Tu se prije svega misli na rat na Kosovu od veljače 1998. do lipnja 1999. kada je Slobodan Milošević poslao svoju vojsku, zbog čega je izbjeglo ili protjerano na nekoliko mjeseci oko 850.000 Albanaca ili 90 posto albanskog stanovništva. Ubijen je ili nestao 8661 civil Albanac, kao i između 1730 i 3500 Srba i drugih nealbanskih civila. Sveukupno je bilo 13.548 pobijenih civila i vojnika na objema stranama, vrlo često uz grozne ratne zločine.
Rat je trajao sve dok NATO-ovo bombardiranje vojnih i strateških ciljeva Miloševićeve strane, što se odužilo od ožujka do lipnja 1999., nije prisilio Miloševićev režim na povlačenje.
Iz današnje perspektive analiza magazina The Washington Quarterly iz jeseni 1999. djeluje nestvarno, jer su već tada američki stručnjaci za organizirani kriminal i korupciju upozoravali da stvari s Kosovom neće ići dobro ako SAD i NATO ne budu uzeli u obzir prijetnju razvoja područja bezakonja, bez obzira na to što je NATO uz Oslobodilačku vojsku Kosova objektivno pobijedio u tom ratu.
The Washington Quarterly je u tom članku prije skoro 20 godina podsjećao da je do tog trenutka albanska mafija već cijelo desetljeće razgranala šverc raznih vrsta robe, što je, te je takvo stanje već tada preraslo i u šverc drogom, oružjem, naftom posebno prema Makedoniji koju je blokirala susjedna Grčka, pa i u krijumčarenje ljudima. Organiziranim bandama iz Albanije svu podršku, dakako za svoj račun, već tada je pružala talijanska mafija.
"Albanija je ostavljena na rubu da postane područje bezakonja i bez djelotvorne državne vlasti", upozoravao je članak.
"Prešutnim odobrenjem albanskih vlasti i korumpirane policije, tijekom rata se mjesečno krijumčarilo više od 10.000 kosovskih izbjeglica", pisalo je dalje.
Tada se pokazalo da novac ne poznaje etničke granice. To što je završio rat, nije značilo da je prestalo krijumčarenje ljudima. Za vrijeme rata bježali su Albanci, a sada su bježali kosovski Srbi u strahu od osvete Albanaca koji su pretrpjeli brojne tragedije u svojim obiteljima. A organizirani kriminal, kao što je prije toga profitirao na račun očajnih Albanaca, sada je zarađivao na račun očajnih Srba. Na to se nadovezalo krijumčarenje Kurda, Kineza i uopće svih koji su bili voljni platiti 900 dolara po osobi ili 250 dolara po djetetu.
Ovaj biznis cvjetao je još i prije rata. Procjenjivalo se da te kriminalne organizacije samo na izbjeglicama godišnje zarađuju između 3 i 4 milijarde dolara. A droga... Interpol je još 1997. utvrdio da bande s Kosova drže tržišta heroina u Švicarskoj, Austriji, Belgiji, Njemačkoj, Mađarskoj, Češkoj, Norveškoj i Švedskoj. Balkanska ruta godišnje je u Europu dovlačila 80 posto cjelokupne potrošnje heroina vrijednosti oko 400 milijardi dolara.
Opijum iz Afganistana i Pakistana u Turskoj se prerađivao u heroin, zanimljivo, izrazito čist, isto kao što je danas slučaj s kokainom koji raspačavaju srodne albanske bande, da bi se heroin odatle širio cijelom Europom. Pritom se "albanska mafija" pokazivala vrlo maštovitom. Kombinirali su pošiljke droge u jednom smjeru, često sakrivene među mesom ili cvijećem, s naftom ili drugom robom u drugom smjeru. The Washington Quarterly je naveo ilustraciju kakve je to razmjere doseglo u Albaniji u to vrijeme.
Svaki deseti stanovnik trećeg najvećeg grada u Albaniji, Vlore, stajalo je, bio je na neki način uključen u organizirani kriminal. Pojedinci su mogli zaraditi 13.000 dolara godišnje, šefovi skoro pola milijuna, i to je dovelo do toga da su ulicama, posebno Vlore i Drača, skoro preko noći počeli voziti brojni luksuzni automobili iz Italije i Njemačke. Sve to prvenstveno zato što su milijuni ljudi ostavljeni na milost i nemilost tranziciji koja se, prepuštena samoj sebi, izrodila u grabež šačice dovoljno beskrupuloznih ili dovoljno očajnih.
"Bilo bi tragično ako bi, vrativši Kosovo opet na svoju stranu, Zapad izgubio Albaniju od mafije", zaključio je The Washington Quarterly.
Prošle godine o cijeloj toj priči snimljen je i film "Albanian gangster", redatelja Matthewa Browna, kojem je koscenarist bio John Rezaj koji je u filmu ujedno bio i glavni glumac. Uoči premijere filma mnogi su smatrali da će biti riječ o ekranizaciji u kojoj će se Albance, posebno kosovske, prikazati kao dežurne krivce za organizirani kriminal na Zapadu, kao bezočne psihopate, sklone grabeži.
Priča je, međutim, bila dijelom potaknuta osobnom Rezajevom dramom. Njegova obitelj u 70-ima bila je tako očajna pod režimom Envera Hoxhe u Albaniji da je iz svog doma na sjeveru zemlje krenula jednog dana preko planina prema Crnoj Gori, tada u sastavu SFR Jugoslavije. Riskirali su da ih vlasti, ako bi ih uhvatile, poubijaju ili strpaju u logore. Svejedno otišli, očito bježeći od gladi i totalnog očaja. Majka ga je, pričao je Rezaj, 13 sati nosila kroz dubok snijeg preko planine.
"Ne sjećam se da me je bilo strah, mislim da sam bio premali da bi me bilo strah. Ali se sjećam da je bilo strašno hladno", pričao je za The Balkanistu.
Danas Rezaj živi u New Yorku i u filmu opisuje svijet u koji su se izrodili i Istok i Zapad iz perspektive nekoga tko zna što se dogodilo. Nekoliko godina poslije vratio se u Albaniju i nije imao želju ostati u zemlji koja sad, doduše, više nije bila pod diktaturom, ali je postala mjesto beznađa drugačije vrste.
Bilo je to na početku 90-ih. U filmu je opisao svijet u kojem Albanac koji je dospio do SAD-a samo želi normalno raditi i živjeti, ali je suočen s diskriminacijom zbog svog prezimena, borbom za preživljavanje u Bronxu, o tamošnjoj albanskoj američkoj zajednici i koji, kako to biva, prvo završava u zatvoru zbog nekog bezazlenog prekršaja.
Identična priča preslikala se diljem Zapada, posebno u Londonu gdje je policija samo u prvih pola godine 2018. zaplijenila 450 kilograma najtežih droga. Po etničkoj pripadnosti u Velikoj Britaniji danas na Britance otpada 74 posto svih kriminalnih djela, na Pakistance 2,56 posto, potom na Albance i Rumunje po 1,98 i 1,94 posto.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
SVI KRIMINALCI I KURVE OVOG SVIJETA NALAZE SE U HRVATSKOJ. NETKO POBIRE TANTJEME NJIHOVOG BORAVKA. ČINJENICA DA OVAKO NIKAD LOŠE NIJE BILO U LIJEPOJ NAŠOJ. TKO JE ZA TO ODGOVORAN, DRAGI GRAĐANI SAMI NAĐITE ODGOVOR.
bagra