Sve od 1973. i uspjeha horora Egzorcist, opsjednuti ljudi i svećenici koji im pokušaju pomoći bili su uobičajen lajtmotiv holivudskih filmova. Zbog toga se lako zaboravlja kako je egzorcizam stvarna praksa koja se i danas radi, na stvarnim ljudima. To nije nešto iz filmova ili iz srednjeg vijeka - dok ovo čitate negdje u svijetu se vjerojatno upravo obavlja egzorcizam.
Odličan podsjetnik na to je mučna priča iz stvarnog života Anneliese Michel, mlade žene koja je umrla u naletu brojnih egzorcizama, a po čijem je životu snmljen film "The Exorcism of Emily Rose". To se nije dogodilo u neko davno doba ili nerazvijenoj zemlji - već u Njemačkoj 1976. Priča o tome kako se to uopće moglo dogoditi iz današnje temeljite analize služi kao jeziv podsjetnik na vrlo stvarnu praksu egzorcizma, piše Grunge.
Iako životna priča mlade djevojke zvuči kao nešto s čime se straši djecu kraj logorske vatre, taj se zastrašujući scenarij odvio prije manje od 50 godina.
Anneliese Michel rođena je u malom gradu Klingenbergu u Bavarskoj, u zapadnoj Njemačkoj 1952. godine, a svoj tragični kraj doživjela je u 23. godini 1976. godine.
Rođena je u izrazito pobožnoj katoličkoj obitelji, a kako je njena majka 2005. ispričala, ona je (Michelina majka) 1948. rodila dijete izvan braka, čime je nanijela ogromnu sramotu obitelji, toliku da su je natjerali da za dan svog vjenčanja nosi crnu haljinu.
Majka se toliko trudila iskupiti svoj grijeh da je s pobožnošću do Annelieseina rođenja zabrazdila u drugu krajnost, odbacujući tadašnje reforme i modernizaciju Katoličke crkve.
Uz to, njezin je otac razmišljao o tome da postane svećenik, a tri su joj tete bile redovnice. Kao rezultat toga, Anneliese je kao prirodno osjetljiva djevojka, osjećala pritisak ispiranja grijeha ljudi oko sebe. To je uključivalo spavanje na podu kao pokoru za sve one ovisnike o drogama koji su spavali po kolodvorima i sličnim mjestima.
Ovakva obitelj poslužila je samo kao pokretač noćne more koja se pretvorila u stvaran život do vremena kad je Anneliese kao tinejdžerki dijagnosticiran fizički i mentalni poremećaj.
Opsjednutost - ili ne?
Anneliese je u dobi od 16 godina počela doživljavati "pomračenja" svijesti. Te je 1968. počela šetati u transu, nesvjesna što raditi, a uskoro je mokrila i u krevet. Ubrzo su počele i konvulzije.
Neurolog joj je dijagnosticirao epilepsiju temporalnog režnja, što može uzrokovati napadaje, gubitak pamćenja i halucinacije. Nadalje, može uzrokovati poremećaj poznat kao Geschwindov sindrom, zbog čega čovjek djeluje na pretjerano religiozan način. Počela je uzimati lijekove za svoju epilepsiju i upisala se na Sveučilište u Würzburgu 1973. Međutim, unatoč liječenju koje je primala, stanje joj se pogoršalo i pala je u duboku depresiju te je razmišljala o samoubojstvu.
Oko sebe je neprestano čula glasove koji su joj govorili da je ukleta, a gdje god bi pogledala vidjela bi lice vraga. Tada je postala uvjerena kako ju je opsjeo demon.
Kako izvještava Washington Post, drugi su počeli vjerovati u Annelieseinu opsjednutost kad nije mogla proći kraj slike Isusa dok je bila na hodočašću, odbila je piti svetu vodu i odavala je snažan, "pakleni" miris.
Egzorcist iz obližnjeg grada potvrdio je njezinu opsjednutost, ali njegov je zahtjev za egzorcizam dva put odbijen, s tim da je biskup morao odobriti obred. Nažalost, nije prošlo dugo prije nego su se biskup i drugi svećenici predomislili.
Uznemirujuće ponašanje
Kako je Annelieseina majka rekla za Telegraph, stvari su postale znatno gore kad više nije mogla proći kraj bilo kakve crkvene relikvije bez da čuje glasove. Ubrzo se nije mogla oduprijeti kompulzivnim radnjama - radila bi od 400 do 600 čučnjeva na dan, sve dok to nije uzrokovalo puknuće u ligamentima oba koljena.
U jednom trenutku puzala je ispod stola i ostala tamo, lajući poput psa, dva dana. Jela je pauke i ugljen i odgrizla glavu mrtvoj ptici.
