Nakon iskustva s brojnim ratnim i mirnodopskim leševima u samostalnoj Hrvatskoj, uz svjedoka ili bez njega - najmanje je dvojbi o događaju na poprištu zločina.
Dakako da je smaknuće bilo planirano, plaćeno i počinjeno prema najvišim mjerilima gangsterskoga zanata. No sve ostalo vrlo je nezgodno za istragu: od bliskih parlamentarnih izbora do Žuljevićeva posebnoga mjesta u policijsko-obavještajnoj strukturi RH.
Stoga, naime, nije nužno da je smrt Vinka Žuljevića Klice motivirana “čistom“ mafijaškom računicom. Vrlo je realna mješavina biznisa i repova prošlosti koja se nostalgično hrani u krugovima danas vremešnih glava nekadašnjih vitezova HVO-a.
Plejada se okupila na pokopu Žuljevićeva oca: Vice Vukojević, Baja Sopta, Ljubo Ćesić Rojs... Poštovanje iskazano Žuljevićevoj ožalošćenosti, iskazano je nakon što su zakopane ratne sjekire ‘90-tih, ali su nastali unosni ortakluci koji se, kako upravo šapće podzemlje, granaju do Kosova i Makedonije, mnogo podatnijih za naoružavanje islamista od najbliže Bosne.
Kriminalistički “slučaj Klica“, obratimo pozornost, događa se u posljednjim mjesecima kukuriku vlade, pa ne treba sumnjati u golem pritisak HDZ-a na SDP-ovoga ministra unutarnjih poslova. Zato je MUP požurio s presicom za medije koja obavještava o potpunom tapkanju u mraku.
Uz iščekivanje laboratorijskih nalaza spaljene Škode i tragova automobilskoga kočenja, sastavljena je posebna istražiteljska ekipa koja unaprijed kaže da - počinitelji možda nisu iz Hrvatske.
Očigledno, država ima prilično slabašni pregled nad društvom u kojemu je kriminal, ne samo pitanje neoporezovanoga profita nego oblik egzistencijalnoga snalaženja u beskonačnoj krizi.
Iza sebe ostavio mrežu privatnih doušnika
Na drugoj strani, unutar “nadležnih institucija sustava“ valja računati na određeni otpor u punom rasvjetljavanju žrtvina lika i djela, koji se zamjerio dobro uvježbanim ubojicama.
Naime, uz koješta zagonetno, Žuljević je posthumno ostavio zavidnu mrežu svojih privatnih doušnika u MUP-u, DORH-u i domaćim tajnim službama, kako je, uostalom, bljesnulo u njegovu svjedočenju tzv. zločinačkoj organizaciji, pa onda u skandalu iz 2012. s njegovim kumom Vladom Rajićem, dilerom povjerljivim kaznenim informacijama.
Znači, bilo je također uzvratnih “drukerskih“ usluga, koje su Žuljevića nužno ispreplele s ilegalnim pothvatima na području Jugoslavije koja politički više ne postoji.
Mrzio Tita i komunizam
I opet smo na početku priče: mržnja prema muslimanima - izdajnicima hrvatskoga naroda u Srednjoj Bosni, najpogodnije opravdanje su za Žuljevićevu suradnju s deklariranim četnicima dobrovoljačkih srpskih postrojbi.
"Nisam ja mrzio Srbe i Beograd, mrzio sam Tita i komunističku zvijezdu. Njih su nama, Hrvatima nametnuli Amerikanci, ti retardirani Amerikanci koji nemaju ni svoje nacije, ni svoju povijest, pa su prema vlastitoj slici stvorili mnogonacionalnu Čehoslovačku i mnogonacionalnu Jugoslaviju", tako je Žuljević govorio u ožujku 1997., nesvjestan koliko je zastranio od početne teze o muslimanskim izrodima.
Kako bilo, u Žuljevićevim ispovijedima ispalo je da odvratnost prema muslimanima i komunističkoj Jugoslaviji idu u isti koš. Zašto - krajnje je nejasno prema činjenicama iz njegove mladosti.
Na fakultetu išamarao Biljanu Plavšić
Rođen je, naime, u siromašnoj obitelji s gomilom djece i sa solidnim šansama za školovanje i pristojno plaćenu karijeru, malo po svjetovnom, malo po crkvenom sustavu. Najmanje jedan od njegove braće, Ilija Žuljević, postao je profesor filozofije i teologije, što će ga ‘90-tih lansirati među HDZ-ove prvake u Bosni i Hercegovini, pa promovirati u hrvatskoga konzula u Ukrajini.
Vinko Žuljević Klica pak sam je odustao od započetoga studija biologije na sarajevskome PMF-u (legendarnom po navodnom šamaranju Srpkinje Biljane Plavšić koja ga je srušila na ispitu), jer se radije posvetio boksu. Počeo je u vojvođanskom Spartaku, potom u sarajevskom Željezničaru, okrunio se 1981. titulom prvaka BiH.
Što se praktičnih rezona tiče - reklo bi se da je komunizam zamrzio nakon svega toga, tijekom svoje švicarske epizode. O njoj se, međutim, ne zna ništa, osim da je bio ugostiteljski ortak i kum Vlade Rajića koji danas trguje zabranjenim istražnim informacijama USKOK-a.
Iz Švicarske se vratio 1990. godine
Iz Švicarske se Vinko Žuljević Klica vratio se 1990. da izbliza motri burnu političku uvertiru u raspad SFRJ i invaziju JNA na Hrvatsku. Time je začeta njegova izviđačko- obavještajna karijera budućega SIS-ovca u Gornjem Vakufu i Bugojnu, nerazdruživa s ratnom animacijom lokalnih kriminalaca.
Kako će sam poslije pričati, 1992. okupio je 30-tak Bugojanaca sa zatečenim debelim policijskim dosjeima, prikrpao na njihove jakne oznake HVO-a, čađom im zacrnio lica. Lokalno stanovništvo postrojbu je nazvalo Garavi.
S muslimanskom teritorijalnom obranom izbio je sukob o zapovjednoj nadležnosti, ostavljajući Garave bez saveznika kada je uslijedio srpski juriš na Kuprešku visoravan. U krvoprolićima je Žuljević izgubio stopalo. Od tada neće prestati njegova fascinacija strogo povjerljivim pothvatima kazneno-oružanoga aparata Hrvatske, ali ni njihova Klicom.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kao prvo ispravka novinaru. Vinko Žuljević Klica je studirao u Sarajevu, a kao drugo čovijek je bio pod zaštitom SOA-e. Zbog čega je likvidiran to pitanje prije svega treba postaviti državnim institucijama. A ti Kvasac ne seri, sve je bio ... prikaži još! samo ne smeće od čovijeka...
otkad je on zagrebčan???
Smeće od čovjeka.