Prije točno jedne godine premijer Albanije Edi Rama uvidio je da je vrag odnio šalu. Na ulice Tirane izašle su tisuće prosvjednika koje je organizirala opozicija, uglavnom demokršćani iz Demokratske stranke Albanije, kako bi tražili njegovu ostavku.
"Pretvorili se Albaniju u europsku Kolumbiju!", izvikivali su ozlojeđeni građani.
Vrlo je lako moguće da je to bio trenutak u kojem se albansko pravosuđe pokrenulo. Kako se poslije ispostavilo, narednih mjeseci krenula je ogromna akcija koja je kulminirala u listopadu ove godine kada je 1500 policajaca u tri dana pouhićivalo 27 ljudi, među njima i tri policajaca, zaplijenilo 182,5 kilograma opijuma.
Stradao je čak i sad već bivši parlamentarac vladajuće Socijalističke stranke Arben Ndoka kojega je pravosuđe raskrinkalo da je preko njega novac albanskih narko-klanova išao u nekretninski biznis u popularnim turističkim mjestima.
Pisao je tada Deutsche Welle o još nizu tipova iz struktura vlasti koji su stradali u akciji, o doslovno "početku pravog rata protiv organiziranog kriminala" u zemlji koja bez toga ne bi imala nikakve šanse ući u EU. Uopće tijekom cijele 2018. britanski su mediji povremeno pisali o "albanskoj mafiji" koja kontrolira trgovinu kokainom u toj zemlji i o "brutalnim, zastrašujućim bandama" koje su se "premrežile diljem Britanije posljednjih nekoliko godina".
Bilo je tu, činjenica je, i "Brexiter-skog" motiva da se dokaže da svi britanski problemi potječu od imigranata kako bi se raspalile najniže ksenofobne strasti.
No, isto tako je činjenica da su desetljeća kombinacije ratova na Balkanu, divlje tranzicije nakon raspada socijalističkih republika i siromaštvo doveli do onoga što zapad EU-a danas poznaje kao "albanska mafija", koja kontrolira najveći udio trgovine heroinom i još nekih stvari. Mediji su objavljivali spektakularne fotografije kriminalaca po društvenim mrežama, koji redovito imaju na tisuće sljedbenika.
Olsi Beheluli, maneken i gangster, uslikao se dok pozira okružen ogromnih hrpama novca, da bi potom bio osuđen na 11 godina zatvora.
Alberta Memiu prijatelji su zvali "Diti", pa se on dao uslikati kako ušmrkuje natpis "Diti" ispisan kokainom. Fotografiju su mu policajci pronašli u mobitelu. Luanu Plackom policajci su pronašli fotku kako leži na kožnom kauču dok u ruci drži bogatu lepezu novčanica. Njega je ubrzo posao s prostitucijom i krijumčarenjem ljudi koštao presude od 23 godine zatvora. Tristen Asllani uhvaćen je sa 21 kilogramom kokaina u automobilu.
Jedan od najvećih koje je britanska policija do sada razbila bio je kralj kokaina Klodjan Copja, čijoj se bandi pripisuje da su po Londonu i jugoistoku Engleske uspjeli raspačati kokaina u vrijednosti od 150 milijuna funti. Cijela priča redovito je popraćena mačo nabildanim poziranjem, ekstremno skupim automobilima, stvarima kakvih smo se nagledali po Hrvatskoj.
Prilog tezi da je u takvom isticanju albanske mafije bilo i ksenofobnog povoda činjenica je da su u Velikoj Britaniji, unatoč rapidnom rastu albanske mafije, još uvijek glavni narkokarteli oni koje vode Irci ili irsko-britanski karteli. Objektivna činjenica s druge strane jest i to da su albanske bande organiziranog kriminala poznate kao one koje puno češće ubijaju nego što je to slučaj s talijanskom, pravom mafijom koja je sklonija svoj interes prethodno pokušati utjerati "diplomatskim metodama".
The Economist je prije nekoliko dana objavio članak o tom fenomenu ("Pirane iz Tirane", 3. siječnja 2019.) kako bi objasnio da ovdje, zapravo, nije riječ o klasičnoj mafiji, kao što je slučaj, npr., s talijanskom 'Ndranghetom ili Yakuzama, nego o organiziranom kriminalu, istodobno i brutalnijem, ali i takvom koji ne čini čvrsta struktura, nego niz umreženih bandi.
The Economist je naveo nekoliko ilustracija djelovanja ovih bandi.
