Life
4719 prikaza

Najgori masakri, bombaški napadi i otmice u sportu

Teroristički napad na maratonu u Bostonu
Aaron "tango" Tang
Sportski događaji su teroristima jedna od omiljenih meta - od Olimpijskih igara do nogometnih utakmica

Teroristički napadi na sportskim natjecanjima nisu rijetkost. Naime, oni su idealna meta terorista jer ih posjećuje nekoliko desetaka tisuća ljudi. Napadi u Dortmundu prije nogometne utakmice Bayerna i Monaca samo su zadnji u nizu napad koji su se dogodili u zadnji 40-ak godina, a teroristi nisu birali mete - od Olimpijskih igara do nogometnih utakmica.

Olimpijske igre u Münchenu 1972.

Olimpijske igre Münchenu bile su jedne od najspektakularnijih što se tiče rezultata koji su tamo ostvareni. 

Ipak, ove će Igre nažalost najviše ostati upamćene po onome što se dogodilo u noći s petog na šesti rujan.

Te noći izraelski su se sportaši vratili iz izlaska u kojem su gledali slavni mjuzikl ''Guslač na krovu'' i željeli su poći na počinak. Međutim, palestinski teroristi iz skupine ''Crni rujan'' iskoristili su šlampavost organizatora i bez problema su upali u Olimpijsko selo te su okupirali zgradu u kojoj su bili smješteni izraelski sportaši.

Teroristi naoružani Tokarev pištoljima, kalašnjikovima i bombama planirali su oteti izraelske sportaše i razmijeniti ih za dvoje njemačkih terorista, Ulrike Meinhof i Andreasa Baadera iz skupine ''Baader-Meinhof te 234 palestinska zarobljenika zatvorena u izraelskim zatvorima.

Međutim, plan nije uspio. Pred samu zoru osmorica palestinskih terorista predvođenih Lutifom Afifijem i Jususufom Nazalom upali su u paviljon gdje su spavali Izraelci. Najprije su zarobili suca Jossefa Gutfreunda, a onda je krenuo masakr. Hrvač Josef Roman i njegov trener Moshe Weinberg pokušali su napasti napadače, no ovi su ih odmah pogubili. Poslije toga su zarobili devet Izraelaca i krenuli su pregovori.

Domaćini su reagirali katastrofalno, početnički, totalno nespremno. Nijemci su nizali grešku za greškom. Najprije su odbili pomoć izraelskih anti-terorističkih jedinica, koji su za razliku od Nijemaca bili spremni za ovakve situacije, da bi odlučili nastaviti natjecanja na Igrama koje su pritom i snimali te prenosili na TV-u. Tako su teroristi uživo gledali što se događa i pratili su sve što radi policija.

Palestinci su uz već poznate zahtjeve tražili i avion za Kairo. Kako je Izrael odbio isporučiti zarobljene Palestince, sve je ostalo u rukama njemačkog kancelara i dobitnika Nobela za mir Willyja Brandta. Brandt je u očaju ponudio Palestincima ''bianco'' ček, ali uzalud – teroriste novac nije zanimao.

Brandt je odbio dolazak Mossada i pokušao je prevarom te policijskom intervencijom izvući teroriste van zgrade. Njemačka policija umjesto pilota u avion je postavila svoje ljude i činilo se da je trik uspio jer su na ponudu Palestinci pristali, međutim, sve je pošlo po zlu kad su Nijemci shvatili da je otmičara osam, a ne tri kako su isprva mislili.

Konačni epilog kaosa koji je uslijedio: devet ubijenih Izraelaca, pet mrtvih Palestinaca i jedan njemački policajac. S dvojicom iz Olimpijskog sela ukupno 11 pobijenih sportaša te sveukupno 17 poginulih.

Izraelska tajna služba Mossad nije imala namjeru tek tako prijeći preko 11 ubijenih sportaša i pokrenula je akciju kodnog imena ''Božji gnjev'' u kojoj su pobijeni svi Palestinci umiješani u minhensku tragediju. Osvetničke akcije vođene su po cijelom svijetu, primjerice u Norveškoj i Libanonu, a za posljednicu su imale smrt više desetaka nevinih ljudi, koji su bili kolateralne žrtve izraelskog bijesa.

ETA-in napad auto-bombom pred Bernabeuom uoči polufinala LP između Reala i Barcelone 2002.

Separatistička organizacija ETA detonirala je auto-bombu neposredno blizu stadiona Santiago Bernabeu uoči početka polufinalne utakmice Lige prvaka između Reala i Barcelone. Povod terorističkom aktu bilo je uhićenje 11 članove stranke Batasuna, bliske ETA-i. 

Prosinac 2016. - Bombaški napadi kod stadiona Bešiktaša u Istanbulu

U napadu je poginulo 38 ljudi, a 27 ubijenih bili su policajci. Prvo je eksplodirala jedna bomba, a potom i autobomba u autobusu nedaleko od Vodafone arene. Meta napada bili su policajci.

Bilo je kao u paklu. Eksplozija je bila ogromna, osvijetlila je cijelo nebo. Pio sam čaj u obližnjem kafiću kad se sve dogodilo, ispričao je Omer Yilmiz, jedan od svjedoka.

"Svi su se skrivali pod stolovima, žene su plakale. Brojni nogometni fanovi su bili u tom kafiću poslije utakmice", dodao je

Napadi u Madridu 2004. na dan četvrtfinala Lige prvaka između Reala i Bayerna

Najkrvaviji teroristički napad na tlu zapadne Europe dogodio se 11. ožujka 2004. godine, samo tri dana prije španjolskih izbora i na dan četvrtfinalne utakmice Lige prvaka između Reala i Bayerna.

Teroristička ćelija inspirirana al-Qaidom uspješno je posijala kaos u glavnom španjolskom gradu, koristeći prokušane taktike svojih uzora. Deset eksplozija pogodilo je četiri gradska vlaka u razdoblju između 7.01 i 7.14 sati ujutro. Koordinirani kaos odnio je 191 život, a preko 1800 ljudi ranjeno je. Grad je ostao paraliziran sve do večernjih sati, kad su konačno pronađene još tri bombe.

Arnaldo Otegi, čelnik Batasune, radikalne baskijske stranke zabranjene zbog veza s ETA-om, izjavio je kako odbija zamisao da su atentati djelo baskijske separatističke skupine, dodavši da sumnja na arapski otpor.

Otegi je u razgovoru za radio San Sebastian kazao kako ne misli ni hipotetički da ETA stoji iza tih atentata. Ponajprije zbog toga što je ETA uvijek dojavljivala, tijekom cijele svoje povijesti, da će postaviti eksploziv. Danas sve upućuje na to da nije bilo poziva, rekao je Otegi. 

Kako je kazao, način djelovanja i velik broj žrtava upućuju na to da bi se moglo raditi o sektorima arapskog otpora. Otegi je podsjetio da Španjolska u Iraku ima velik broj svojih vojnika te da je i odgovorna za rat u toj državi.

Slijedilo je napeto razdoblje političkog natezanja u Španjolskoj, pokušaj službenog povezivanja napadača s al-Qaidom, kao i s baskijskom separatističkom grupom ETA, ali poveznice nisu pronađene. Nakon 21 mjeseca istrage marokanski državljanin Jamal Zougam osuđen je na 42922 godine zatvora, a Španjolac Emilio Suárez Trashorras, koji je teroristima prodao eksploziv u zamjenu za drogu, na 34715 godina.

Masakr na bostonskom maratonu 2013.

Bombaški napad na Bostonski maraton dogodio se 15. travnja 2013. kad su eksplodirale dvije bombe postavljene nedaleko od ciljne linije. Od posljedica eksplozije poginulo je pet, a ozlijeđene su 282 osobe. Policija je nedugo potom pronašla najmanje još jednu neeksplodiranu bombu. Počinioci terorističkog napada bili su braća Tamerlan i Džohar Carnajev.

Čečenskim teroristima cilj je bio pobiti ili ozlijediti što više ljudi jer su kao bombu koristili ekspres lonac od šest litara napunjen komadićima metala, kuglica i čavala.

U policijskoj potjeri koja je uslijedila Džohar je nehotice pregazio brata, koji je potom umro. 

''Optuženi je donio terorizam u dvorišta i na ulice'', izjavio je pomoćnik glavnog državnog odvjetnika Aloke Chakravarty, a Carnajev je osuđen na smrt te zatvoren iščekuje izvršenje kazne.

Masakr na maratonu na Šri Lanci 2008.

U prvim satima Nove 2008. godine, kada se u glavnom gradu Šri Lanke Colombu tradicionalno trči novogodišnji maraton, bombaš samoubojica, regrutiran iz redova Tamilskih tigrova detonirao je eksplozivnu napravu, koju je imao na sebi, pritom ubivši više od deset te ozlijedivši više od 100 ljudi.

Ministar Jeyaraj Fernandopulle, bivši olimpijski maratonac Kuruppu Karunaratne i atletski trener Lakshman de Alwis bili su među poginulima, a napad su izvršili Tamilski tigrovi.

Lipanj 1998. - Svjetsko prvenstvo u Francuskoj

U lipnju 1998. godine u posljednji trenutak je zaustavljen teroristički napad al-Qaide na američko veleposlanstvo u Parizu, te na američku i englesku nogometnu reprezentaciju. Ljudi Osame bin Ladena pokušali su dignuti u zrak klupu s rezervnim igračima engleske reprezentacije za vrijeme utakmice protiv Tunisa u Marseilleu.

Napad angolskih terorista na autobus s nogometašima Toga 2010.

Afrički kup nacija 2010. imao je svoj krvavi uvod. Togoanska reprezentacija koju je predvodio slavni napadač Emmanuel Adebayor, napadnuta je mitraljeskim rafalima u angolanskoj pokrajini Cabindi od strane tamošnjih pobunjenika. Najgore su prošli vozač autobusa i dva člana stručnog stožera koji su smrtno stradali, dok je ranjeno još šest osoba među kojima, dva člana liječničkog tima i dva igrača, vratar Kodjovi Obilale (GSI Pontivy) i branič Serge Akakpo (Vaslui).

Adebayor je odmah nakon napada rekao da će se togoanska reprezentacija povući s turnira uzdrmana šokom 30-minutnog napada sa strahovitim posljedicama na njihov autobus:

"Mnogi žele otići, mislim da im se više ne ostaje u turniru jer su već vidjeli svoju smrt. Žele se vratiti obiteljima, ne mogu spavati nakon onoga što su doživjeli. Vidjeli su da njihov suigrač ima metak u sebi, plače i gubi svijest. Održat ćemo sastanak na kojem ćemo odlučiti što dalje, a u subotu donijeti odluku najbolju za naše živote", izjavio je Adebayor, kojem je glasnogovornik Saveza preminuo na rukama.

Premda su igrači na početku željeli nastupiti na Kupu nacija, želeći na taj način odati počast stradalim prijateljima, prihvatili su naredbu premijera Gilberta Houngba, koji im je naložio da smjesta moraju napustiti teritorij Angole i otići u Togo.

Razlog tome, kako je objašnjeno, leži u činjenici da državne vlasti u Angoli nakon tragedije, u kojoj su pri oružanom napadu smrtno stradala dvojica članova stručnog stožera reprezentacije i vozač autobusa, nisu mogle jamčiti Togoancima apsolutnu zaštitu od terorističkih napada u nastavku turnira.

Bombaški napad na Olimpijske igre u Atlanti 1996.

The Centennial Olympic Park u Atlanti bio je poprište terorističkog napada 27. srpnja 1996., za vrijeme trajanja Olimpijskih igara. U napadu bombom kućne radinosti na licu mjesta poginula je jedna osoba, dok je jedna preminula od srčanog udara kao posljedica napada. Čak 111 ljudi je ozlijeđeno. Napad u Atlanti bio je tek prvi od četiri bombaška napada Erica Rudolpha, fanatika koji je želio otkazivanje Igara.

Da nije bilo Richarda Jewella, redara koji je radio u osiguranju Olimpijskog parka, nema sumnje da bi brojka stradalih bila puno veća. Jewell je uočio eksplozivnu napravu neposredno prije detonacije i uspio je evakuirati većinu prisutnih u Parku. Kako FBI nije mogao pronaći krivca sumnja je pala na Jewella, no u listopadu iste godine oslobođen je svih optužbi. U međuvremenu policija je ušla u trag Rudolphu koji je tijekom 1997. izvršio još tri napada. 2003. Rudolph je uhićen i osuđen na četiri doživotni robije bez prava na pomilovanje, a kaznu služi u Colorado's ADX Florence zatvoru.

Svibanj 2006. - Irak

Nakon rušenja vlasti predsjednika Saddama Husseina Irak je postao opasna zona za sportaše koji su bili meta brojnih otmica i ubojstava. U svibnju 2006. oteto je i nikada nije pronađeno 15 članova taekwondo reprezentacije. Ubijen je i teniski izbornik, kao i dvojica tenisača. Tri godine kasnije ubijen je i karate trener.

Srpanj 2006. - Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj

Za vrijeme nogometnog SP-a u Njemačkoj došlo je do neuspješnog bombaškog napada u regionalnim vlakovima za Hamm i Koblenz. Policija je pronašla u vlakovima dvije bombe koje međutim nisu eksplodirale.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.