Prema zakonima Ruske Federacije informacije po državnim arhivima ne mogu ostati tajni dulje od 30 godina. Ali to ne ide baš tako, objasnio je povjesničar Sergej Kudrjašov za Radio Echo Moscow, a piše RBTH, zato što nisu propisane kazne za one koji ne poštuju takav zakon, pa nekoliko vladinih agencija svoje arhive naprosto i dalje radije drži zatvorenima.
Federalna sigurnosna služba (FSB), nasljednik OGPU-a, NKVD-a i KGB-a iz doba Sovjetskog Saveza nije iznimka. Još uvijek je mnoštvo tajni oko aktivnosti sovjetskih obavještajaca, a država se ne žuri otkriti ih. Ovdje su neki od najzanimljivijih slučajeva.
Slučaj Raoula Wallenberga
Švedski diplomat Raoul Wallenberg radio je u Mađarskoj tijekom 1944. i 1945., pokušavajući spasiti što više života Židova. Pronalazio im je švedske putovnice i smještao ih u zgradi veleposlanstva Švedske. Njegova djela spasila su tisuće ljudi od smrti, pa je Wallenberg danas jedan od najpoznatijih Pravednika među narodima. Njegov tragičan susret sa sovjetskim agentima dogodio se u prvoj polovici 1945. kada je Crvena armija opsjedala Budimpeštu.
Wallenberg je posjetio maršala Rodiona Malinovskog, zapovjednika ofenzive na nacističke položaje u gradu, da bi ga uhitili službenici kontraobavještajne službe SMERSH i optužili da je špijun. Bio je rat i to je bio posljednji put da ga je netko u javnosti vidio živog. Ministar vanjskih poslova SSSR-a Andrej Gromiko predao je 1957. dokument tadašnjem švedskom veleposlaniku u Moskvi dokument po kojem je Wallenberg umro 1947. u Moskvi u zatvoru Lubjanka.
