Danas je grad duhova. Danas su ostale samo ruševine grada koje prikazuju samo mali dio stare slave grada Ani u sjeveroistočnoj Turskoj. Gotovo čitavo jedno stoljeće ruševine se raspadaju i samo vjetar prolazi kroz nekad raskošne sobe praktički na samoj granici Turske i Armenije.
Kako piše BBC, posjetitelji Anija mogu vidjeti ruševine koje pokazuju tri stoljeća povijesti i pet carstava koja su nekad vladala tim područjem. A vladala je armenska dinastija Bagratida, vladali su Bizantinci i Turci Seldžuci i Gruzijci i Otomanski Turci. Krajem devetnaestog stoljeća je rusko carstvo preuzelo kontrolu nad visoravni Ani nakon pobjede u kratkom rusko-turskom ratu.
Tijekom Prvog svjetskog rata je tursko carstvo krvavim borbama zauzelo grad Ani i okolnu regiju, ali svejedno su za zelenim stolom to izgubili. Nakon kraja rata je novoformirana republika Armenija preuzela kontrolu nad tim teritorijem. Posljednji put je došlo do promjene vlasti kada je Republika Turska pod vodstvom Mustafe Kemala Ataturka zauzeli visoravan tijekom turskog rata za nezavisnost.
Ruševine mosta preko rijeke Akhurian možda i najbolje prikazuju komplicirane odnose između Turske i Armenije. Za vrijeme Prvog svjetskog rata su ubijeni mnogi Armenci na teritoriju tadašnjeg osmanskog carstva i otada je to najsporniji događaj u povijesti dviju država. Početkom devedesetih godina je Turska potpuno zatvorila kopnenu granicu s Armenijom zbog teritorijalnih razmirica između turskog saveznika Azerbajdžana i Armenije.
U regiji su sada popularnije političke razmirice i Ani je napušten i zapušten. Tek rijetki arheolozi odvaže se na teško putovanje do Anija, ali povjesničari govore da je to bitno mjesto. Uz malo sreće i pažljiv konzervatorski rad, Ani će možda uspjeti doživjeti i neka bolja vremena.
Nekada je bio poznat kao grad 1001 crkve, a pretpostavlja se da je na vrhuncu moći tamo živjeli oko 100.000 stanovnika. Armenski vladari bili su posebno posvećeni izgradnji svetišta, i iako je brojka od 1001 crkve pretjerana, arheolozi su pronašli dokaze o barem 40 vjerskih građevina.
Izgrađena od crvene cigle, ruševna Anijeva katedrala i danas nadvisuje čitav grad. Kupola je srušena u potresu 1319. godine, stoljećima kasnije je drugi potres srušio još jedan dio zgrade, ali i dalje je to impozantna građevina. Izgrađena je na prijelazu 11. stoljeća kada je bogatstvo Anija bilo na samom vrhuncu. Armenski arhitekt Trdat, osim što je bio glavni i odgovorni u gradnji Anijeve katedrale, pomagao je i Bizantincima u obnovi Aje Sofije.
Crkva svetog Jurja i danas stoji iznad provalije koja razdvaja Tursku i Armeniju. Izgrađena je 1215. godine, ali je ostala jedna od najbolje očuvanih zgrada u Aniju. Ukrašena je brojnim slikama, a pretpostavlja se da su umjetnici došli iz Gruzije zato što freske nisu bile uobičajene u to doba u Armeniji.
I jedan minaret krasi Anijev horizont. Izgrađen negdje u 11. stoljeću, i danas stoji. Kao i sve na tom području i minaret s pripadajućom džamijom izvor je rasprava i prijepora. Armenci kažu da je to bila palača armenske dinastije Bagratida, turska strana kaže da je riječ o prvoj turskoj džamiji u Anatoliji.
Tragovi impozantnih utvrda i tornjeva i danas se mogu vidjeti okolo Anija. Ruševine su i danas nijemi svjedoci nekad krvavih opsada i krvavih bitaka između Bagratida i Bizantinaca, između Bizantinaca i Seldžuka.