Njeno se vrištanje slušalo kroz zidove satima bez prestanaka, a znala je i urinirati po podu i potom ga lizati. Annelieseina obitelj htjela je potražiti daljnje psihijatrijsko liječenje za svoju kćer, ali Anneliese je to odbila, moleći za vjerski zagovor. Anneliese je, možda pod utjecajem tada izuzetno uspješnog filma Egzorcist, tražila svog egzorcista.
Želja joj se ostvarila 1975. - lokalni biskup Josef Stangl odobrio je Annelieseov treći zahtjev nakon što je dobila podršku svećenika Ernesta Alta, koji je vjerovao kako je za njeno stanje odgovorno nešto gore od epilepsije i halucinacija.
Biskup je župniku Arnoldu Renzu dodijelio da zajedno s ocem Altom obavlja obred egzorcizma propisan 1614. pod uvjetom da to čine u potpunoj tajnosti.
Slavni demoni
Obred egzorcizma izveo je prvi, ali nikako i zadnji put, otac Renz, 24. rujna 1975. Tijekom svojih različitih seansi sa svećenikom, Anneliese je otkrila imena brojnih "uglednih" demona koji su je opsjeli.
Kako se ispostavilo, tijelo joj je bilo nešto poput "VIP odjela za proklete". Duše za koje biste vjerojatno mislili da su bili zli ljudi, a ne pravi demoni - su se nadmetali za prevlast u njoj. Prema Washington Postu, Anneliese je bila domaćin dušama najvećih negativaca u povijesti: Kaina, Jude, Nerona, Lucifera i Hitlera. Te mračne duše govorile bi kroz Anneliese, intonirajući zlu mudrost, pa čak i priklanjajući se jedna drugoj.
Hitler - koji bi, prema Annlieseovoj majci, govorio s primjereno austrijskim naglaskom - izjavljivao je da su ljudi glupi poput svinja, što se čini u skladu s njegovom filozofijom. U međuvremenu bi "nastupio" Juda, vjerojatno ne pretjerano oduševljen Hitlerovim antisemitizmom.
Nadalje, Buzzfeed tvrdi da je jedan od Annelieseinih demona bio ekskomunicirani svećenik Valentin Fleischmann, i iako Anneliese nije trebala znati ništa o njemu, uspjela je dati točne detalje o nestašnom ponašanju koje ga je odvojilo od crkve.
Nikad kraja egzorcizmima
Tijekom sljedećih devet mjeseci, seanse egzorcizma u trajanju od četiri sata održavale su se jednom ili dva puta tjedno u pokušaju da se Juda i ostala demonska družba otjeraju što dalje od Annnelise. Ukupno se nad njom provelo čak 67 obreda egzorcizama, što je po bilo kojem mjerenju ogroman broj.
Otac Renz dopustio je snimanje nekih seansi, a nekih 42 sata zvuka egzorcizama Anneliese Michel postoji, a ono što te snimke sadrže je zastrašujuće. Glas na snimkama je neljudski i demonski, ona gunđa, grmi, šišti i pljuje, s gomilom prostota.
Tijekom tih seansi, čak i dok je Anneliese fizički propadala, ona je izlagala ono što su svjedoci opisali kao nadljudsku snagu, a njezino je ponašanje postalo toliko nasilno da bi je morali držati dolje, vezati je za stolicu ili na neki drugi način obuzdati da svećenici budu sposobni nastaviti obavljati svoje obrede. Otprilike u ovo doba Anneliese je slomila sve kosti te isprekidala sve tetive na koljenima.
Tragična smrt
Vezanje za stolac 67 puta, uz polijevanje svetom vodom i svećenikove molitve i vikanje kao dio egzorcizma nisu ono što je naposljetku oduzelo život Anneliese Michel.
Kako Washington Post objašnjava, Anneliesein osjećaj odgovornosti da iskupljuje grijehe svoje generacije nije prestao samo zbog skoro neprekidnih rituala egzorcizma. Tijekom devetomjesečnog razdoblja svojih egzorcizama, Anneliese je počela govoriti o mogućnosti da žrtvuje vlastiti život u ime pobunjene mladeži i grešnih svećenika za koje je smatrala da su žrtve modernog, grešnog doba.
Do tog trenutka zatražila je prekid liječenja epilepsije i oslanjala se jedino na egzorcizme. Potpuno je prestala jesti, planirajući se izgladniti kako bi "iskupila sve tuđe grijehe".
Telegraph je napisao da je do proljeća 1976. Anneliese bila pothranjena te je oboljela od upale pluća. Iscrpljena od brutalnih obreda egzorcizma, bolovala je od vrućica i nije ništa jela ni pila, a podlegla je posljedicama 1. srpnja 1976. Službeno, njena je smrt uzrokovana glađu i dehidracijom te je umrla u dobi od tek 23 godine - s nevjerojatnih i mizernih 30 kilograma. Kraj njenog života, međutim, teško da je bio kraj i te mučne priče.
