Prije nego su novinara The New York Timesa pustili u zatvorsku ćeliju ozloglašenog mafijaša, pripremio se za jako detaljan pregled. No mršavi čuvar jedva ga je dotaknuo, i samo je ovlaš prešao rukama po njegovim leđima.
U zatvor je stigao kako bi intervjuirao Marcela Pinheira Veigu koji je pribjegao očajničkim potezima koji ga spašavaju od izručenja rodnom Brazilu - priznao je dugačak popis zločina počinjenih u Paragvaju. Nakon pregleda reda radi, novinar je ušao u ćeliju i sjeo Veigeu nasuprot, ni metar udaljen od njega, dovoljno kako bi osjetio kako diše.
"Paragvaj je zemlja nekažnjavanja", rekao mu je dok je opisivao svoju dugu karijeru koja ga je dovela do mjesta jednog od glavnih krijumčara oružja i droga iz Paragvaja u Brazil. Nekoliko sati nakon toga, bilo mu je teško ne protumačiti te riječi kao predviđanje krvoprolića.
Ubrzo nakon što je tog 17. studenog završio razgovor s njim, u ćeliju je stigla 18-godišnja Lidija Meza Burgos, rekli su policijski službenici. Sa običnim nožem kojeg je koristio za jelo, Veiga ju je ubio, 17 puta ubo u vrat, torzo i leđa. Neki među njima vjerovat će kako je to namjerno napravio, kako bi ostvario svoj pakleni, bizarni i šokantni plan, i tako duže ostao u njihovom pritvoru, daleko od strogih zatvora u Brazilu.
Kao bivši ratni reporter i izvjestitelj s mjesta zločina, novinar je intervjuirao niz nasilnih muškaraca, no ovaj slučaj, ova priča, šokirala ga je kao ni jedna prije. Nakon toga dana preslušavao je razgovor s njim kako bi pronašao djeliće tragova, ono po čemu bi se dalo naslutiti da će se tako nešto dogoditi. Razmišljao je i o njoj, o njezinoj odluci da uđe na mjesto u kojem vlada čovjek koji je počinio toliko stravičnih zločina.
Taj svijet narkotika, ta industrija, bacila je sjenu i na njegovo odrastanje. Rođen je u Bogoti u Kolumbiji 1981. godine u desetljeću kada su Pablo Escobar i drugi kraljevi droge počeli pisati jednu od najstrašniji povijesti njegova naroda. Strahovao je dok je pokazivao putovnicu u zračnim lukama u inozemstvu. I on i njegovi sunarodnjaci bili su obilježeni tim grimiznim slovom, kokainskim pečatom, i od njih se stalno očekivalo da pokažu kako su drugačiji.
Od tih mnogih aktera u svijetu droge najzagonetniji su bili trgovci ljudima, a mnogi među njima, posebno Escobar koji je bio dio javne kulture, prisutan u javnim serijama i filmovima. Nije lako s njima razgovarati, doći do njih, pa čak ni kad su iza rešetaka. Posebno ne do ljudi poput Veige koje zatvor nimalo ne sprječava da upravljaju svojim carstvom.
Činio mu se kao dobar izvor, sugovornik za tekst koji je pisao o tome kako je brazilsko nasilje u svijetu droge preplavilo ulice Paragvaja. Bio je zadovoljan kada je odvjetnik dogovorio sastanak. Izgledao je naspavano kada ga je pozdravio sa žutim brazilskim dresom na prsima, simbolom velikog Brazila. Njegova ćelija bila je opremljena televizorom, hladnjakom i mikrovalnom pećnicom.
Počeli su pričati o Rio de Janeiru u kojem je Veiga odrastao i koji je bio novinarov dom od 2017. godine. Odgajali su ga roditelji, kako će ih opisati, niže srednje klase u favelama, siromašnim četvrtima izgrađenima na brdima. Kriminalom se danas ovaj 43-godišnjak počeo baviti sredinom 90-ih, dok je sa susjedima krao automobile.
Njihova avantura bila je kratkog vijeka, a 1997. godine zatvoren je i osuđen na 26 godina zatvora nakon što je osuđen za oružanu pljačku i ostale zločine. Njegovi prvi dani iza rešetaka, reći će, bili su dani koji su oblikovali njegovu karijeru. Zatvoren je bio sa osuđenim ubojicama i ubrzo je shvatio da preživljavanje znači savezništvo.
"Bio sam običan kradljivac automobila, morao sam zauzeti stav i pokazati da nisam slabić", rekao je.
Morao je tako i sklopiti saveze sa nekima od osnivača Comando Vermelho ili Red Commanda, organizacije za krijumčarenje droge koja kontrolira veći dio tržišta u Rio de Janeiru. Nakon desetljeća provedenog u zatvoru dobio je pravo na kratke izlaske, a već prvog puta na slobodi 2007. godine je pobjegao.
Upravo ti odnosi koje je utemeljio u zatvoru pomogli su mu na putu preuzimanja serije vodećih uloga u upravljačkom vrhu. 2012. godine vlasti su napredovale u svom svom ambicioznom planu uspostave državne kontrole u područjima Rio de Janeira, dugogodišnjim utvrdama krijumčara drogom. Veiga se osjećao izloženim i pomislio kako je vrijeme za veliki potez.
"Paragvaj je bio moja jedina opcija", rekao je.
Pokrenuo je trgovinu u Ciudad del Esteu, živahnom pograničnom gradu, jednoj od svjetskih krijumčarskih meka. Zemlja čudesa, kriminalnim čudesa, tim će riječima Veiga opisati Paragvaj. Policija i kriminal imali su blizak odnos, a policajcu se plaćalo 100.000 dolara predujma za uspostavu povjerenja, 5000 dolara mjesečno, a njegovi zamjenici dobivali su po 2000.
U zamjenu za izdašna financijska sredstva, Veigi je dojavljeno svaki put kad su vlasti bile blizu da ga uhvate, ostao je tako uvijek korak ispred njih, i nesmetano organizirao prelazak pošiljki kokaina i oružja preko granice. No nakon niza prikupljenih dokaza uhićen je u Paragvaju 2017. godine.
Ponosan je na svoje podvige, i tako ih opisuje. Pitao ga je osjeća li neku vrstu odgovornosti za nasilje koje uništava Brazil u kojem je prošle godine ubijeno 63.000 ljudi.
"Ne želim vidjeti smrt. Nema zadovoljstva u smrti, no nažalost u ovom ratu, takve se stvari događaju", odgovorio mi je.
Smatra kako je njegova ozloglašenost precijenjena, i naziva se samo kriminalcem srednjeg ranga koji funkcionira u trulom sustavu sa puno gorim prijestupnicima.
"Prave kriminalne organizacije su političari, oni su ti koji kradu. Koliko ljudi indirektno ubijaju", rekao je.
Pitao ga je što misli o novom predsjedniku Jair Bolsonaru koji obećaje kako će policiji olakšati ubojstvo osumnjičenog kriminalca. Njegova poznata izreka glasi - dobar kriminalac je mrtav kriminalac. Smatra i da će se stanje samo pogoršati zbog primirja između trgovaca ljudima i države, i reforme zatvorskog sustava koji "stvara čudovišta".
"Oni će ubiti mnogo ljudi i ništa se neće promijeniti", rekao je.
Dok su završavali razgovor nije dobio nikakvu naznaku da bi se tako nešto moglo dogoditi Ubrzo nakon što je izašao iz strogo čuvanog zatvora, Meza je stigla. Prvi put ju je kontaktirao nekoliko tjedan ranije preko paragvajske stranice sa oglasima za prostitutke, rekao je Hugo Volpe, jedan od istražitelja ubojstva.
Potvrdio im je to i pregled njegovih poruka na mobitelu kojeg je koristio u ćeliji.
"Još uvijek je trgovao oružjem i drogom na WhatsAppu i bio stalno u kontaktu sa svojim ljudima", rekao je Volpe.
Kako bi ju privukao da ga posjeti ponudio joj je 200 dolara. Odvjetnik koji predstavlja obitelj Meza, Cesar Caballero, kaže kako su joj pristupili dok je trgovala na posjećenoj tržnici u centru Asuncióna. Volp kaže kako se iza smrtonosnog čina skriva želja da izbjegne izručenje u Brazil, u kojem život u zatvorima nije tako lagodan.
Tužitelji u Paragvaju nadaju se da će pripremiti slučaj na temelju kojeg će ga njihovih brazilski kolege osuditi za ubojstvu Meze.
"To neće vratiti Lidiju, niti ublažiti bol koju osjeća obitelj, no osjećaj da će proći nekažnjeno bio bi puno veći da nismo napravili ništa", naglašava Volpe.
