Prije 50 dana, u plovidbi prema Južnoj Americi, jedan brod suočio se s uraganom pete kategorije. Oči u oči s divljom olujom, golemim valovima te borbom na život i smrt susrelo se 14 ljudi. Brod koji nikad nije smio isploviti izgubio je uzaludnu bitku i potonuo na dno ocena. Tek tad je počeo pakao kojemu se još ne nazire kraj. Četvorica mornara su mrtva, trojica spašena, a za sedmoricom, među kojima je i naš kapetan, još se traga...
1. Susret s najgorim uraganom na planetu
Brod koji zbog brojnih problema nije uopće smio napustiti suhi dok u Las Palmasu na Kanarima stigao je 26. rujna otprilike na pola puta do svojega odredišta, Georgetowna u Gvajani. Usred Atlantskog oceana našao se na putu uragana Lorenzo.
Nevjerojatno snažan uragan nastaje zbog sudara vrućih suhih vjetrova iz Sahare s hladnijim vjetrovima koji dolaze s vlažnih područja na jugu. Poznati su i kao "African Easterly Jet" i ključ su razornih uragana koji dolaze do Amerike. Upravo u rujnu postaju najjači, gotovo smrtonosni. Kad vjetar dosegne brzinu od 120 kilometara na sat, on postaje uragan prve kategorije. U posebnim uvjetima vjetrovi dosežu brzinu veću od 240 kilometara na sat. To je onda uragan pete kategorije - najjači uragan na Zemlji.
Njemu su se na putu našli Dino Miškić i posada broda Bourbon Rhode.
2. Borba s valovima višima od 10 metara
Trojica kasnije spašenih mornara posvjedočila su o apokaliptičnim uvjetima koji su tog dana vladali na Atlantiku. Prema njihovim riječima, valovi su u trenucima potonuća bili viši od deset metara. U međuvremenu je uragan Lorenzo divljao i pojačavao snagu. Među transkriptima razgovora Dina Miškića s kompanijom nalazi se i kratka kapetanova poruka koja najjasnije opisuje intenzitet nevremena.
"Sva se posada skupila i spremna je za napuštanje broda, ali ne mogu baciti splavove zbog velikih valova od deset metara ili više", dojavio je Dino. Prvi je poplavio zadnji dio strojarnice, točnije kormilarnica. Sve više mora ulazilo je u brod, a Dinova posljednja emitirana poruka s broda javljala je kako "voda i dalje raste". Brod se, prema transkriptu, kretao brzinom od tri čvora. U razgovoru za Morski.hr, pomorac koji je pojašnjavao sadržaj transkripta ustvrdio je kako je ta brzina bila prevelika za nevrijeme u kojemu su se našli.
3. Dinovi pokušaji razgovora s tvrtkom
17 minuta nakon prvog automatskog poziva u pomoć, od Dina stiže druga poruka da brod tone u 8.45 sati.
13 minuta kasnije, u 8.58 sati, ponovno prema tvrtki odlazi još jedna, treća poruka, u kojoj je dodana i pozicija broda. A onda tek nakon treće poslane poruke da brod tone kompanija odgovara u 9.42. Prošlo je sat i 14 minuta od prvog Dinova poziva u pomoć. U 12.41, nakon nekoliko razmijenjenih poruka, prekida se dvosmjerna komunikacija između Dina i Bourbona. Kompanijine poruke više ne stižu do broda.
4. Evakuacija i očajnička borba protiv smrti
Član posade broda koji je spasio trojicu mornara prepričao je iskaze preživjelih. Opisao je horor koji su proživljavali u trenucima tonjenja.
"Ispričali su da nisu vidjeli kapetana nakon što im je naredio da napuste brod, jer se ubrzo brod prevrnuo. Jedan od njih mi je ispričao da ih je u splav ušlo sedam, trojica su bila na brodu, a četvorica su se držala za konop oko splavi. Tad su ih ponovno pogodili snažan udar vjetra i val te se ponovno splav prevrnuo. Trojica su se uspjela popeti, no ostali su nestali među valovima", ispričao je za Morski.hr.
