"Film je prikazao mentalni set IRA zatvorenika, kako smo izašli iz Blanket Prosvjeda i štrajkanja gladi, što je potpuno uništilo politiku kriminalizacije britanskih vlasti", kaže McKeown.
"Bilo je to vrijeme promjene. Bili smo u vlastitoj odjeći, izlazili u dvorište za vježbanje. Kad je štrajk gladi završio smrću deset prijatelja, bilo je neizmjerno tužno, ali bili smo odlučni da se postignu naši zahtjevi. Postojala je velika disciplina, jedinstvo pristupa, jedinstvo svrhe."
McKeown tvrdi da ni on niti mnogi zatvorenici koji su se odlučili pridružiti bijegu, nisu znali o Marleyjevom planu do dana bijega,kada je ozlijeđeno dvadeset čuvara.
"Uvijek sam mislio da je to glavna snaga bijega. Mislim da gdje su neki ljudi vidjeli zidove i vrata, Larry Marley je vidio ljude, a time i ljudsku slabost. Stražari su ušli u rutinu. Postali su nedjelotvorni, i to je ono što su zatvorenici iskoristili za bijeg. "
Dvije godine nakon potpisivanja Sporazuma o Velikom petku 1998. godine i kasnijeg puštanja na slobodu odabranih paravojnih zarobljenika, zatvor Maze je ukinut. Burkeov film je stoga snimljen uglavnom u zatvoru u Corku na južnoj obali Irske.
Nakon što je sam čamio neko vrijeme u zatvoru, McKeown razumije zašto publiku privlači žanr zatvorskog bijega.
"Filmovi o zatvorima izrađuju se oko zatvorenika, a ne o upraviteljima, jer je uvijek riječ o bijegu. Publika voli poput ideje Davida protiv Golijata. Mogu se povezati s tim. Žele vidjeti da zarobljenici pobijede, čak i ako se ne moraju nužno složiti s njihovom politikom. Žele vidjeti kako pobjeđuju sustav. "
Ipak, McKeown je impresioniran da je Burke uspio maknuti Maze s tla i na ekrane. "Mislim da bi ove priče trebale biti ispričane", zaključuje on.
"Ali nitko neće doći na tvoja vrata kako bi financirali takav film u Sjevernoj Irskoj. Oni jednostavno ne žele pristupiti politici. Financiranje filma samo po sebi iznenađujuće je postignuće", kaže on.
