O jezivom zločinu nad Židovima u Holokaustu stalno se piše, a opet se nikad neće moći dovoljno isticati taj suludi genocid. O Romima i Sintima koje su u svom pohodu na čovječanstvo pobili nacisti i marionetske države, uključujući i ustašku NDH, piše se već ponešto rutinski i, koliko god ih se spominje, statistike o genocidu nad Romima su sramotno nepotpune.
Posljednjih godina komemoriraju se nacistički zločini i nad raznim društvenim skupinama koje su nacisti masovno ubijali; nad gayevima, invalidima... Nijemci crnci, međutim, koji su također stradali u zločinačkoj nacističkoj opsesiji rasne čistoće krvi i tla, tek čekaju da se počinje obilježavati i njihovo stradanje.
Crnci u Njemačkoj nisu pojava s kraja 20. stoljeća. Njemačka je do Prvog svjetskog rata imala nekoliko kolonija u Africi; Namibija, Njemačka istočna Afrika koja je poslije postala Tanganjika, Ruanda, dijelovi Mozambika, Togoland koji je danas Togo i dio Gane. A to je onda značilo i useljavanje nekih od istaknutijih crnaca iz kolonija u Njemačku, zasnivanje obitelji, u pravilu s Njemicama.
Također, kako je 1936. tada već nacistička Njemačka 1936. upala sa svojom vojskom u inače demilitarizirano Porajnje, praktično otevši tu pokrajinu Francuskoj, koja je 1919. prethodno pokrajinu uzela Njemačkoj, pod nacističkom vlašću našlo se i između 600 i 800 djece francuskih kolonijalnih vojnika nebijelaca, mahom Afrikanaca. Nürnberškim zakonima iz 1935. Hitlerova vlast oduzela je Židovima njemačko državljanstvo, zabranila im i vjenčavanje i uopće svaki drugi odnos s "ljudima njemačke krvi".
Isti tretman su imali i svi oni koje su nacističke vlasti žigosale kao ljude "strane krvi", što se odnosilo i na Rome, ali i na "crnce bez države" kako su ih vlasti nazivale nakon što su i njima oduzeli državljanstvo. Crna djeca službeno su dobila zabranu pohađati škole 1941. godine. U stvarnosti su ta djeca bila izložena zlostavljanju još i puno ranije. Odrasli, pak, nisu smjeli pohađati fakultete, nisu se mogli zaposliti.
Povjesničari su u svojim istraživanjima do sada uspjeli pronaći tragove brojnih ljudi koji su na temelju svog afričkog porijekla skončali u logorima smrti. Gert Schramm je jedan od rijetkih koji je progone uspio preživjeti, i to užase Buchenwalda, logora u koji su ga strpali kad je imao samo 15 godina; zato što je bio "mješanac". Još i prije toga, nacisti su 1937. prisilno sterilizirali 400 djece iz Porajnja.
Sveukupno, broj pobijenih crnih Nijemaca ili Nijemaca kojima je barem jedan roditelj bio crnac dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je da je bio najmanje 2000. U te proračune ne ulaze zarobljeni Saveznici "pogrešne boje kože", koji su kod nacista također prolazili jezivo loše, a svakako ne francuski vojnici porijeklom iz kolonija po Africi, koje su nacisti nakon zarobljavanja bez iznimke ubijali još i prije nego što bi ih organizirano smjestili u bilo kakvom logoru.
