Iznad svega važno je ne činiti zlo - rekao je Hipokrat čijom se zakletvom prisežu liječnici. Ipak, medicinska povijest prepuna je šokantnih praksi u kojima su liječnici eksperimentirali sa zdravljem pacijenata, jer se to vidjelo kao jedini put napretku. Danas se medicina svodi na liječnike u bijelim kutama, aparate koji potvrđuju dijagnoze i tableta u pakiranjima, no to ne znači da ona i dalje nema svoju mračnu stranu, što dokazuju i neke procedure kojih se liječnici nisu odrekli i zamijenili ih boljima ili naprednijima, a čine se barbarskima po današnjim standardima.
1. Struganje maternice
Područje opstetricije i ginekologije svakako je jedno od "najkrvavijih" u medicini. Velik broj žena će tijekom svog života zbog raznih problema s maternicom završiti na kiretaži. Taj postupak zapravo je doslovno struganje maternice oštrom kiretom koja se uvodi u maternicu nakon širenja grlića maternice uz pomoć instrumenata. Zatim se uzdužnim pokretima provlači kireta kojom se struže stijenka organa, a ponekad se u postupku koristi i sisaljka. Izvučeno se tkivo zatim šalje na analizu. Kiretaža se najčešće izvodi zbog nepotpunih pobačaja ili kao dio dijagnostičkog postupka u slučaju neobičnih krvarenja. Iako donosi rezultate, kiretaža je za većinu žena vrlo bolna i traumatična procedura kojoj još nije pronađena alternativa.
2. Bušenje rupe kroz lubanju
Vjerojatno jedan od najstarijih postupaka u medicini koji se i dalje prakticira je bušenje rupe u lubanji, a datira još iz doba Hipokrata i rane grčke civilizacije. Načelo postupka u velikoj je mjeri ostalo isto, ali se svrha i metoda nešto razlikuju, Općenito, dok su rani Grci izvodili to vjerujući kako su glavobolje uzrokovane velikom količinom vode u glavama pacijenata, koja uzrokuje neravnotežu tjelesnih funkcija, današnji pacijenti podvrgnuti ovom postupku imaju velike količine krvi koja pritišće lubanju, kao rezultat trauma ili nesreća. Postoje i još neke varijacije rezbarenja lubanje, od kojih neke uključuju uklanjanje većih komada koštanog tkiva te njegovo čuvanje za kasnije vraćanje.
3. Guranje cijevi
Što se događa kad ne možemo disati? Dobivamo stroj koji to čini za nas. Međutim, unatoč obećanju o olakšanju disanja neinvazivnim putem, najučinkovitija metoda je i dalje ona koja je najagresivnija. Uključuje postavljanje posebne plastične cijevi u dušnik. Da bi je uspijeli postaviti oni moraju postaviti metalnu oštricu koji drži pacijentova usta otvorenima dok liječnik progurava cijev niz dušnik. Koliko god nasilno bilo, taj se potupak smatra nužnim u slučaju kardiološkog kolapsa i za kronično bolesne pacijente koji povremeno ne mogu samostalno disati.
Pogledajte kako to izgleda u videu:
4.. Zračenje koje uništava
Karcinomi i dalje ostaju među najtežim bolestima za liječenje u današnjoj medicini, a naše razumijevanje raka i dalje je rudimentarno te ga održavaju i metode liječenja. Općenito, karcionim se tretiraju ili ubrizgavanjem otrova u žile (kemoterapijom) ili operacijom ili pak kombinacijom sve tri metode. Radioterapija je ustvari smrtonosno zračenje koje se koncentrira na oboljelo mjesto. Unatoč učenom imenu koje daju za njega, i dalje se radi o zraci koja uzrokuje ili uništenje ili truljenje tkiva. To je smrtonosna zraka, iako vrlo precizna i koncentrirana, ali i dalje nosi velik rizik za okolna tkiva i organe, ostavljajući brojne ožiljke...
5. Amputacija
Ništa se drastično nije promijenilo u dugoj povijesti amputacija teško ozlijeđenih, uništenih ili inficiranih udova. Osim pokušaja spašavanja pacijentovih prstiju, stopala, ruku, nogu i sličnog očuvanjem krvotoka, nakon što taj dio tijela počinje odumirati ili trunuti - amputacija je nužna. Taj je zahvat i dalje vrlo bolan, krvav i težak za gledanje, a kamoli izvođenje. Uključuje presijecanje kostiju oštrim pilama...
Pogledajte video o 25 najbizarnijih medicinskih tretmana kroz povijest:
