Početkom 1997. godine Pensilvanijsko biblijsko i traktatno društvo Stražarska kula, tj. Jehovini svjedoci, poslala je pismo na adrese 10.833 američke kongregacije, i na mnogo njih diljem svijeta. U tim pismima pokazala je zabrinutost zbog pravnih rizika koji su povezani s njihovim članovima i zlostavljanjem djece. U pismu je bilo opisano i kako se nositi sa predatorom: Napisati detaljan izvještaj i odgovoriti na 12 pitanja, među kojima su i pitanja je li to bio samo jedan slučaj, ili optuženi ima već dužu povijest zlostavljanja? Kako ga doživljava društvo? Da li netko drugi zna nešto o tome?
Instrukcije su nalagale da se odgovori na ta pitanja pošalju u sjedište Stražarske kule u posebnoj plavoj omotnici. Kopija izvještaja se trebala čuvati u posebnim tajnim spisima, i ne dijeliti s nikim drugim.
Tako je nastala možda i najveća datoteka nedokumentiranih slučajeva zlostavljanja djece, tijekom dva desetljeća i sa nekoliko desetaka tisuća imena i adresa. Bili su to detaljno opisani slučajevi koji nikada nisu završili u pravnim službama. I dok se većina pažnje usmjerava na zlostavljanja u katoličkoj crkvi, malo se toga zna o onome što se događa unutar Jehovinih svjedoka, zajednici koja okuplja 8,5 milijuna članova. Stražarska kula platila je milijune dolara kako bi ta tajna i dalje ostala zakopana, piše The Atlantic.
No zahvaljujući blogu 51-godišnjeg Marka O’Donnella, vlasnika radionice za popravak opreme za vježbanje, i bivšem članu Jehovinih svjedoka koji je organizaciju tiho napustio 2013. godine, dokumenti nisu više tako tajni. Postao je poznat po imenu John Redwood, aktivist i bloger koji je pisao o raznim kontroverzama koje ih prate.
"Počni s ovim", rekao je novinaru i dodao mu nekoliko papira. Bila je tu serija pisama o muškarcu iz Springfielda, Massachusettsa. On je tri puta bio izopćen iz Jehovinih svjedoka. Kada je ponovno postao članom 2008. godine, netko tko je radio u Stražarskoj kuli, pisao je njegovog kongregaciji. Bio je to muškarac, kako je stajalo u pismu, koji je 1989. godine "dozvolio svojoj 11-godišnjoj pokćerki da dira njegov penis, najmanje dva puta".
Način pisanja bio je neobičan, i zvučalo je kao da je muškarac pristao, a ne inicirao, seksualni kontakt s djevojčicom. Ona je sada 40-godišnjakinja koja je rekla kako je imala samo 8 godina kada ju je zlostavljao njezin očuh.
"Ja sam bila samo dijete, a on odrastao čovjek, pa sam mislila kako nemam izbora. Trebale su mi dvije godine da to kažem majci", kaže.
Majka je to odmah ispričala starijima, koji su djevojčicu i njezinog očuha pozvali na molitvu, što je bilo, kako se prisjeća, jako ponižavajuće iskustvo. Očuh je na kraju izopćen zbog slučajeva koji su uključivali "bludničenje", "pijanstvo" i "laganje", kako stoji u pismima. No kako priča njegova pokćerka zbog navodnog zlostavljanja dobio je samo "privatni ukor", privremeno izgubio neke privilegije, pa mu tako nije bilo dozvoljeno davati komentare tijekom proučavanja Biblije ili voditi molitvu.
U pismima se ne spominje je li policija bila obaviještena. Njemu nije bilo zabranjeno ni da se druži s drugom djecom. U vrijeme kada su ta pisma nastala, muškarac je bio član druge kongregacije, i u braku sa drugom ženom koja je imala dijete.
"Postoji li odgovornost ili obaveza starijih da njegovu sadašnju suprugu obavijeste o njegovoj povijest zlostavljanja'", pisalo je u jednom pismu.
Odrastanje u vjeri
Djetinjstvo Marka O’Donnella obilježila je izolacija. Njegovi roditelji Jerry i Susan, na sastanke Jehovinih svjedoka počeli su odlaziti tijekom 60-ih, a 1968. godine, nedugo nakon njegova rođenja, kršteni su u grupnoj ceremoniji u Washingtonu. Drugi su im govorili kako se moraju pripremiti za smak svijeta koji je po predviđanjima Stražarske kule trebao biti 1975. godine, a preživjeti su ga trebali samo Jehovini svjedoci.
