Za Rushdieja i smisao njegove priče 'Djeca ponoći' bilo je bitno vrijeme. Dodao je detalj koji je trebao dodati priči vjerodostojnost. Budući da je i pisac rođen 1947. godine u Bombaju, u njegovom romanu lik u prvom licu kaže da je rođen 15. kolovoza 1947., na dan kad je Indija postala neovisna.
Iako je roman fikcija, ovaj detalj joj je dao na uvjerljivosti koja je bila prilično važna. Istovremeno, neki put uvjerljivost uopće nije presudna da bi priča dobila na popularnosti. Primjer za to je čudovište iz Loch Nessa u Škotskoj. Ili pak općepoznata 'uputa' kako napuniti prazni iPod pomoću soli i luka.
Priča koja slijedi je upravo takva. Prepričava se desetljećima iako nedostaje mnogo detalja i ključnih informacija i mnogi vjeruju da je istinita i da ovaj misterij tek treba riješiti.
Bio je to jasan, sunčan dan ili u lipnju 1947. ili u veljači 1948. godine – budući da su informacije različite. Svi brodovi koji su plovili između Sumatre i Malezije kroz tjesnac Malaka primili su odjednom signal poziva u pomoć. Signal kao da se pojavio niotkud.
Najbliži brod 'Silver Star', promijenio je smjer i odmah krenuo prema mjestu za koje su navigacijski časnici odredili prema koordinatama, kao mjesto nesreće. Poziv u pomoć, ubrzo su shvatili, dolazio je s nizozemskog teretnog broda SS Ourang Medan, što znači "Čovjek iz Medana" na malajskom jeziku koji se govori u Indoneziji.
Članovi posade 'Silver Stara' ubrzo su u daljini spazili brod. Kad su mu prišli bliže, izgledalo je da je posada već ubijena. Kapetan 'Silver Stara' pokušavao je uspostaviti radio-vezu s posadom, no, nitko se nije odazivao. A onda su mu prišli bliže i dio svoje posade poslao je s pomoćnim čamcem da izvidi što se događa. Ono što ih je dočekalo na palubi i ispod nje, navodno ne bi stalo ni u najgori horror.
Nijedan čovjek nije bio živ, pripovijedaju se priče, samo leševi razbacani po palubi broda. Svi su imali grimase koje su govorile da su pretrpjeli neku strašnu agoniju, ali nije bilo znakova borbe niti su bili ranjeni. Brod je bio čitav, ali ljudi su imali širom otvorena usta i oči i kao da su pružali ruke prema nekom ili nečem, te vrištali od boli ili straha.
Unutar broda bile su iste scene. Kapetanovo tijelo pronađeno je na zapovjednom mostu. Svaki član posade bio je točno tamo gdje je trebao biti. Čak su i inženjeri umrli u potpalublju pored motora, a radio operater koji je uputio posljednji signal za pomoć stajao je ukočen kraj telegrafa s rukom pričvršćenom za aparat.
Užasnuta ekspedicije sa 'Silver Stara' ubrzo je napustila brod i predložili su da 'Ourang Medan' otegle u najbližu luku. No čim su kročili na svoj brod, 'Ourang Medan' ispustio je čudan zvuk i odjednom ga je raznijela snažna eksplozija. Podigla ga je iz vode i ubrzo potopila.
Ni danas nitko ne zna što se točno dogodilo s posadom i ovim brodom. Neki tvrde da je brod prevozio biološko oružje, pa je vlada htjela zamesti tragove. Drugi tvrde da je to bio krijumčarski brod koji je prevozio nitroglicerin ili kalijev cijanid, treći tvrde da se iz pukotine ispod broda pojavio metanski oblak... Apsurd je to što o ovom događaju nisu ostali dokazi. Ni jedan zapis ne spominje brod po imenu 'Ourang Medan', niti postoji ijedna službena evidencija koja se odnosi na incident.
Također brod 'Silver Star' je postojao, ali u to vrijeme bio je u vodama oko Brazila. Iako su svi tvrdili da je sve to izmišljotina, jedan izvor spominje da je brod prevozio 'neregistrirani teret' i da je većinu posade svladao dim koji je procurio iz spremnika.
Ukratko, misterij broda 'Čovjek iz Medana' nikad nije do kraja riješen, piše Vintage News.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
bajke
Baš razmišljam kakav brod da ja osmislim, i dali će se naći neki takav id.ot ko ja, koji će to pročitati.