Postoje dokazi da su već u drevnom Egiptu ljudi popravljali i liječili zube, no s dolaskom modernim prehrambenih navika i više šećera u prehrani, ljudsko je zubalo postalo još gore, a razvoj stomatologije nužno potreban.
No, kako doći do znanja?
Odgovor švedskih liječnika bilo je eksperimentiranje - osobito izučavanje procesa nastanka karijesa, piše CNN.
Kasnih 1940-ih, kao subjekte u ispitivanju koristili su mentalno zaostale ljude i djecu, koje su namjerno hranili većom količinom šećernih bombona kako bi vidjeli što će se dogoditi s njihovim zubima.
- Vidio sam medicinske kartone. Svaki zub im je bio crn. Točnije, svaki zub je bio pokvaren i cijeli eksperiment je trajao godinama - kaže švedski novinar Thomas Kanger, koji je pisao o tom slučaju.
Kod 83 posto djece stare 3 godine u Švedskoj 1930-ih bio je prisutan karijes. Za to doba to nije bilo ništa neobično, dentalna higijena je bila vrlo manjkava u većini zemalja.
Tretman karijesa je bio gotovo nepostojeći, a pokvareni zubi obično su se samo vadili. Krezubost je bila toliko česta u SAD-u da je vojska uvela pravilo novačenja mladića - svi koji su išli u vojsku morali su imati "najmanje šest netaknuti zubi na suprotnim stranama".
Iako nam danas to zvuči čudno, stomatolozi su početkom 20 stoljeća bili podijeljeni oko uzroka propadanja zubi. Je li uzrok tome bila neka druga osnovna bolest, cjelokupna prehrana ili slatkiši - nisu znali.
Neke su indikacije ukazivale na slatkiše kao glavnog krivca, jer je siročad u vrtićima imala manje karijesa, a kako su bili siromašni jeli su i manje slatkiša.
Suočeni s epidemijom popravljanja zubi i preskupim tretmanima, švedska se vlada odlučila usredotočiti na prevenciju i naručila je studiju o ulozi prehrane i slatkiša u nastanku karijesa. Financirala ju je šećerna industrija.
Mentalne institucije
Savršeno mjesto za obavljanje takve studije bila je Vipeholm Mentalna institucija nedaleko od švedskog Lunda. Ona se 1935. pretvorila u dom za one s intelektualnim i razvojnim teškoćama.
- Ti "idioti", kako su ih tadašnji medicinari nazivali, prikupljeni su s manjih odijela diljem Švedske. Na početku ih je bilo 650, no ta je brojka narasla i do 100 - objašnjava Kanger.
Prema medicinskoj terminologiji, idioti su oni s kvocijentom inteligencije manjim od 25, koji su funkcionirali na razini dvogodišnjeg djeteta. Imbecili su pak imali IQ od 25 do 50 te funkcije djeteta od sedam godina, dok su moroni imali nešto višu inteligenciju, a funkcionirali su na razini 12-godišnjaka.
Ta su "djeca" bila u dobi od 15 do 70 godina, kaže Kanger, a njihov prosječni životni vijek je bio manji od očekivanog.
- Postojale su velike dvorane gdje bi oni samo trčkarali, bez ikakvih organiziranih aktivnosti na početku. Ako su se loše ponašali, za kaznu su ih kupali u hladnoj vodi, a neki od njih su cijelo vrijeme samo ležali u krevetu. U počecima to je doista bilo grozno mjesto - objašnjava Kanger.
U bolnici je bio samo jedan liječnik do 1942., dr. Hugo Fröderberg. On je vodio bilješke o pacijentima i imao je vlastitu ljestvicu za njihove mentalne sposobnosti, od 0 do 6.
Oni koji su bili na mentalnim razinama ekvivalentnim djeci predškolske dobi mogli su raditi na poslovima "kojima se nitko drugi ne bi želio baviti" poput pranja rublja, čišćenja i uzgoja vrta, rekao je Kanger.
Ti su se pacijenti tipično mogli regrutirati za stomatološku studiju.
"Grupe nižeg funkcioniranja samo bi progutale hranu, pa ih nisu podvrgnuli testovima usne šupljine, jer je cijela poanta bila u tome da žvaču slatkiše", rekao je Kanger.
Tri faze
Na početku studije, zubi djece su pomno pregledani. Primijećeno je da su im zubi u mnogo boljem stanju od švedske populacije u cjelini. Tijekom prve dvije godine eksperimenta, djeci su davala malo škroba i polovinu prosječne potrošnje šećera u tipičnoj švedskoj prehrani. Dani su im vitamini A, C i D, zajedno s tabletama s fluoridom, a između obroka im nije bila dozvoljena nikakva hrana. Na kraju ovog razdoblja 78 posto djece nije imalo nove karijese.
Tijekom naredne dvije godine djeci je dodijeljena dvostruka količina šećera koja se obično konzumira u Švedskoj, a primjenjivala se na više načina. Jedna je skupina jela slatki, ljepljivi kruh napravljen s dodatnim šećerom uz obroke, druga skupina je jela napitke s 1,5 šalice dodanog šećera tijekom obroka, a treća skupina jela je čokolade i karamele između obroka.
Davali su im posebno ljepljive bombone kako bi se zalijepili za zube, a rezultat je bilo visok udio propadanja zubi u skupini koja je dobivala slatkiše između obroka, dok su prve dvije skupine ostale s niskom razinom karijesa.
- Zubi su im bili uništeni. A nakon što su bili upropašćeni, ovi ljudi su bili u strašnoj boli. Zapravo je bila užasno - rekao je Kanger, objašnjavajući kako snimke pokazuju da su istraživači odlučili ne popraviti zube "onima koji nisu mogli surađivati s postupcima pričvršćivanja (poput straha od bušenja).
Također su odlučili ne popraviti zube kod mnogih" nižih "kategorija pacijenata. "
Popravljali su zube među "višim" kategorijama, ali u mnogim su slučajevima zubi bili izvađeni umjesto da se fiksiraju.
Eksperimenti su bili česti
Danas je pomisao na namjerno uništavanje zuba nepojmljiva, no ne tako davno ljude s oštećenjima se smatralo manje vrijednima i njihova je svrha postajala većom ako su služili javnom dobru. Tako su liječnici pravdali sebi eksperimente, pravdajući da država ionako troši na njihovu skrb, pa oni vraćaju svoj dug društvu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site