Roditelji na suđenju
Ako ste kroz ovu priču postali bijesni na roditelje mlade djevojke koji joj nisu pružili adekvatnu medicinsku skrb, niste jedini. Dopuštanje mladoj bolesnoj djevojci da se izgladni do smrti u svom ludilu bio je motiv da se njene roditelje dovede za optuženičku klupu.
Kao što objašnjava Skeptoid, Annelieseini roditelji i otac Alt i otac Lenz uhićeni su i optuženi za nepažnju ubojstva jer nisu uspjeli dobiti Anneliese potrebnu medicinsku njegu u posljednjim danima. Iako su prepoznali da je zastoj organa na kraju Anneliese neizbježan, stručnjaci su otkrili da se Anneliese mogla spasiti čak tjedan dana prije smrti već s najosnovnijom medicinskom skrbi.
Međutim, tužiteljstvo je priznalo kako su roditelji išli svim mogućim putevima da bi pomogli svojoj kćeri te su od suda tražili samo da kazni svećenike koji su inzistirali na svojim obredima. Tužitelji su se htjeli zadovoljiti s time da se roditelje proglasi krivima, ali da ih se ne kazni jer su već dovoljno pretrpjeli.
Da bi ovo senzacionalističko suđenje postalo još gore, pobrinula se sama njena obitelj koja je ekshumirala njeno tijelo prije suđenja jer je njena sestra imala viziju kako je njeno tijelo "netaknuto" u grobu, odnosno da se ne raspada.
Da se to pokazalo istinitim, to bi bio dokaz da se nešto natprirodno događalo i egzorcizam je bio opravdan. No, tijelo se raspadalo opće poznatim i prirodnim tijekom.
Izrečena presuda
Tijekom suđenja puštale su se snimke seansi egzorcizma kao dokaz njene opsjednutosti. Nadalje, odvjetnik obitelji Michel's kojeg je platila crkva tvrdio je kako je egzorcizam legalna praksa koju ne zabranjuju njemački zakoni, već je zajamčen ustavom o vjerskim slobodama.
U međuvremenu je tužiteljstvo na sud dovelo razne liječnike koji su svjedočili da djevojka nije bila opsjednuta, već je patila od fizičke i psihičke bolesti koja je proizvela brojne halucinacije, pa tako i efekte opsjednutosti. Kako objašnjava Skeptoid, sva su četvorica okrivljenika proglašena krivima, ne za nemarno ubojstvo, već za manje optužbe.
Međutim, iako je sud izrekao blažu kaznu nego što je javnost očekivala, ona nije bila tako blaža kao što je predlagalo tužiteljstvo. Dok je država tvrdila da roditelji ne bi trebali trpjeti kaznu, a svećenici bi trebali samo platiti kaznu, sud im je dodijelio svima šestomjesečne zatvorske kazne i tri godine uvjetne kazne.
Unatoč presudi, obitelj je bila uvjerena kako su ispravno postupili. Annelieseina majka rekla je da su egzorcizmi opravdani jer su Annelieseine ruke nosile stigme kao znak da demone treba istjerati kako bi Anneliese mogla iskupiti grijehe drugih. Rekla je da ne žali zbog smrti svoje kćeri jer je uvjerena da nije bilo drugog načina.
Nasljeđe u pop kulturi
Egzorcizam Emily Rose (2005.) nedvojbeno je jedan od najboljih horora snimljenih u novom mileniju. Djelo definitivno nije nadmašilo Istjerivača đavla (The Exorcist, 1973.), film koji je na platnima proslavio ovu temu, ali je neosporno ostavio dubok dojam na sve koji su ga pogledali.
Priču zapravo pratimo kroz suđenje ocu Richardu Mooreu, svećeniku optuženom za ubojstvo Emily Rose (19) iz nehata. Naime, upravo je Moore nad njom vršio egzorcizam, i to nakon što je zamoljen od njezine obitelji da takvo što učini jer djevojci klasična medicina nije bila od pomoći.
Njezina službena dijagnoza je glasila epilepsija i psihoza, ali budući da djevojka tijekom brojnih napadaja proživljavala 'demonske vizije i manifestacije', obitelj i Moore zaključuju da je riječ o opsjednuću.
Porota tako tijekom suđenja dobiva na uvid užasavajuće detalje koji su obilježavali silne muke glavne junakinje, a upravo je to sažetak stvarne priče Anneliese i njene obitelji.
No, taj se tragični događaj pokazao kao inspiracija i drugim djelima - pa je 2006. snimljen dramski film Requiem , dok je 2011. snimljen hororac Anneliese: The Exorcist Tapes, poznat pod nazivom Paranormalne aktivnosti 3.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site