Napokon imam osjećaj glumačke zrelosti, sad želim rolati dalje

S Vanjom Ćirić, glumicom u filmu “Plavi cvijet” redatelja Zrinka Ogreste, koja je ove godine na Pulskom filmskom festivalu dobila Zlatnu arenu za najbolju žensku glavnu ulogu, nalazimo se u zagrebačkom naselju blizu rijeke, gdje stanuje. Ispostavlja se, vrlo smo blizu mjesta na kojem je sniman film. U filmu se ponavlja motiv žudnje za šetnjom uz zagrebačku rijeku kao kontinuo melankolije u generacijskim odnosima žena unutar obitelji. U funkcionalnim odnosima obitelji nema vremena za neobavezne figure u komunikaciji, taj je teren vrlo opasno mjesto. Odnos majke, kćeri i unuke tempirana je emocionalna bomba u fokusu samo jednog, običnog dana: o tome govori Ogrestin film. Oni koji poznaju Ogrestin redateljski rukopis mogu preliminarno slutiti specifičnu filmsku “atmosferičnost običnoga”, koja u detaljima njegova kadra i suptilnom odnosu prema mimici likova otkriva dublju poantu. A u “Plavom cvijetu”, snimljenom prema tekstu “Drama o Mirjani i ovima oko nje” Ivora Martinića, elegancija redateljskog tretmana “običnosti” postiže odličan ritam suigre, gledatelji osjećaju unutarfilmsku lakoću, i to u svakom njegovom aspektu. Nije patetično kad tako kažemo: zrelosti dojma ovog filma uvelike je pridonio Ogrestin mudar izbor glumica, posebno glavne glumice. Podsjetimo, uz Vanju Ćirić u filmu velike uloge igraju Anja Šovagović Despot i Tea Harčević. Uz nagradu Vanji Ćirić za glavnu žensku ulogu, film je u Puli osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film; Zrinko Ogresta dobio je Zlatnu arenu za najbolju režiju, plus Nagradu međunarodnog žirija kritike. Vanja Ćirić kazališna je glumica, pa je filmskoj publici do pojave “Plavog cvijeta” bila uglavnom nepoznata. Ispada kako je 20 godina “čekala” na glavnu ulogu na filmu. Možda je tako, a možda uopće nije: o tome, između ostalog, razgovaramo ovom prilikom. Za početak, primjećujemo da je oduševljenje njezinom izvedbom dvojako jer budi optimizam ne samo na privatnom planu nego i u radijaciji unutarstrukovne dinamike domaćeg filma. Primjećujemo to i po dojmovima širokog spektra domaće publike, koja ovih dana “Plavi cvijet” može vidjeti u kinima. Vanju Ćirić, dakle, srećemo u pauzi između obiteljskih i radnih obaveza, proba u matičnom kazalištu Komedija, u kojem radi… “i to već jako dugo”, dopuni ona kratko, uz osmijeh. “Plavi cvijet” je promijenio njezinu rutinu, sve se dogodilo nenadano i snažno odjeknulo? Kakve su to promjene? “Neminovno ti se promijeni život, da. Odjednom se pokažeš u drugačijem svjetlu, ljudi te počinju primjećivati. To godi. Film smo počeli snimati prije dvije godine, a onda se dogodila pandemijska pauza, koja je donijela ogroman odmak od situacije snimanja do premijere u Puli”, kaže Vanja Ćirić, mimika lica joj se mijenja kad govori o iznenađenju pulskom nagradom.