Rijad ima sedam milijuna stanovnika, a više od polovice čine žene. Njihov je život ograničen nizom pravila koji obuhvaćaju svaki segment života - od toga tko će ih voziti po gradu, tko će ih vidjeti ili prepoznati, do toga kako će naručiti kavu te hoće li biti izbačene iz društva ako ih strani muškarac vidi kako se smiješe.
Krivo manevriranje društvenim (vjerskim) pravilima koja uključuju muške pratnje, pokrivanje lica i elaborirane upute kada smiju govoriti, žene su donedavno mogle odvesti i u zatvor.
Na malen ali važan način, piše Washington Post, dnevni su manevri sve lakši, a rizici sve manji. Socijalne reforme s kojima je krenuo prijestolonasljednik Mohammad bin Salman su, barem tako kaže, pokušaju da barem malo modernizira konzervativno kraljevstvo u kojem su žene građani drugog reda.
Ispod marama više nije nemoguće, kao donedavno, vidjeti pramen kose, a od 24. lipnja biti će im dopušteno i da voze, što je najveća i najkonkretnija promjena do sada.
Političke slobode u ove nove "pakete" nisu uključene. U proteklih je mjesec dana 17 aktivistkinja, od kojih se većina i borila za pravo žena da voze, utamničeno. Jasan je to znak da ta ista vlast ta prava može vrlo lako i oduzeti. U međuvremenu su ih oslobodili osam, no devet žena ostalo je u zatvoru.
Saudijska Arabija, piše Washington Post, u isto vrijeme dok se događa "progres", tone u još gori autoritarizam "mekog lica".
Dosari kaže kako je to zapravo znak da će "svi ostali prosvjedi ili postupci aktivizma poput onog da žene ne trebaju imati muškarca koji ih nadgleda i bez kojeg ne smiju same na cestu, biti zgažene u korijenu".
"Događati će se samo ono što odobri država, a Bin Salman će biti arbitar. On će odlučivati kada će se i hoće li se reforme događati", kaže Dosari.
S druge strane čini se da Bin Salman ne planira zaustaviti ovo malo što je pokrenuo. Saudijske novine neprestano pišu o dosezima koji se, većini ljudi, čine kao najobičnija stvar - prva Saudijka koja je turistički vodič, prva Saudijka koja se bavi alpinizmom, prva blues pjevačica itd...
No to ne mijenja stvarnost u kojoj tim ženama ama baš sve diktira volja muškaraca. U obalnoj provinciji Jiddah, koja je dugo liberalnija od metropole, neke su žene u potpunosti odbacile marame, a neki su kafići i restorani ukinuli razdvajanje prostora pa sada obitelji i neoženjeni muškarci mogu sjediti zajedno.
No upravo će u Rijadu liberalizacija teško nadvladati duboko ukorijenjene plemenske tradicije. Ovdje su kafići i restorani i dalje segregirani, većina žena nosi nikabe usprkos tome što je prijestolonasljednik rekao da nisu obvezni.
Neke Postu nisu htjele dati svoja prava imena dok su druge uvjerene kako Bin Salman zaista mari za njihovu dobrobit, pa ih nije strah.
"Kao da mi je netko omogućio da dišem", kaže 32-godišnja Walla Jarallah koja se vratila u zemlju nakon što je dvije godine studirala fotografiju u New Yorku i ne može, kaže, ne primijetiti promjene u svojoj domovini.
Postavlja se pitanje hoće li se promjene održati, hoće li dugotrajno napraviti neku razliku ili je to ipak previše za to konzervativno društvo.
U Rijadu postoje kavane u koje je zabranjen ulaz muškarcima i djeci. Tamo se okupljaju žene koje su pri ulasku odjevene u crno, sakrivenih lica i spuštena pogleda. Jednom kada se nađu na sigurnom one skidaju crninu, druže se, piju kavu i razgovaraju ili rade na svojim laptopima.
Kada im dopremaju kavu i slastice muškarci iz dostave pakete ostavljaju u međuprostoru gdje ih onda, nakon njihovog odlaska, pokupe žene jer je kontakt s drugim spolom zabranjen. Kada se nešto treba popraviti pa trebaju doći električari ili vodoinstalateri, kafić se zatvara kako klijentela ne bi bila stavljena u neugodnu poziciju.
Mnoge kažu kako je danas veći pritisak društva nego zakona pa Najwa, 20-godišnja studentica medicine, kaže kako bi je "svi gledali u čudu da skine svoju abaju, iako sanja o tome da odjene što god želi.
"Ne želim prva to skinuti, kada netko drugi to napravi onda ću i ja", kaže Najwina prijateljica Hessa koja nije sigurna želi li se drugačije odijevati.
U svakom je slučaju još važnija stvar, slažu se žene, što sada mogu raditi i voziti automobil, a abaje su, kažu, ionako vrlo ugodna odjeća, a sličnu nose muškarci koji također maramama često skrivaju kosu.
Žene se tamo, vidljivo je po razgovorima, najviše boje seksualnog zlostavljanja. I najkonzervativnije žene podržavaju pravo da žene voze, ali ne planiraju same voziti jer znaju da će biti maltretiranje.
