Mjesto gdje se neustrašivi redovnici penju bliže Bogu

Katski stup prirodni je vapnenački monolit koji se nalazi u seocetu Katski u regiji Imereti na zapadu Gruzije. Visok je otprilike 40 metara, a među lokalnim je stanovništvom poznat i kao 'Stup života'.

Kroz stoljeća su ga okružile mnoge legende, a istraživači su se na njega popeli tek 1944. godine dok su detaljnija istraživanja trajala od 1999. do 2009. godine. Pomoću njih utvrđeno je da su crkva i mali samostan na njemu sagrađeni u 9. stoljeću, a spisi pronađeni u njima potječu iz 13. stoljeća.

Wikimedia Commons

Kada je bio aktivan, kompleks su nastanjivali Stiliti , kršćanski asketi koji su vjerovali kako će ih život na stupu izolirati od mogućih iskušenja i približiti Bogu kroz molitvu. U njihovo se vjerovanje uklapalo i fizičko samokažnjavanje koje, smatrali su, spašava dušu. Osim crkve i samostana tu su pronađeni i kripta za pokope, tri ćelije za pustinjake te vinski podrum.

Kompleks je napušten tijekom 16. stoljeća i sve do 1944. godine na vrhu Katskog stupa nije bio ni jedan čovjek. Tada je to uspjelo grupi planinara predvođenih Alexanderom Japardizeom i piscem Levanom Gotuom.

150. obljetnica Kultura Kako je nastao samostan koji ima tajni recept za sir trapist

Osim ruševina gore su našli i kostur posljednjeg stanovnika. Kasnija istraživanja obavljena 2006. godine potkopala su ideju o ekstremnom asketizmu jer je tek tada pronađen vinski podrum, koji je tu bio na raspolaganju redovnicima.

Jedini stanovnik

Na Katskom stupu živio je samo jedan čovjek - preobraćeni bivši zatvorenik i redovnik Maxime Qavtaradze koji je odabrao život samoće i molitve, baš kao i drevni Stiliti. U ruševinu crkvice na vrhu stupa uselio je 1993. godine i nije silazio 20 godina. Spavao je u starom frižideru kako bi se zaštitio od vjetra, kiše i snijega. On je 1995. izgradio novu crkvu na stijeni i život mu je bio mnogo lakši - hranu su mu na stup slali sumještani, a i sam se dvaput tjedno spuštao dolje kako bi molio u kapelici podno Katskog stupa.

- Ovdje gore, u tišini, može se osjetiti prisutnost Boga. Kad sam bio mlađi pio sam i prodavao drogu. Kada sam završio u zatvoru znao sam da moram nešto promijeniti. S prijateljima sam pio u brdima s kojih je pucao pogled na ovaj stup. Već onda sam osjećao veliko poštovanje prema redovnicima koji su stoljećima živjeli ovdje gore - govorio je.

Danas gore nema nikoga, no crkvu redovito posjećuju redovnici koji žive ispod crkve, a svakodnevno do nje hodočaste i ne strahuju od 20-minutnog uspona po tankim željeznim ljestvama. 

Kažu kako su gore bliži Bogu, prenosi CNN.