Nakon 10 godina: Istina o smrti ruskog špijuna

Ispijen, blijed i nekoliko sati od smrti, kultni lik bivšeg ruskog špijuna Aleksandra Litvinenka šokirala je svijet kad je objavljena 2006. godine.

Danas, nakon više od 10 godina ubojstva koja je "vjerojatno" odobrila ruska država, otkrivena je prava priča iza fotografije po prvi put. 

U novom dokumentarcu "Hunting the KGB Killers" (U lovu na KGB ubojice) policija, liječnici i članovi Litvinenkove obitelji otkrivaju što se točno dogodilo prije i nakon što je on primio dozu radioaktivnog polonija 210, dozu toliko veliku da ga je mogla ubiti još milijun puta. 

Detektiv Scotland Yarda i voditelj istrage Clive Timmons rekao je kako šokantna fotografija koju je snimila Litvinenkova supruga Marina, ne govori cijelu priču.

- Fotografija nije ulovila ogromnu patnju u kojoj se nalazio, činjenicu da mu je unutrašnjost grla bila u čirevima zbog kojih nije mogao gutati, kao i jedva govoriti. Bol je bila dijabolična - izjavio je Timmons.

Nakon što su ga prebacili na intenzivnu njegu i organi su mu počeli otkazivati, utrkivao se s djelovanjem otrova da bi policiju uspio ispričati cijelu priču. 

Njegov je slučaj postao jedno od najšokantnijih ubojstva u povijesti Ujedinjenog kraljevstva, uništavajući njegovu mladu obitelj i zaoštravajući diplomatske odnose s Rusijom. Dok njegovi ubojice nisu još privedeni licu pravde, BAFTA-om nagrađeni producent Richard Kerbaj u dokumentarcu je želio predstaviti ljudsku stranu priče, užasavajućih okolnosti koje ilustriraju sposobnost Rusije da djeluje puno dalje od svojih granica - baš onako kako želi.

- Nadam se da ljudi shvaćaju kako je on bio samo čovjek, otac, aktivist. Riskirao je svoj život govoreći protiv Rusije. Ubijen je zbog nečeg u što je apsolutno vjerovao - razotkrivanje korupcije.

Iz Rusije pobjegao u London

Alexander Litvinenko je radio za KGB od 1986. pa sve do raspada Sovjetskog Saveza 1991. Nastavio je raditi u ruskoj sigurnosnoj službi još dugo nakon toga, ubacujući se u grupe organiziranog kriminala.  Na konferenciji za novinare 1998. optužio je svoje nadređene da su naredili ubojstvo ruskog medijskog tajkuna. Dva puta je uhićen, a ruski predsjednik Vladimir Putin ga je osobno otpustio. 

Agent je Putina optužio da je bombardirao ruske stanove i ubio ruskog novinara, kako bi ga izabrali za predsjednika.
S obitelji je pobjegao u London gdje je počeo pisati knjige i savjetovati britansku obavještajnu zajednicu o ruskim aktivnostima. Navodno je postao meta FSB-a, nasljednika KGB-a. Naglo se razbolio 2006. oslabio je i više nije mogao hodati.

Kada je smješten u bolnicu, specijalisti su napravili testiranja na radioaktivne materijale i otkrili su kako u tijelu ima element Polonium-210. Kemijski element koji zrači alfa radijaciju koja oštećuje samo ljudsko tkivo, nakon što ga se proguta. Britanske službe otkrile su polonij u Litvinenkovoj šalici za čaj, koja je 200 puta veća od uobičajene smrtonosne doze.

"Moje ime je Edwin Carter"

Nevjerojatni slučaj počeo je 18. studenog 2006, kad se Litvinenko, također nazivan i Saša, prijavio u bolnicu sjevernog Londona pod imenom Edwin Carter.

Osim toga, rekao je kako je bivši KGB-ov agent te da je otrovan. Usta su mu bila prepuna čireva, nije mogao jesti ni piti, a dr Amit Nathwani koji ga je zaprimio, rekao je kako je jako želio dati do znanja da mu se dogodilo nešto ilegalno. Nesiguran oko toga da će preživjeti noć, pozvao je policiju koji su ga odmah počeli ispitivati.

"Moje ime je Edwin Carter, ja sam britanski građanin. U Rusiji je moje ime Alexander Litvinenko, bivši sam KGB agent. Moj je čin pukovnik, moja pozicija zamjenik voditelja odjeljka, tajnog odjela FSB".

U devet sati intervjua koji se protegnuo na tri posljednja dana njegova života, Litvinenko je rekao kako je bio u vojsci prije nego se pridružio ruskoj tajnoj službi FSB (ranije poznatoj kao KGB). Promoviran je u top tajni odjel odgovoran za "ubojstva političkih i istaknutih osoba bez pravosudne presude".

Sat otkucava

Dok se borio za život, Alexander je molio svoju suprugu Marinu da ga slika i javno objavi fotogradiju koja će pokazati ljudima na što je sve ruska država spremna.
- Saša nije tako izgledao. Želio da drugi vide što se radi s ljudima - izjavila je Marina.

Vijest o njegovoj smrti i supstanci koja ju je uzrokovala izazvale su krizu u Londonu dok je policija tragala za kretanjima ubojica kroz 40 lokacija, uključujući hotele, nogometne stadione i restorane. Marina i njihov sin Antoly su dobili 15 minuta da se evakuiraju iz doma. Policija je pronašla tragobe otrova u popularnom londonskom lancu sushi restorana Itsu, gdje se Litvinenko susreo sa svojom "talijanskom vezom", Mariom Scaramellom.

On je kasnije oslobođen optuži nakon što polonij nije pronađen u njegovom hotelu, a sumnja se prebacila na dvojicu drugih muškaraca s kojima se Litvinenko sreo tog dana - bivši KGB-ov časnik i tjelohranitelj premijera, Andrey Lugovoy, kao i ruski vojni časnik Andrey Lugovoy.

Litvinenko je rekao policiji kako se s njima sreo u hotelu te da je tamo pio čaj, koji mu se iz nekog razloga "nije sviđao".
Britanske zdravsvene ustanove primile su preko 5000 poziva zabrinutih građana koji su strahovali da su mogli biti izloženi otrovnoj supstanci. 

Press Association/PIXSELL

Izigrani kao šahovski pijuni

Istraga je detektive Scotland Yarda odvela sve do Moskve, gdje su se susreli s medijskim cirkusom i preprekama od strane ruske države na svakom koraku. 

- Izigrali su nas kao pijune u šahu - rekao je detektiv Brian Tarpey.

U 2016., sudac londonskog Visokog suda zaključio je kako je operacija FSB-a da ubije Litvinenka vjerojatno odobrena od strane šefa tajne službe i predsjednika Putina.