31. listopada prošle godine atentatori su iz jurećeg automobila izrešetali Johna Macrisa, grčko-australskog gangstera dok se ovaj vozio kroz atensko predgrađe Voula. Vrlo slična situacija u rujnu prošle godine okončala je u New Yorku život Sylvestera Zottole. Čovjek za kojega se tvrdi da je bio član "obitelji Bonanno", ubijen je dok je u McDonaldsu naručivao obrok iz automobila.
Bilo je to točno u vrijeme kulminacije udara albanskog pravosuđa na kriminalne strukture u Albaniji i baš onda kad je Europol albanske bande istaknuo da su po svojoj proširenosti utjecaja po EU uspjeli "preteći čak i ruske mafijaše". Na Zapadu se pisalo o bandama Albanaca i Kosovara, koji si krče put na kokainskoj sceni u Britaniji "ubojstvima i mučenjima", mitologiziralo se "davanje bese", plijenilo pažnju pričama o egzotičnim klanovima koji potječu iz planina sa sjevera Albanije i područja prema Kosovu i Makedoniji.
Bio je to medijski hit i malo se tko u medijima sjetio spomenuti ogromnu većinu Albanaca iz Albanije, s Kosova i iz Makedonije koji su prethodna dva ili tri desetljeća odselili na Zapad kako bi tamo u miru i uz pošteni rad podizali svoje obitelji. Prije desetak godina na rubu slične situacije umalo su se našli i Hrvati.
Tada su "Die Presse", "BBC" i mnogi drugi naveliko pisali o Hrvatskoj kao o "mafiji koja ima svoju državu", o "poplavi kriminala i korupcije u toj zemlji", te o "prijetnji terorizmom i organiziranim kriminalom u Hrvatskoj". Na našu žalost, u tim naslovima bilo je užasno puno istine.
Prije i poslije Hrvata tema su vrlo često bili Srbi. Sada je na red došla Albanija. Jana Arsovska, predavačica na City University of New York i koja desetljeće i pol prati "albansku mafiju", objasnila je kako stoje stvari s najnovijim europskim "etno-mafijaškim hitom". Objasnila je da je "albanska mafija" mit, da naglo obogaćeni tipovi iz Albanije i s Kosova, te ekstremno nasilje tih kriminalaca, ne znači da oni pripadaju organizacijama sa strukturom, tradicijom i ritualima kao, primjerice, Cosa Nostra ili yakuze.
"Vidimo mnoštvo organizacija koje rade neovisno jedna od druge. Oni govore albanski, ali to ne znači da su direktno povezani s organizacijama u Albaniji ili da su etnički isključivo Albanci", kazala je Arsovska.
Objasnila je potom i uzrok ovog fenomena organiziranog kriminala. U prvom redu to da se pakao počeo otvarati s padom komunizma u Albaniji, točnije, da osnovni izvor problema leži 27 godina u prošlosti, u tome što je 1991. tamošnja sigurnosna organizacija Sigurimi rasformirana bez prethodnog plana. 10.000 sasvim pristojno obučenih agenata preko noći je ostalo bez posla i bez ikakvog prihoda. Tranzicija Albanije prepuštena je, dakle, samoj sebi, pukoj stihiji i anarhiji i sve je otišlo k vragu.
Druga točka otvaranja ponora bilo je kad se u Albaniji šest godina poslije u kratkom vremenu raspao niz prevarantskih "piramidalnih shema" zbog čega su mase običnih ljudi ostale bez svojih ušteđevina u ionako teškim životnim prilikama.
Istodobno se ispostavilo da je iz vojnih skladišta pokradeno i rasprodano 550.000 komada oružja, kratkih i dugih cijevi. Konačno, u ratovima krajem 90-ih, prvenstveno na Kosovu, ali i na zapadu Makedonije, uspostavile su se veze između gerilskih boraca, političara i kriminalaca, i to takve da nije bio rijedak slučaj da se pojedine osobe pojavljuju u sve tri uloge odjednom, i to na istaknutim pozicijama.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
SVI KRIMINALCI I KURVE OVOG SVIJETA NALAZE SE U HRVATSKOJ. NETKO POBIRE TANTJEME NJIHOVOG BORAVKA. ČINJENICA DA OVAKO NIKAD LOŠE NIJE BILO U LIJEPOJ NAŠOJ. TKO JE ZA TO ODGOVORAN, DRAGI GRAĐANI SAMI NAĐITE ODGOVOR.
bagra