Mark je od oca naslijedio njegovu ljubav prema čuvanju dokumenata, pa bi se tako na sastancima uvijek pojavljivao s torbom prepunom religijskih tekstova.
Njegov odgoj bio je posebno strog, pa je kao dijete odlazio na pet sastanaka tjedno, a Bibliju proučavao nekoliko sati dnevno. Subotnja jutra provodio je na terenu, s roditeljima kucao na vrata u potrazi za obraćenicima. Vjerovao je i učili su ga kako su ljudi izvan njihove organizacije opsjednuti Sotonom, i kako bi ga čim dobiju priliku, opljačkali, drogirali, silovali. Sve knjige i magazini bili su sotonsko djelo, a ako on sam prekrši neko od glavnih pravila njihove vjere, izbjegavat će ga svi, pa čak i roditelji.
Roditelji su ga često tukli, sljedeći onu staru kako je batina izašla iz raja. Religija im zabranjuje proslavu rođendan, glasovanje, odlazak u vojsku, i primanje transfuzije krvi. Potiče ih se da se posvete dovođenju više sljedbenika prije tog očekivanog kraja svijeta, kojeg su nekoliko puta uspješno preživjeli. Tako bi Stražarska kula pohvaljivala članove koji su prodavali svoje kuće i imanje kako bi kraj svijeta dočekali propovijedajući.
Neki od članova prestali su posjećivati liječnika, dali otkaz na poslu, ili se zadužili.
No ta pobožnost, kako je Mark primijetio, nije uvijek bila jednaka moralnosti. Sa 12 godina bio mu je sumnjiv Louis Ongsingco, stjuard koji je sa svojih letova donosio čokoladu Toblerone djeci koju je pozivao u svoj stan da sudjeluju u religioznim predstavama.
Primijetio je Mark kako je dirao djevojčice na neugodna način, pa je to rekao starijima. Umjesto da oni poduzmu neke akcije protiv njega, oni su stjuardu ispričali što je Mark rekao. Nakon nekoliko dana Ongsingco je Marka izgrdio zbog toga. No pokazalo se kako su njegovi instinkti bili točni. 2001. godine njegova prijateljica iz djetinjstva Erin Michelle Shifflett uz još četiri žene, optužila je Ongsingca za seksualni napad. Izvan suda postignuta je nagodba za svotu o kojoj se nije pričalo, a Ongsingco je preminuo 2016. godine.
Mark i njegovi roditelji preživjeli su tu najavu smaka svijeta u 1975. godini i čekali novu. Tijekom 80-ih kada je bio u srednjoj školi roditelji su mu govorili da se kraj svijeta bliži i da diplomu neće ni dočekati. Tako je on nakon srednje škole pokrenuo svoju tvrtku za popravke opreme. Imao je dovoljno vremena da 50 sati mjesečno provede na terenu radeći posao za službu, pa je ubrzo napredovao do ranga "pomoćnog pionira".
Većina članova napustila ih je nakon što smaka svijeta nije bilo 1975. godine, no do 90-ih godina, i novih najava apokalipse, narasli su i gradili novu dvoranu Kingdom Halls. Mark je instalirao zvučni sustav u novoj dvorani 1997. godine kada mu je prišla mlada žena, Kimmy Weber i zamolila da posudi njegove ljestve.
Mlada 20-godišnjakinja bila je punopravni pionir, radila 90 sati mjesečno na terenu, i dobila dozvolu starješina da diplomira. Marka je privukla njezina strast. Kontaktirao ju je putem emaila, počeli su se dopisivati, a nakon osam mjeseci bili su u braku. Željeli su osnovati obitelj, no odlučili su pričekati dolazak tog raja na zemlji, kako bi svoju djecu mogli odgajati u savršenom svijetu. Dok su čekali njihov je dom postao utočište zlostavljanih i napuštenih mačaka.
Posao im je napredovao, dobro su zarađivali i zaposlili nove radnike, unajmili kuću preko puta, i uživali u druženjima i putovanjima s prijateljima koji su dijelili njihovu vjeru. No Marka je brinuo taj njihov ograničeni društveni život, osjećao se kao da je u nekom balonu. Nezadovoljstvo ga je na kraju dovelo i do sumnje u samu Kulu. Tada je načuo kako organizacija zataškava i skriva slučajeve pedofilije i zlostavljanja djece. No oni su na te optužbe uvijek odmahivali rukom i nazivali ih "lažima kojima upravljaju otpadnici".