Ustvrdio je da je, osim splavi s preživjelima (pronađena 40 nautičkih milja od mjesta potonuća) i prevrnutog "rescue boata" (70 milja od mjesta potonuća), pronađena još jedna splav, ali prazna. Tri dana nakon potonuća pronađena su trojica preživjelih. Četvorica mornara su preminula, a za sedmoricom je počela opsežna potraga.
5. Masovna potraga za nestalim mornarima
Vlasti Martiniquea su iznenada, nakon samo sedam dana, obustavili potragu za nestalim mornarima. Međutim, na inicijativu Dinovih prijatelja ona je nastavljena, a u akciju su se uključili i državni te diplomatski vrh. Moćni brod ALP Striker, sateliti, avioni i okolni brodovi danima su pretraživali golemo oceansko prostranstvo. Javnost je budno pratila svaku novu vijest...
6. Otkriveno je u kakvom je stanju brod isplovio
Prije isplovljavanja Bourbon Rhode je proveo manje od dva tjedna na remontu u Nigeriji. Međutim, izvještaj o stanju broda prije suhog doka i potrebnih popravaka pokazao je kako su mu za potpuni remont bila potrebna barem dva mjeseca. Stručnjaci su utvrdili kako je na brodu odrađena samo kozmetika, dok su ostali, vitalni dijelovi broda, bili u katastrofalnom stanju.
"Imali su veliki problem s jednim motorom, navodi se u izvješću. Imali su problema s ventilima. Bilo što od toga moglo bi se lako pokvariti i izazvati poplavu. Pretpostavljam da se jedan ventil jednostavno slomio zbog natezanja pa posada naposljetku nije mogla zaustaviti plavljenje broda. Oplata je potpuno korodirana, vodonepropusna vrata su katastrofa. Jako sam bijesan što su takav brod pustili na more", rekao je jedan kapetan za Morski.hr.
"Osim što je vidljivo da je brod u jako lošem stanju, puno stavki treba popraviti ili zamijeniti. Kritično je to što su vodonepropusna vrata dobila četvorku, dakle unsatisfactory ili nezadovoljavajuću ocjenu, te čudni zvukovi osovine. Svi ventili seachestova (usis mora za hlađenje motora, pomoćnih motora, klima-uređaja i slično) i overboarda (odvodni ventili) trebali su remont. Dvanaest dana u škveru je ništa", prokomentirao je šokantno izvješće o stanju Bourbon Rhodea jedan zapovjednik stroja.
7. Potresna svjedočanstva preživjelih pomoraca
Od trojice spašenih mornara, dvojice Ukrajinaca i jednog Rusa, javnost je dobila uvid u užas koji su proživljavali. Nakon potonuća nesretni ljudi su proveli 24 sata u moru držeći se rukama i nogama o prevrnutu splav za spašavanje. Valovi od 15 metara nosili su ih sve dalje od potonulog broda.
Tek sljedeći dan uspjeli su se popeti na prevrnutu splav.
"Na splavi nije bilo vode. Imali su samo kekse koje je bilo nemoguće jesti bez vode pa su ih pokušavali pojesti s morskom vodom. Tijela su im bila potpuno prekrivena velikim ranama, ogrebotinama i modricama. Prsluci za spašavanje su im se stalno okretali i derali im uši. Slana morska voda im je nagrizla kožu i oči koje su ih stalno boljele. Jedne večeri je moj muž potpuno izgubio vid.
Ništa nije mogao vidjeti. Meduze su ih stalno pekle. U subotu je svanulo sunčano jutro i kožu na licu im je spalilo sunce", ispričala je za 24sata Elena Konovalenko, supruga Dmitra Marčenka, jednog od spašenih mornara.
8. Potpuno otkazivanje opreme za komunikaciju
Jedno od pitanja na koja se dugo čekao odgovor je ono o komunikaciji. Što je bilo sa satelitskim telefonom? Što se dogodilo s EPIRB-om, uređajem koji omogućuje određivanje položaja broda u nevolji i šalje signal mjerodavnima na kopnu? Marčenkova supruga kaže da su satelitsku komunikaciju izgubili već drugog dana na oceanu. Dino je Marčenku dao EPIRB prije ukrcaja na splav, ali ubrzo je izgubljen zbog velikih valova. Ostali su, dakle, bez ičega.
