Ahmet je bio sin arapskoga šeika. S njim je obišla mnoga svjetska jet-set odredišta. Bio je, navodno, toliko bogat da je u jednoj noći u kockarnici mogao ostaviti i nekoliko milijuna funti. U jednom švicarskom kasinu, primjerice, imao je vlastiti, samo za njega rezerviran prilaz automobilom.
"Bio je stariji od nje, u svojim 60-im godinama, a strastvenu vezu prekinula je njegova smrt. Mari je, koliko znam, osim uspomene, ostao i jedan prsten vrijedan 50.000 funti. Iz veze nije izašla bogata, a i taj prsten kasnije su joj ukrali", rekao je njezin poznanik. Pričalo se, bez da je to potvrđeno, i da je u London otišla kao djelatnica Genexa, tvrtke koja je u bivšoj državi osnovana kako bi plasirala jugoslavensku robu na zapadna tržišta, ali je navodno istodobno bila i paravanom za obavještajnu djelatnost.
Bareza se potkraj 70-ih vratila u Koprivnicu i kao kozmetičarka dobila posao u Belupu, najprije kao prodajna referentica, a potom i kao direktorica zadužena sa slavonsko tržište. Uporna i probojna, godinama je bila angažirana u upravi nogometnog prvoligaša Slaven Belupa, što je bila pozicija rezervirana za lokalne političke šefove i čelnike uprava poduzeća sponzora.
"Podravka je bila najveći sponzor pa smo po tom ključu oboje ušli u upravu Slaven Belupa. Ja sam u upravi kluba bio od 2000. do 2003., kad sam otišao, a ona je aktivniju ulogu imala nakon mojeg odlaska", rekao nam je Damir Polančec. Dodao je i kako se baš nije previše razumjela u nogomet. "Bila je jedna od glasnijih članova, a zastupala je interese ljudi koji to baš i nisu zaslužili", rekao nam je Polančec. Bareza je jedno vrijeme bila je i predsjednica NK Starigrad.
Zbog toga jer je uvijek govorila što misli, 2000.-ih se sukobila s dvojicom tadašnjih čelnika županijskog HDZ-a. "Rekli su joj da idu Sanaderu i da će je 'maknuti'. No nije bilo tako. Otišla je Sanaderu skupa s njima i iz njegova ureda su njih dvojica izašli smijenjeni. Ako išta, mora se priznati da je, kako se to kaže, uvijek imala muda", ispričao je lani njezin poznanik za Večernji list.
Politički angažman nastavila je kao članica HDZ-ovih tijela u Koprivničko-križevačkoj županiji, no njezin utjecaj je nadmašivao formalne pozicije članice Županijske skupštine ili gradske vijećnice. Na jednoj od večera u njezinoj kući, između ostalih, bilo je i nekoliko direktora iz Ine. Nakon nekog vremena Bareza im je rekla da njihova benzinska postaja ni na što ne sliči.
Ubrzo je Ina donijela odluku o renoviranju koprivničke postaje, koja je postala prva uređena prema novom kompanijinu vizualnom identitetu – prisjetio se sudionik te večere. Bivši ministar u vladi HDZ-a i bivši menadžer u Podravci Damir Polančec s Barezom je surađivao i stranački. "Znala se zalagati za neke ljude koji to nisu uvijek zasluživali", rekao je Polančec dodavši kako je i oko nje, kao i kod svih istaknutih ljudi, dolazilo do polarizacije.
"Takve pojedince ljudi ili vole ili ne", rekao je Polančec, koji je doživljava kao osobu koja je imala veliko srce i humanitarku. "Bila je i buntovnica koja je uvijek vodila tuđe 'ratove' za određene skupine u Podravci, s tim da su oni od tih 'ratova' uvijek imali više koristi nego ona", kaže Polančec.
Od prikupljanja pomoći u obrani domovine početkom 90-ih Bareza je nastavila s humanitarnim radom i do smrti je pomogla mnogim potrebitim obiteljima. Djeci preminulog branitelja Nike Lončara dala je sagraditi kuću, a zahvaljujući Mari Barezi Belupo je uredio koprivnički dom za djecu bez roditelja. Želja joj je bila i da se njezina kuća u Koprivnici prenamijeni u dječji vrtić.
Što se tiče privatnog života, dio njezinih poznanika kaže kako se osjećala pomalo zakinutom što je sama. Imala je dobra primanja i uvijek je držala do svojega stila, a posebnu pozornost posvećivala je nakitu. U njezinoj zbirci, koju je sama nakon krađe 2014. godine procijenila na 800.000 tisuća kuna, bilo je unikatnih komada nakita od zlata i drugih plemenitih metala, svih vrsta dragog kamenja te žada, i to iz svih dijelova svijeta.
O njezinoj strasti prema nakitu znali su brojni Koprivčani, a očito i lupeži. Naime, u njezinu kuću u Koprivnicu upali su 31. ožujka 2014. godine usred dana, i to između 15.15 i 15.35 sati. Prema izjavama susjeda, oni su primijetili kako se nekoliko dana ranije oko kuće smucaju sumnjive osobe.
"Imam alarmni sustav u kući, ali ga zabunom taj dan nisam uključila. U kuću su mi ušli tako što su dvije stolice vrtne garniture stavili jednu na drugu i popeli se. Nakit su stavili u dvije jastučnice koje su bile na krevetu te u cijeli šlifer. Osim nakita, dakle, uzeli su mi dvije jastučnice i šlifer marke Joop te jedan pokrivač od sirove svile, ukupne vrijednosti oko 8000 kuna", ispričala je Bareza. Tri i pol godine nakon krađe skupocjenoj zbirci nakita i dalje nema ni traga.
