Prije točno pola stoljeća Johnny Cash imao je 35 godina i bio je pred time da sljedećih tko zna koliko godina provede iza rešetaka. U Georgiji mu je policija, nakon što se sudario, pronašla svu silu tableta. A onda je Cash još pokušao podmititi šerifa. Dva su bila razloga zašto ga je šerif Ralph Jones žestoko izribao i potom pustio. Prvo to što mu je rekao da će se ubiti drogiranjem i da neka radije iskoristi taj svoj prokleti, genijalni glazbeni talent, umjesto što ga uništava.
A drugo, pa, Johnny Cash je bio ratni veteran i najzaslužniji za rano otkriće jednog od najvećih povijesnih trenutaka 20. stoljeća. On je bio taj koji je provalio komunikacije sovjetskih vođa istog onog dana, 5. ožujka 1953., kad je umro Josif Visarionovič Staljin. Za njega je Korejski rat uletio u "pravo vrijeme". Upravo je napunio 18 i, kao toliki mladi onoga doba koji su kao i on već s pet godina morali ići brati pamuk, prijavio se u vojsku.
Prvo osnovna obuka u Zrakoplovnoj bazi Lackland, potom tehnička obuka u Zrakoplovnoj bazi Brooks, da bi ga put nakon toga odveo u San Antonio u Teksasu. Međutim, umjesto da završi u klaonici obiju Koreja, njegovi su nadređeni shvatili da "dečko u uniformi" koji će jednom postati "čovjek u crnom", ima u sebi nešto posebno. Ubacili su ga u 12. mobilnu radijsku brigadu, zakačili mu čin nadnarednika i poslali ga ravno u Zapadnu Njemačku.
Ako je tko i sumnjao, dečko s dokazano apsolutnim sluhom pokazao se odličan u osluškivanju radijskih signala i u praćenju Morzeovih signala. Bilo je to za njega odlično doba. U njemačkom Landsbergu je osnovao svoj prvi bend; "The Landsberg Barbarians". Tamo je napisao stihove za svoj "Folsom prison blues". Dečko je uživao, upravo je bio napunio 21 godinu kad je došao taj 5. ožujka 1953.
Na Zapadu je bilo jasno da je Staljin zdravstveno jako loše i sve vijesti koje su se ticale toga, u doba najkritičnijih vrhunaca Hladnog rata bile su neprocjenjive. Staljin je patio od ateroskleroze, imao je iza sebe već 74 godine života, strašno je pušio, u listopadu 1945. preživio je težak srčani udar, a 1. ožujka nakon cjelonoćne gozbe, pijanke i filma, imao je i blaži moždani udar. Četiri dana poslije umro je u 9.50 sati po lokalnom vremenu.
I tko zna bi li sovjetski vođe pričekali s objavom o smrti, da ih još istog dana tek opernatili Johnny Cash nije čuo da se vrlo intenzivno došaptavaju radijskim Morzeovim signalima, da nije sve to zapisao, potom i dešifrirao i odmah proslijedio nadređenima. Ostalo je povijest. Bila je to jedna od najznačajnijih vijesti stoljeća i u roku od nekoliko minuta proslijeđena je i predsjedniku Dwightu Eisenhoweru i svim tajnim službama i zapovjedništvu Vojske SAD-a...
A Johnny Cash je dobio najstrožu naredbu da sljedećih godina nikome ne smije otkriti što se i kako dogodilo, i to pod obavezom čuvanja vojne tajne. Još jednu godinu poslije i Johnny Cash je časno otpušten iz vojske, da bi započeo jednu od najvećih karijera u povijesti popularne zapadne glazbe.