"Slijediti će vas, pitat će vas za broj, biti će uvrijeđeni ako kažete ne i rugat će vam se", kaže Hessa. Nedavno uvedeni zakon predviđa i do pet godina zatvora za maltretiranje te vrste, ali žene, koje su desetljećima živjele pod zaštitom obitelji, boje se promjena.
"Imali smo gotovo pola stoljeća ispiranja mozga sa televizije i iz džamija. Ako vozimo, onda će nas neprestano napadati ta muška čudovišta, tako su nas učili. No nisu svi muškarci zlikovci", kaže jedna aktivistkinja.
Mnoge jednako tako strahuju od miješanih kavana. Salwa al-Dharrab prije nekoliko je godina otvorila kafić samo za žene, Nabt Fenjan, a od tada pokušava, neuspješno, dobiti dozvolu da u tamo dolaze i muški rođaci žena koje posjećuju kavanu. Svaka odbijenica navodi isti razlog, a to je da nije primjereno da žene poslužuju muškarce, a Dharrab baš želi zapošljavati žene.
Na slavlju osnutka kavane zatvorila je vrata kafića te održala privatno druženje na koje su bili pozvani i muški članovi obitelji. Neke su se žene odmah pokrile radi muškog društva.
No, takvi su slučajevi "miješanja" rijetki i loši, a pokušaji držanja koraka s reformom često su se mnogima obili o glavu. Shopping centar Kingdom Mall na zadnjem je katu dozvoljavao pristup isključivo ženama, a kad su promijenili pravila i dopustili miješanje - radikalno je pao promet.
Žene koje su prostor vidjele kao mjesto gdje mogu slobodno uživati u društvu prijateljica prestale su dolaziti, a one koje tamo rade ponovno su se počele pokrivati.
"Sve to ide pretjerano brzo. Društvo bi to bolje prihvatilo da ide postepenije", kaže Iman.
Napominje kako su konzervativne obitelji "naviknute na jedan način života, a onda im netko kaže da se sve promijenilo".
"Dosta onih čiji je način života utemeljen u plemenskom se s time ne slažu... Puno je tu plemenskih faktora, pa i Islam, sa svojim zakonima", kaže.
Raspletanje što diktira Islam, što je plemenska tradicija i kako to sve još nadzire vlast koja sad, odjedanput, "gura" liberalizaciju, je kao rasplitanje gordijskog čvora. Postoji strah da sav napredak pretvori u promiskuitet i slom "moralnih" zakona.
Prije dvije godine ukinuta je policija za čednost imena Hai'a, no iako kršitelje ćudoređa ne mogu trpati u zatvor, i dalje patroliraju te ispituju muškarce i žene jesu li u srodstvu.
No, na snazi su i dalje zakoni koji diktiraju da se žene ne mogu emancipirati, putovati, upisati fakultet ili napustiti državu bez pristanka muškarca skrbnika - oca, brata ili muža. I u tome je "caka", sve reforme ne vrijede ništa ako u obitelji nemate muškarca koji će vas "pustiti" da u novim benefitima uživate.
Žene koje dolaze iz liberalnih obitelji, često bogatijih, mogu se obrazovati i živjeti slobodno gotovo kao i žene u drugim arapskim državama. Čak je i hodanje te nalaženje na spojevima već neko vrijeme trend među liberalnom elitom
Muškarci kao takvi ne zanimaju 28-godišnju Nesreen koja od 9 do 17 radi u kompaniji, a od 18 do 23 u svom butiku za kojeg sanja da će joj jednog dana postati jedini posao.
"Obrazovana sam, zaposlena, imam dva posla, plaćam svoje račune i ne želim brak, ne propuštam ništa", kaže Nasreen.
Obitelji koje ne prihvaćaju promjene žive isto kao nekada, objašnjava Widjan koja je jedva namolila obiteljskog vozača da ne kaže ocu da je s prijateljicom stala po kavu nakon što im je završilo predavanje na fakultetu.
U Rijadu su odnedavno sudovi zatrpani ženama koje traže razvod i potporu za djecu otkad su nakon ožujka ženama automatski dodijeljena djeca tijekom procesa. Prije dvije godine je, također, donesen zakon koji omogućava razvedenim ženama i udovicama da mogu dobiti osobne iskaznice, čime postaju glave vlastite obitelji.
Od toga će profitirati i najsiromašnije Saudijke, čiji ih roditelji ne mogu podržavati kada im se brak raspadne.
Žene sjede u zgradi suda, ili čekaju u odvojenim sobama kako bi ih sudac poslušao. Više ih je nego muškaraca, a brakovi se najčešće raspadaju radi fizičkog nasilja. Iako su svi suci muškarci žene su oduševljene kako je proces bio jednostavan
"Sada je sve lakše nego prije, čini se da su suci sada više na strani žena", kaže Sarah koja se prije tri godine razvela od supruga i traži financijsku potporu za njihovo šestero djece.
Usprkos nasilju, za žene iz konzervativnih obitelji brak je ponekad bijeg od autoritarnog oca ili braće.
"Jako bih vozila, ali zna se da vozi glava obitelji", kaže Rahaf, 18-godišnja djevojka koja prodaje abaje u jednoj trgovini.
"Ništa se za mene neće promijeniti dok se ne oženim, ako i onda", kaže Rahaf.