Nekoliko godina nakon vjenčanja Mark je vidio sliku koja mu se urezala u sjećanje do kraja života. "Starješina me zlostavljao", pisalo je na transparentu. Pomislio je kako nema šanse da je to laž, jer nitko ne bi lagao o tako nečemu.
"Nitko ne bi stajao ispred i držao takav znak da nije istinit. Sigurno govori istinu", pomislio je.
U godinama koje su uslijedile najave smaka svijeta mijenjali su još nekoliko puta, a Mark je to sve teže i teže prihvaćao. Krajem 2013. godine kada je zbog ekstremne reakcije na antibiotike bio prikovan za krevet nekoliko tjedana počeo je razmišljati o tom Armagedonu. U njega nije više vjerovao, a dok se sa 45 godina borio sa zdravstvenim problemima pitao se koliko će još vremena potrošiti unutar tog mjehurića?
Ubrzo je shvatio da više ne može živjeti s tom fasadom, i nikada više nije otišao na ni jedan sastanak. Kimmy je nastavila a prijatelji iz zajednice nagovarali su ju da napusti supruga.
"Govorili su mi da ne smijem zaboraviti da Jehovini svjedoci dolaze na prvom mjestu. I da ću kad tad morati donijeti odluku . Pokušavala sam smisliti kako ću i dalje ostati u zajednici a on ne", razmišljala je.
Zbog zdravlja Mark joj se priključio u večernjim šetnjama, i pričao joj kako je odustao od svoje želje da postane inženjer zbog Boga. Ona mu je rekla kako je sanjala da bude veterinarka ili liječnica. Rekla mu je i kako se bojala da će umrijeti za vrijeme smaka svijeta zato što ga je poljubila prije braka a sada se bojala da je propustila šansu da bude majka.
Puno su šetali i razgovarali, a Mark je u tom trenutku čitao i te tzv. zabranjene materijale i gledao na YouTubeu snimke i onih koji su govorili protiv Jehovinih svjedoka. Kimmy nije ništa o tome govorio, jer bi zbog toga mogla biti izopćena iz organizacije. Polako ju je počeo izlagati materijalima na koje je naišao, posebno onim dijelovima vezanima uz smak svijeta i poticanju članova da prodaju svoje domove i sve što posjeduju. No veliki okidač bilo je spominjanje Candace Conti.
Djeca na suđenju
Danas 33-godišnjakinja, odrasla je kao članica Jehovinih svjedoka, koju su sa devet godina uparili sa muškarcem Jonathan Kendrickom za terenski posao. No umjesto da kucaju po vratima nevjernika, on ju je zatvorio iza vrata svog doma i zlostavljao. Kako kaže to je trajalo oko dvije godine.
Godinama nakon što je napustila Svjedoke, saznala je da se nalazio u registru seksualnih prijestupnika, no kada se vratila u svoju bivšu organizaciju i to im rekla, oni su ju upoznali sa pravilom o dva svjedoka. Kako su objašnjavali, bez priznanja, nijedan član organizacije ne može biti službeno optužen za grijeh bez dva vjerodostojna svjedoka koji su spremni potvrditi tu optužbu.
Kritičari će reći kako su time Jehovini svjedoci postali raj za zlostavljače djece, koji bi rijetko priznavali zločine u prisustvu promatrača. I tako su joj rekli da bez tog drugog svjedoka ne mogu ništa učiniti. Odbili su i njezin plan za otkrivanje zlostavljača unutra organizacije pa je odlučila tužiti i njih i Kendricka.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Mada ne bih trebao uopce komentirati ovakve bljuvotine i lazi,ipak cu pitati Gospodju Vrcic Antoniju,da li ima i jedan jedini dokaz svojih tvrdnji.Ono kao Jehovini svjedoci kompromitiraju sami sebe.Pa sve i da je tocna tvrdnja,znacii JOR se sama prijavila sto ... prikaži još!o se ne moze reci i za Katolicanstvo.Ali, Gospodjo Vrcic, postavite sebi dva pitanja,1.Da li je ovo neka satanisticka sekta, i 2. da li su ovi Jehoci zaista jedina i prava istinita vjera.U jednome,sluga ste njegova a u drugom ste prot.Bogu .
kad se sve zbroji SVE (ili barem velika vecina) vjerskih zajednica ispadaju skrovista manijaka i ludaka. i to od samog vodstva na nize. ispada da su crveni bili jos blagi kad su ih zvali opijumom za narod. fujjjj
Jehovini svjedoci su jedina, prava i ispravna krščanska vjera a sve ostalo su veće ili manje sekte.