Ne izbacujte ovu biljku iz jelovnika, saznajte zašto

Vlasac je poznat i kao “mlađi brat luka” što zapravo i je. Ova biljka pripada obitelji ljiljana, baš kao i crni i bijeli luk, iako se drukčije jede i ima aromatičniji okus od luka na koji smo navikli.

Neki podaci govore da vlasac potječe iz alpskog dijela Europe, dok drugi tvrde da dolazi iz Srednje Azije i Sjeverne Amerike, te da je u Europu stigao putevima svile, zahvaljujući Marku Polu. 

U svakom slučaju, listići vlasca danas su nezaobilazni ukras i začin mnogih jela različitih svjetskih kuhinja, ali dekoracija nije jedini razlog zbog kojeg je vlasac dobar. 

Po čemu se razlikuje od luka?

Prije svega po okusu. Vlasac je manje aromatičan i ljut od luka i poriluka, pa se zato često i koristi kao začinska biljka. U odnosu na druge lukovice, korijen se kod vlasca ne jede, već se koriste samo listovi i to svježi. Ako ga želite upotrijebiti sljedećeg dana, bilo bi dobro da ga umotate u vlažnu krpu i stavite u frižider. Nikako ga nemojte ostaviti da stoji u čaši vode, jer će ju upiti i tako postati mekan i gnjecav. 

Što sadrži?

U odnosu na druge vrste luka, vlasac je izuzetno bogat beta-karotenom. Tanki zeleni listovi sadrže puno vitamina A i C, nešto manje vitamina B i minerale fosfor i željezo. U 100 grama vlasca nalazi se 0,7 g masti, 4,4 g ugljikohidrata, 3,3 g proteina i 0 grama kolesterola.

Zbog čega ga treba jesti?

Razloga je puno. Osim što ima antibakterijsko, antivirusno i antialergijsko djelovanje, bitna karakteristika ove zelene biljke je što pomaže jetri izbaciti toksine iz tijela. Samim tim, poboljšava probavu, ali i smanjuje razinu šećera u krvi, tako što spriječava degradaciju inzulina. Također, spriječava zadržavanje vode u tkivima, a nekoliko istraživanja pokazalo je i da ima blagotvoran utjecaj na izgled.

Kako se jede?

Kao jelo i začin najčešće se koriste sitno narezani listovi, ali mogu se koristi i cijeli. Sitno sjeckan danas se najčešće upotrebljava u francuskoj kuhinji, dok se u kineskoj kuhinji dodaju cijeli dugi listovi, kako zbog okusa, tako i zbog lijepog izgleda i mirisa koje daje jelu. Dugo kuhanje uništava njegovu specifičnu aromu, pa ga je najbolje dodavati pred kraj pripremanja jela, ili neposredno prije posluživanja.

Kao začin, svoje mjesto je pronašao u juhama, jelima od povrća i sosevima, i to posebno onima na bazi jaja ili jogurta. Može se dodavati i u razna topla i hladna jela, omlete, rižu i piletinu, a izvrstan je dodatak i salatama, posebno onima od rajčica i krastavaca jer daje nježniju aromu, dosta slabiju od crvenog luka. Dobar je u kombinaciji s krumpirom, a naročito pire krumpirom. Često se koristi i tako da ga se pospe preko maslaca namazanog na kruh. 

(Blic)