9. Grupa prijatelja odbija odustati od Dina
Kad su vlasti Martiniquea obustavili potragu, Dinovi najbliži prijatelji oformili su jezgru Facebook grupe Bourbon Rhode Rescue. Nekolicina odlučnih i dobro povezanih prijatelja uspjela je podići toliku prašinu te naposljetku prisiliti tvrtku, Martinique i hrvatski državni vrh da se uključe u nastavak potrage. Organizirali su i peticiju za prikupljanje novca za podizanje aviona u slučaju da se obustavi potraga. Grupa od nekoliko prijatelja uskoro je izrasla u više od 45 tisuća brižnih pratitelja koji i danas čekaju nove, pozitivne vijesti.
10. One dvije signalne rakete...
Dva promatrača na komandnome mostu moćnog potražnog broda ALP Striker, u prvom tjednu listopada, uočila su u noći najprije bijeli, pa odmah zatim crveni pirotehnički signal. Protumačili su to kao znak za pomoć, kako je priopćila prefektura Martiniquea. Naravno, ovakva vijest odjeknula je kao bomba. Nada je maksimalno porasla, a ALP Striker i ostali brodovi počeli su stezati obruč oko mjesta za koje se pretpostavljalo da je lokacija ispaljenih raketa.
Međutim, ocean je nepregledan i golem, a valovi mogu u samo nekoliko sati odnijeti malu splav daleko od početne lokacije. Bez obzira na to koliko "češljali" more, nisu uspjeli ništa naći. Još se ne zna jesu li ono stvarno bile signalne rakete ili se promatračima to samo učinilo.
11. Tko će odgovarati za ovakvu tragediju?
Aktivna potraga je prekinuta, ali u ovim trenucima mjestu potonuća približava se 80 jedrilica u sklopu "Mini Transat" regate. Oni će ponijeti baklju potrage jer obitelji i javnost ne pristaju na kompromise. Dina i ostale se mora naći. Dok oni traže nesretne brodolomce, u zraku zjapi veliko pitanje: Tko je kriv i tko će odgovarati za havariju?
Zasad struka upire prstom u Bourbon Rhode, tvrtku koja je u optjecaju držala brod u katastrofalnom stanju, koji uopće nije smio isploviti s remonta, a kamoli se upustiti u borbu s hirovitim i opasnim Atlantskim oceanom.
Dizajniran za napore
Brod je dugačak 60 metara s gazom od 6,5 metara, sagrađen je 2006. godine i dizajniran za pomoć na terminalima te kao pomoć pri operacijama vezanima za izlijevanje nafte.
Prodiranje mora
Brod je bio usred Atlantika, udaljen oko 1200 nautičkih milja od otoka Martinique, kad je ušao među valove visoke do 20 metara. More je počelo prodirati u unutrašnjost tegljača.
Susret s uraganom
Bili su na putu za Georgetown u Gvajani, kad ih je sustigao Lorenzo, uragan pete i najjače kategorije. Njegovi vjetrovi dosežu brzinu veću od 240 kilometara na sat.
Pozivi upomoć
Kapetan Dino Miškić je uputio tri poruke za pomoć kompaniji Bourbon, a oni su mu se odazvali tek nakon treće poruke, sat i četiri minute od prvog, automatskog poziva upomoć.
Bijeg s broda
Nakon što im je Dino zapovijedio da napuste brod, u splav je ušlo sedam mornara. Ali val je prevrnuo splav. Trojica su se uspjela popeti, no ostali su odmah nestali među valovima.
Trojica preživjelih
Bourbon Rhode se ubrzo prevrnuo i nestao na dnu oceana. Trojica mornara koji su se dokopali splavi plutala su sljedeća tri dana. Spašeni su.
Svi traže dina
Nakon potonuća pokrenuta je masovna potraga u koju se uključio i hrvatski državni vrh. Pronađena su četvorica mrtvih mornara, a sedmorica se smatraju nestalima. Među njima je i Dino.
Odgovornost tvrtke
Prošlo je gotovo 50 dana od potonuća, a brojna pitanja su ostala neodgovorena. Među njima i ona o odgovornosti tvrtke koja je poslala brod u očajnom stanju na prekooceansku plovidbu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
prošlo je 2 mjeseca upali su uragan i gotovo.oni su se spasili ovi nisu