnog kockarskog pakla nastalo je mjesto kojim dominiraju tematski parkovi, u kojima ima svega i svačega, od luksuznih hotelskih soba, preko butika sa skupocjenim markama pa sve do međunarodnih vrhunskih restorana.
Na primjer 'Venetian' (naslovna fotografija). Kinezi su izgradili kičastu kopiju Venecije, tamo postoji Markov trg na kojem se može kupovati, most Rialto, a na Velikom kanalu pjevaju originalni talijanski gondolijeri. Sve je naravno natkriveno i klimatizirano, naglašava ponosno direktor Venetiana Ciaran Carruthers: "Nebo je plavo, sunce sja bez prestanka. U našoj Veneciji nikada ne pada kiša. Kinezima koji ne mogu otputovati u Europu, mi nudimo djelić ljepote stare Europe i Venecije." Budući da su poslovi donedavno cvjetali, već se gradi i 'Parisian' - u kojem bi, kako ime kaže, od kraja ove godine Kinezi mogli osjetiti pariški šarm i eleganciju.
Iako to menadžeri nerado priznaju javno, novac se zarađuje na kocki. 'Junket', tako se zove posao s posebnim letovima, posebnim tretmanom mušterija i posebnim "uvjetima", u kojima se obrću i zarađuju milijuni. U takozvanim VIP-prostorijama, luksuzno opremljenim privatnim sobama za kockanje, u koje "obični" igrači ne smiju ući. Sivo-crno područje, o kojem naravno nitko ne želi pričati. Šuška se o prostituciji i o pranju novca, sumnjivo stečenom i tamo proigranom imutku, te o visokorangiranim partijskih funkcionarima koji najradije žele ostati neprimijećeni. Upravo u tom važnom segmentu je jako opao promet kockarnica otkako se Peking bori protiv korupcije, a za više transparentnosti u Macau. To potvrđuje i sociolog Larry So: "VIP-prostorije koje se ranije opremilo za visoke dužnosnike, bogataše i korumpirane službenike, sve češće su prazne ili tamo ima sve manje posjetitelja."
Posljedice su katastrofalne. Krajem 2014. godine za trećinu je opao prihod od igara na sreću, burzovna vrijednost kockarnica je opala za 90 milijardi eura. Vlada posebne upravne zone je s jedne strane s razlogom nervozna, naglašava sociolog So, a s druge strane ona snosi veći dio odgovornosti, jer se od vraćanja Kini prije 15 godina sve gospodarske karte bacilo na igre na sreću.
Peking je od šefova vlade u Macauu uvijek iznova zahtijevao da stvori privredne temelje za razvoj posebne upravne regije, to potvrđuje i Gary Ngai, on je ranije bio zadužen za područje kulture u Macauu. Danas vodi jedan Think Tank, koji Macau zbog svojih povijesnih veza želi učiniti svojevrsnim "mostom" između Kine i sirovinama bogatih zemalja poput Angole i Brazila - i u kojima se govori portugalski jezik. Za sada sa skromnim uspjehom.
Macau je uvijek birao lakši put, analizira sociolog Larry So. Baš zato grad tako teško pogađa antikorupcijska kampanja Pekinga. Njezin se kraj uz sve to ni ne nazire: "Ova kampanja će potrajati još neko vrijeme. Sve dok se s pozicija moći ne makne simpatizere bivše kineske vlade." Tek onda će se super-bogataši opet usuditi navratiti na kockanje u Macau, predviđa naš sugovornik.
Tekst je izvorno objavljen na portalu Deutsche Welle.
