Bio je to kraj rujna 1991. godine, bio je to 29. dan tog sudbonosnog rujna te sudbonosne godine koja je sve promijenila, a crnogorski admiral Vladimir Barović počinio je samoubojstvo, zbog agresije JNA i crnogorskih rezervista na Hrvatsku. To je po njemu predstavljalo djelo koje je u potpunoj suprotnosti s crnogorskom časti.
Kontraadmiral Barović ubio se u ambulanti Vojno-pomorskog uporišta Vis u rujnu 1991., onoga dana kad je stupio na dužnost načelnika Štaba Vojno-pomorske oblasti JNA, odnosno na dužnost zamjenika zapovjednika Vojno-pomorske oblasti, a to je tada bio admiral Mile Kandić.
Barović je u oproštajnom pismu napisao da mu njegova crnogorska čast ne dopušta da oružja Jugoslavenske ratne mornarice okrene protiv hrvatskog naroda u bratoubilačkom ratu
Nije htio izdati zapovijest floti koja je trebala bombardirati gradove i naselja u Dalmaciji, što mu je bilo naređeno.
Barović je odbio služiti takvom zlu, pa je svoju čast vlastitom voljom platio životom. U oproštajnom je pismu kao razlog samoubojstva naveo agresiju JNA protiv Hrvatske, a kao Crnogorac nije se htio boriti i uništavati hrvatski narod, koji kako je tvrdio, njemu ništa nije skrivio.
"Jedini metak u ovom ratu ispaljen na koji Crna Gora može biti ponosna jest onaj admirala Vladimira Barovića, komandanta JRM. Njegovo crnogorsko shvaćanje časti nije mu dozvolilo da izda zapovijeda floti da bombardira primorske gradove i naselja u Dalmaciji kad mu je to naređeno", napisao je 1996. godine crnogorski književnik Momir M. Marković.
Barović je kao zapovjednik garnizona u Puli koji je pregovarao oko odlaska JNA iz tog istarskog grada ostao zapamćen prema jednoj izjavi.
"Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak budem prisiljen da naredim razaranje Pule i Istre, mene tada više neće biti."
Svoje je obećanje i ispunio kada se upucao. Sahranjen je u Herceg Novom, a u trenutku smrti imao je 52 godine.
Povodom Dana državnosti Crne Gore, predsjednik Filip Vujanović posthumno ga je odlikovao Ordenom časti.
Hrvatskoj javnosti uglavnom nije poznato da je još jedan visoki crnogorski časnik JNA platio životom to što je 1991. odbio bombardiranje hrvatskih gradova. Bila je riječ o Krsti Đuroviću, bivšem komandantu garnizona Kumbor. Zamjenik komandanta Južnog bojišta Nojko Marinović svojedobno je na sudu u Splitu svjedočio da je Đurović umro od posljedica teških tjelesnih povreda, koje su mu nanijeli službenici sigurnosti brutalnim batinanjem.
Đurovića se u svjedočenjima spominjalo i na Haaškom sudu za ratne zločine. Planovima za napad na Hrvatsku Đurović je bio ogorčen do te mjere da je samo nekoliko dana prije napada govorio da on u tome neće sudjelovati niti po cijenu života. Što se na kraju i obistinilo.
