Bila je moćna kraljica Francuske koja nije mogla pobjeći mračnoj sudbini, a već samo njeno ime - Marija Antoaneta, evocira moć i fascinaciju. Njen život i smrt doista su fascinantni, od luksuza Versaillesa do posljednjih dana sa štakorima i žoharima u tamnici prije javnog odrubljivanja glave.
Iako se o njenom životu zna puno - da je rođena Habsburgovka koju je majka Marija Terezija udala u Francusku kako bi pojačala svoje političke veze te da je postala omražena zbog dekadentnog stila života na tamošnjem dvoru, o muci njenih posljednjih dana malo se govori.
Budući da je postala simbolom svega što ne valja s monarhijom i aristokracijom, njena tragedija nije izazivala samilost u narodu, no već krajem 19. stoljeća njena je pojava značajno ublažena biografijama suvremenih autora, koji Mariju Antoanetu počinju prikazivati u dosta blažem svjetlu.
Ogovaranja i revolucionarne novine dovele su do nastanka gomile anegdota i citata pripisanih Mariji Antoaneti. Najbolji primjer je popularna i često spominjana izreka "ako nemaju kruha, nek' jedu kolače" (fr. qu’ils mangent de la brioche). Danas se smatra da je ovaj citat potekao od Jean-Jacquesa Rousseaua, koji je jednom prilikom izjavio da je to rekla "jedna princeza", misleći pritom na suprugu Luja XIV.
Stvarnost prepuna krvi i poniženja
Kad je izbila francuska revolucija, Marija Antoneta odvedena je u vlažnu tamnicu koja nije mogla biti više drugačija od njenog luksuznog smještaja na dvoru. Zatvor u koji su je stavili u srednjem je vijeku bio sjedište vlasti francuske monarhije, a postao je zatvor za vrijeme dinastije Bourbona.
Tamo je provela posljednjih 11 tjedana svog života, razmišljajući kako je s vrha svijeta došla do oštrice giljotine koja ju je čekala. Ona čak nije bila ni Francuskinja da bi time bila odgovorna za patnju naroda. Već je u djetinjstvu njen tutor zaključio da je "inteligentnija nego što bi se pretpostavilo, iako prilično lijena i krajnje neozbiljna".
U tamnici je često spominjala svoje djetinjstvo, kasnije su pričali čuvari, ali i proklinjala sudbinu koja ju je dovela u Francusku.
Ispočetka su je obožavali
Narod je Mariju Antoanetu dočekao s oduševljenjem; na njezinu prvom javnom pojavljivanju u Parizu 50 000 ljudi guralo se da vide svoju buduću kraljicu. Isto se, međutim, ne može reći za njezinu reputaciju na dvoru. Činjenica da je domovina Marije Antoanete bila dugogodišnji neprijatelj Francuske nije joj išla u prilog; na dvoru su je zvali Austrijanka.
Suočavala se je s mržnjom popularnih dvorskih dama, između ostalih i ljubavnice kralja Luja XV. Du Barry, kurtizana koja se uzdigla do statusa plemkinje, posjedovala je određeni politički utjecaj zahvaljujući svom intimnom odnosu s kraljem.
Ona je već uspjela s dvora izbaciti čovjeka koji je organizirao brak između Marije Antonije i Luja Augusta, a ni Mariju Antoanetu nije smatrala simpatičnom. Du Barry, međutim, nije uspjela ukloniti novu prijestolonasljednicu.
Marija Antoaneta je iskoristila priliku kad je Du Barry izgubila popularnost i potrudila se ukloniti je s dvora. Antoaneta se, iako kilometrima daleko, još uvijek morala nositi s konstantnim pritiskom dominantne majke. Marija Terezija je u pismima kritizirala kćerinu nesposobnost da "probudi muževu strast".
Brak nije konzumirala sedam godina, a trošenjem je liječila depresiju
Kako bi zaboravila muževu nezainteresiranost i majčine kritike, Marija Antoaneta je počela kratiti vrijeme kockanjem i klađenjem. Trošeći novac nemilosrdno i pri tom ulazeći u ogromne dugove, zaboravila je dužnosti prijestolonasljednice; dio novca kojeg je trošila na kockanje bio je predviđen za sirotinju, a drugi dio je trebala potrošiti na kićene haljine.
Marijin Antoanetin brat, Josip II., car Svetog Rimskog Carstva, posjetio je Luja i Mariju Antoanetu 18. travnja 1777. godine. Pored Američke revolucije, koju je Luj XVI. podržavao, cara je zanimalo pitanje sestrina braka.
Kralj i kraljica su bili u braku već sedam godina, ali je bila javna tajna da još uvijek nisu imali intimne odnose. Car je održao privatne razgovore s Lujem, a kasnije i sa svojom sestrom, o njihovim bračnim odnosima. Ne zna se zasigurno što je to Josip II. rekao kraljevskom paru, ali je zahvaljujući njegovoj intervenciji brak konačno konzumiran. Osam mjeseci kasnije, kraljica je objavila da je trudna.
Preko noći je posijedila
Narod, sve bjesniji i razdraženiji, počeo je javno protestirati u srpnju 1789. godine zbog pretjerane rastrošnosti dvora te premalo sloboda koje građani imaju. Sluteći tragediju, cijela se kraljevska obitelj konačno odlučila na bijeg 21. lipnja 1791. godine, ali ta je operacija bila veliki neuspjeh; obitelj je uhvaćena 24 sata kasnije i vraćena u Pariz za manje od tjedan dana.
Neuspjeli pokušaj bijega samo je još više ocrnio kraljevsku obitelj u očima izgladnjelog naroda. Upravo je te noći kosa kraljice postala potpuno sijeda. Imala je samo 37 godina, a znala je kako joj je život završio.
Giljotina
Njen je suprug pogubljen u siječnju 1793., a Mariji Antoaneti počelo se suditi u listopadu. Proglašena je krivom 16. listopada.
Istog dana, u rano jutro, straža je došla u ćeliju. Odsječena joj je kosa i svezane ruke. Vođena je ulicama Pariza sat vremena, prije nego je konačno stigla do Trga Revolucije, gdje se nalazila giljotina.
Tu je sišla s kočije i, dok je promatrala giljotinu, svećenik koji je bio u njezinoj pratnji joj je šapnuo: "Sad je trenutak madam, da se oboružate hrabrošću".
Antoaneta se okrenula prema njemu i s podsmijehom odgovorila: "Hrabrost? Trenutak kada će se okončati svi moji problemi nije trenutak kada će me izdati moja hrabrost." Legenda kaže da su njezine zadnje riječi bile upućene krvniku, kojem je stala na nogu: "Oprostite, gospodine".
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site