Skupina britanskih lovaca na nacističko blago pronašla je sef s, kako se procjenjuje, do četiri tone zlata u olupini na oceanskom dnu oko 190 kilometara jugoistočno od Islanda. Prema aktualnim cijenama zlata na svjetskim burzama vrijednost pronalaska mogla bi biti do 140 milijuna eura. Stručnjaci britanske tvrtke Advanced Marine Services na dnu Atlantskog oceana pronašli su njemački teretni brod SS Minden koji je na tom mjestu još od 24. rujna 1939.
Tvrtka sada od islandske vlade traži dozvolu da probuši rupu u sefu i izvuče. To bi se moglo pokazati kao problem možda i u razini pronalaska olupine, jer su tvrtku na Islandu prije nekoliko mjeseci optuživali da olupinu traži bez potrebnih dozvola Islanda. Islandske vlasti zapravo nisu imale pojma da britanska tvrtka tamo nešto radi sve dok obalna straža Islanda nije zatekla na pučini norveški istraživački brod Seabed Constructor koji su Britanci unajmili.
A kako je na pitanje Islanđana da objasne što rade posada stala davati čudne odgovore, osim što nisu imali dozvolu, zamolili su ih da s njima odu do obale kako bi temeljito pretresli njihov pravni status. Islandski news portal "Monitor" objavio je kako je to opisao zapovjednik nacionalne obalne straže Georg Lárusson: "Prvi odgovor bio im je da traže 'zanimljivu metu' iz Drugog svjetskog rata, ali nisu bili u stanju objasniti ništa više od toga."
SS Minden isplovio je 6. rujna 1939. za Njemačku s teretom Banco Germanico, brazilskom podružnicom njemačke Dresdner Bank. U jednom trenutku brod su uočile britanske krstarice HMS Calypso i HMS Dunedin, a kako je rat počeo nekoliko dana ranije, britanski ratni brodovi krenuli su uhvatiti njemački trgovački brod. Naredba Adolfa Hitlera osobno kapetanu bila je da ili pobjegne ili brod namjerno potopi. Kapetan prvo nije uspio, pa je učinio drugo. Posadu su potom spasili Britanci.
Službene potvrde za to da je na olupini bilo i ostalo zlato, nema. Međutim, traženje tako olupine po dnu oceana, usto tako stare, jako je skupo, pa je logična glasina iz upućenih izvora, što prenose islandski i britanski mediji, da tamo zlata ipak ima. Od samih početaka rata vlasti Trećeg Reicha dovlačile su u Njemačku ogromne količine zlata, umjetnine i druge vrijednosti.
Za kasnije pošiljke zlata po raznim mjestima smatra se da su trebale služiti za skrivanje nacističkim ratnim zločincima, za financiranje nacističkih skupina otpora po raznim mjestima, što nikad nije zaživjelo, kao nagrada Hitleru odanim vojnim zapovjednicima i slično. I dok se još od Drugog svjetskog rata šire legende o nacističkim blagima, nesporno je da od cjelokupnog zlata koje su nacisti pokrali diljem Europe, nikad nije pronađena čak trećina.
Prvi poslijeratni izvještaj o velikoj količini zlata nacista potječe iz listopada 1946. Američko ministarstvo financija u tajnom izvještaju agenta Emersona Bigelowa navelo je tada da je Vatikan konfiscirao 350 milijuna švicarskih franaka u nacističkom zlatu, od čega su Britanci presreli 150 milijuna na austrijsko-švicarskoj granici. Preostalih 200 milijuna navodno je spremljeno prvo u nekoj od banaka u Švicarskoj, da bi potom bilo premješteno u Vatikansku banku.
Nakon deklasifciranja dokumenta 1997., Vatikan je tvrdio da ništa od toga nije istina. Pravih, velikih pronalazaka do sada nije bilo, ali je mnoštvo više ili manje utemeljenih nagađanja. Krajem prošle godine poznati ronilac Phil Sayers izišao je u javnost s tvrdmnjama da je s potapanjem njemačkog putničkog broda Wilhelm Gustloff, koji je prevozio njemačke izbjeglice u bijegu pred Crvenom armijom, na dno Baltičkog mora potonulo i zlato u sefu, otprilike kao što je ovo koje se sad spominje u kontekstu Islanda.
Sovjeti su brod potopili u siječnju 1945., a olupina leži na 450 metara dubine. Sayers se u svojim tvrdnjama poziva na svjedočenja rijetkih preživjelih Nijemaca s tog broda. Piotr Koper i Andreas Richter, tragači za nacističkim blagom koji tvrde da su otkrili legendarni nacistički vlak kojim su ovi u masovnom povlačenju iz Rusije navodno prevozili kompletni plijen, nekoliko godina nakon otkrića doista nekakvog vlaka zakopanog u Poljskoj, sad su suočeni s kaznenim progonom zbog neovlaštenog traganja za blagom.
Nijemac i Poljak nikako da počnu s otkopavanjem osam metara duboko zatrpanog nalaza. Do sada su natuknuli da očekuju da je u vlaku glasovita jantarna soba koju su nacisti ukrali iz Rusije. Ako su točne glasine da je riječ o vlaku u kojem je zlato koje su nacisti oduzimali žrtvama svojih pokolja, čak i zlatni zubi i slično, onda bi riječ bila o desecima milijardi vrijednom plijenu iz milijunskih zločina nacista.
U dvorcu Wewelsburg na sjeveroistoku Njemačke desetljećima se također priča da je jedan od najgorih nacističkih zločinaca Heinrich Himmler sakrio 97 milijuna dolara vrijedne srebrne prstenove za zaslužne članove SS-a. No, ni to nikada nije pronađeno. Barem koliko se javno zna. Slična priča kružila je i oko Jezera Toplitz u Austriji. Nacisti tamo doista jesu nešto potapali, pričalo se o zlatu vrijednom 5,6 milijardi dolara.
No, jedino što je pronađeno bilo je 1959. 134 milijuna krivotvorenih britanskih funti koje su nacisti u ratu naveliko tiskali. Jednima je to bio dokaz da tamo nema ničeg vrijednog, drugima potvrda da je mjesto autentično i da vrijedi tražiti i dalje. Jedno od rijetki stvari koja doista jest nađena bila je gromada od devet kilograma zlata 2001. koju je navodno dao izraditi Himmler s prikazima keltskih, germanskih i raznih drugih indoeuropskih mitskih figura.
To bi doista nalikovalo Himmleru. U svakom slučaju vrijednost je bila 560.000 dolara i predmet su pronašli na dnu jezera Chiemsee u Bavarskoj. Jezero Stolpsee kod Berlina još jedno je mjesto vlažnog sna lovaca na nacističkog blago. Tamo se, tvrde oni, na dnu krije kakvih jednu milijardu eura raznih zlatnih predmeta.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ima li kroz povijest i jednog sranja u kojem prste nema vatikan?