Keith McDorman ušetao je u stražnju prostoriju kafića u Austinu, Teksas. Odložio je svoju motociklističku kacigu na stol, sjeo preko puta mene u separeu u koji jedva da smo stali. "Moj um ne razumije koliko imam seksa", kazao je 29-godišnjak iz južne Kalifornije. Tako je Jon Fortenbury započeo za The Atlantic opis svog istraživanja o razlozima zbog kojih pojedini mladi Amerikanci vrlo kasno po prvi put ulaze u seksualne odnose.
McDorman je potom nastavio prepričavajući razgovor koji je nedavno imao sa svojom djevojkom, u kojem joj je rekao da se boji da mu pada libido. Ona se smijala i otada imaju seks "samo" šest puta tjedno. Rekao je to manje kao hvalisanje, više kao uvod u temu. Svoje djevičanstvo izgubio je samo jednu godinu ranije. Od seksa se suzdržavao zato što je imao nisko samopouzdanje, što se još i pogoršalo nakon što mu je u crkvi rečeno da je seks grijeh.
Nije želio da ga osuđuju obitelj ili vjerska zajednica. A nije htio niti da prijevremeno svrši, što mu se dogodilo na fakultetu. Na kraju u seks nije ulazio sve dok nije napunio 28 godina. Da se napokon osjeti spremnim, pomoglo mu je vježbanje "orgazmičke meditacije", koja je uključivala milovanje ženskog klitorisa tijekom 15 minuta. Na tečaj se upisao nakon što je za to čuo od prijatelja i to se pokazalo kao mjesto u kojem je svoju seksualnost mogao uvježbavati u sigurnom i prihvatljivom okruženju.
Malo poslije, izgubio je nevinost s djevojkom u toj zajednici i potom upoznao svoju današnju djevojku. Poput McDormana, mnogi koji izgube djevičanstvo "kasno", čine to iz različitih razloga, ne samo stereotipičnih poput "ne mogu nikoga uhvatiti" ili "super-vjerskih" pretpostavki. Bila riječ o izboru, slučajnosti ili oboje, gubitak djevičanstva može dovesti do bilo čega; od ponosa do seksualne disfunkcije kod šačice Amerikanaca kojima se to dogodilo.
Prema Cetntru za kontrolu i prevenciju bolesti, prosječna dob Amerikanaca za gubitak djevičanstva je 17,1 godina za oba spola. Centar kaže i to da je u dobi između 20 i 24 godine postotak djevičanstva kod žena 12,3 posto, kod muškaraca 14,3 posto. Taj broj pada na manje od pet posto za oba spola između 25 i 29 godina. U dobi između 40 i 44 godine to je već oko 0,3 posto. Pritom, sva ta statistika odnosi se samo na penis-vaginalni seksualni odnos.
Kod LGBT zajednice defnicija djevičanstva je drugačija, a i heteroseksualne osobe ponekad smatraju da je oralni ili analni seks također gubitak djevičanstva. Statistički, ako ne izgubite djevičanstvo u svojim tinejdžerskim godinama, vi ste u manjini. No, u laičkom istraživanju koje je Fortenbury proveo, ljudi koje je ispitivao govorili su mu da gubitak djevičanstva "nije zakasnio" ako je osoba još na fakultetu.
Jedan prijatelj kazao mu je da je "kasno" 20 godina i poslije, dok su religiozne osobe navodile "40 godina i poslije". A "kasnoća" varira od osobe do osobe kao i od zajednice do zajednice. Sarah i John izgubili su djevičanstvu uzajamno, svoje prve bračne noći, kad je ona bila u dobi od 31, a on 30 godina. Fortenbury je s njima komunicirao Skypeom, dok su oni bili u svom domu u Renu.
Dvije godine poslije "onog" događaja, on je on-line predavač matematike, a ona je direktorica u kršćanskom centru. Njihova vjerska uvjerenja bila su samo dio razloga zašto su čekali do braka. Osim toga htjeli su izbjeći spolno prenosive bolesti, neplaniranu trudnoću, emocionalnu štetu u slučaju da ih seksualni partner ostavi. Rekli su da bi vjerojatno čekali sve da i nisu kršćani. John je rekao da bi "to" izgubio u svojim 20-ima, nakon koledža.
Priznao je da do svoje 20. godine uopće nije znao kako da razgovara s djevojkama. Sarah je rekla da je prije 25. godine imala nikakvu svijest o svojoj vrijednosti. Bračna noć nije im bila nekakav spektakl, ali im se seks polako popravlja. "Prvi put bilo mi je dobro, ali on nije došao do orgazma", kazala je Sarah. "Htjeli smo nastaviti učiti, doznati više. Bilo je puno eksperimentiranja. Nitko od oboje nije imao s ičime uspoređivati.
Ako on ili ja ne dosegnemo orgazam, to nije kao 'Ti me ne voliš'. To je više kao 'Hm, kako to sljedeći put mogu učiniti bolje ili drugačije?'" Prema istraživanju u American Journal of Public Health, osobe koje su djevičanstvo izgubile "kasno" što je određeno kao 22 godine ili kasnije, češće su navodili da imaju seksualne probleme nego oni koji su gubili u dobi od oko 17,5 godina. Problemi koje su navodili bili su nepostizanje orgazma, održavanje erekcije, nemogućnost seksualnog uzbuđenja.
Dr. Stephen Snyder, seksualni terapeut iz New Yorka kaže da mu muškarci u toj situaciji navode da obično pate od ekstremne sramežljivosti, poremećaja društvene anksioznosti ili anksioznosti povezane sa svojim tijelom. Snyder kaže da je problem u tome što se obično smatra da je muškarac taj koji treba biti inicijator. "Smatra se da on mora preuzeti rizik pitati nekoga, ukazati da je zainteresiran i vidjeti hoće li odgovor biti da ili ne.
Tako da muškarac koji pati od društvene anksioznosti ima puno više problema s preuzimanjem tog rizika." Ako netko ima problem s time da bude u centru pažnje, onda ima problema i sa seksom u kojem jest u nečijem centru pažnje. A ako netko ima problem s upoznavanjem stranaca, problem je i to, jer obično u seksualne odnose počinjemo ulaziti s ljudima koje smo tek upoznali.
Snyder kaže i to da osjećaji kod starijih djevica/djevaca variraju od toga da se donekle srame u dobi od 25 godina, pa do ekstremnog osjećaja srama u dobi od 45 godina. Nekad je riječ o niskim seksualnim porivima uslijed hormona, sve do aseksualnosti, ali mnoštvo problema povezano je s anksioznosti. U tim slučajevima primjenjuju se lijekovi i psihoterapija kako bi se skinuo veo drame s te teme.
Fizičko ili seksualno zlostavljanje u djetinjstvo također, razumljivo, može dovesti do suzdržavanja od seksa. Mare Simone, seksulalna surogatkinja iz Los Angelesa i učiteljica tantre, imala je pacijente djevce koji su bili seksualno zlostavljani. Ona je kao seksualni surogat s njima provodila intimne kontakte, ponekad i odnose, kako bi im pomogla da prebrode probleme, često radeću paralelno s terapeutom.
"Ako imate traumu u tijelu, ta trauma može se ublažiti već i dodirom dijela koji je traumatiziran", kazala je ona. Dodor treba biti nježan i s ljubavi, kaže ona, ali nije dovoljan ako usto nije pun snage, podrške i pouzdanja. Do seksualnog suzdržavanja može dovesti i emocionalno zlostavljanje. To je bio slučaj kod dizajnerice Stacy B. Iz Bostona koju je otac redovito nazivao bezvrijednom i ružnom. Ona je zbog toga prestala vjerovati muškarcima.
Ona sad ima 39, a djevičanstvo je izgubila sa 37 godina nakon terapije od sedam godina. Stacy je rekla da ju je majka učila kako je seks poseban, uobičajen razlog zašto ljudi čekaju, i ona joj je vjerovala. Tek kasnije je shvatila da čeka zbog emocionalne traume, a ne zbog uvjerenja da čeka na posebnost situacije. Rekla je na telefon da nije privlačila pažnju mladića ne zato što bi bila neatraktivna, nego zato što je oko sebe izgradila zidove.
Kaže da bi voljela da se s time obračunala puno ranije, prije nego što je postala prestara da bi imala djecu. Na kraju joj je prvi put bio s tipom kojega je upoznala preko internetske stranice za sastanke. I bilo joj je fantastično; nije boljelo i imala je orgazam. S njime se i danas povremeno nalazi i kaže da ima nevjerojatan seksualni život. Dr. Aline Zoldbrod, seksualna terapeutkinja iz Bostona, kaže da na naš odnos prema seksu utječe i okruženje u kojem odrastamo.
Idealno je sretan dom u kojem se seksualna znatiželja ohrabruje, u kojem se na pitanja o seksu odgovara u skladu s dobi, a privatnost i i samostalnost se njeguju. Do problema dovode okruženja u kojima toga nema. Uz nesigurnosti oko vlastitog tijela ili strah da će se u seksu biti loš/loša do neidealnih obiteljskih odnosa, ljude čini sklonijima da će potiskivati svoju seksualnost. Ali nikad nije kasno, kaže ona, imala je klijenta ili klijenticu koji ili koja je seks otkrila sa 60 godina.
