Dok spasitelji po južnom Atlantiku sa 10 brodova, avionom i helikopterom traže Dina Miškića, kapetana remorkera Bourbon Rhode, i još 10 nestalih članova posade, za portal Morski.hr hrvatski pomorac koji je htio ostati anoniman, otkrio je da pomorci godinama imaju probleme i s tim tipom broda i s tom brodarskom kompanijom.
Sestrinski brod Bourbon Dolphin, kaže on, potonuo je kod Shetlanda u Škotskoj 12. travnja 2007. Poginulo je osam od 15 članova posade, uglavnom Norvežana, a među poginulima su bili i kapetan i njegov 14-godišnji sin. Ispalo je da je brodar ostavio kapetanu samo sat i pol za upoznavanje s brodom, da je brodar Bourbon još od 2005. "počeo s kvalitete prelaziti na kvantitet", da mu otada brodovi prolaze preglede kao ispravni samo zato što ih sredi tako da u tom trenutku djeluju ispravni, a na moru...
"Drži vodu dok majstori odu. Žurba, štednja i korupcija. Ne srede brod kako bi trebali, pa brod ode na more nespreman. Pola zahtjeva kapetana stroja i kapetana oni odbiju", kazao je za Morski.hr.
Zbog pogibija pomoraca s Bourbon Dolphin iz 2007., sud je u siječnju 2009. kaznio tvrtku Bourbon Offshore Norveška s 530.000 eura. Anonimni pomorac proveo je na brodu koji je sada potonuo, na Bourbon Rhode, neko vrijeme 2009. Brod je tada bio nova, kaže i dobar, ali smatra da su mu slabe točke prekomplicirana propulzija i sustav upravljanja, činjenica da nema kormilo, što je, dodaje, smrt u uvjetima oluje.
Brod je tada bio usred uragana Lorenzo, valovi su dosezali sve do 20 metara i plovilo je u nekom trenutku počelo puštati u stražnjem dijelu. Rekao je i to da je su brod iz te serije gradili u Singapuru, iako u gradnji takvih brodova nikakvog iskustva nemaju niti kineski niti singapurski brodograditelji.
Hrvatska je izrazito pomorska zemlja i po morima diljem svijeta ima 25.000 mornara. Svake godine, procjenjuje se, oni u zemlju donesu oko jedne milijarde dolara što zarade. Svake godine Hrvatska obrazuje oko 500 novih časnika.
Ipak, vrlo često čujemo vijesti o stradanjima hrvatskih pomoraca i njihovih problema koji se tiču uskraćivanja radnih prava, nedovoljne zaštićenosti kod brodara koji ih zapošljavaju, nedovoljni angažman vlasti Republike Hrvatske da im osiguraju zaštitu i radničkih prava i socijalne zaštite i mnogočega drugog.
Hrvatski pomorci, zato, žive teško, a pritom i, bez obzira koliko zarađuju, nerijetko ginu, iako bi moglo biti i drugačije. Gine se u lukama, na pučini, pri utovaru, održavanju broda... U rujnu 2017. uglavnom je nezapaženo prošla vijest da je u Vijetnamu kod grada Hai Phong jedva spašen hrvatski mornar koji je u tajfunu pao s broda i zadobio teške ozljede unutarnjih organa. Plovio je na brodu pod zastavom Maršalovih otoka.
Pod zastavom Maršalovih otoka bio je i brod Atlantske plovidbe "AP Dubrava" na kojem su u srpnju ove godine poginula dva hrvatska pomorca u nesreći tijekom ispiranja tankova na brodu. Najpotresnije su ipak vijesti o pogibijama pomoraca pri brodolomu. Kapetan i brodski električar iz Hrvatske imali su u ožujku 2010. sreću što su bili među 22 spašena od 24 članova posade teretnjaka "Kea" koji je potonuo u Biskajskom zaljevu.
Brod pod zastavom Barbadosa plovio je iz Sankt Peterburga prema Santa Marti u Kolumbiji. Naši ljudi po morima uglavnom uspijevaju preživjeti nesreće i potapanja, naravno, ne uvijek. Ali je ironično, između ostalog, i to što pritom razmišljaju i o takvim stvarima kao što je jesu li bili na moru 183 ili više dana. Jer ako nisu:
"Da dobro ste pročitali – u slučaju smrti pomorca porez prema državi mora biti podmiren! Ovo je samo jedna od stvari koje spadaju u kategoriju apsurda, ali je možda najbizarnija", pričali su prije nekoliko godina naši pomorci za portal Pomorac.net.
Osim toga RH im je maćeha i po pitanju zdravstvenog, mirovinskog, zaštite kod brodara, što je sve jedan od njih prije nekog vremena za Deutsche Welle sažeo u zaključak: "I tako ostajemo građani drugog reda. Jer, očito nismo zanimljiva biračka skupina kojoj bi htjeli podilaziti."
U bogatoj hrvatskoj pomorskoj povijesti, tada jugoslavenskoj, diljem svijeta plovilo je takvo mnoštvo pomoraca da je bilo i baš velikih, masovnih tragedija. 1980. na Tihom oceanu teretni brod "Dunav" sa sobom je tisuće metara u dubinu odveo čak 32 mornara. Pritom je brod bio nov, izgrađen samo sedam godina ranije u talijanskom brodogradilištu La Spezia, dug 178 metara i nosivosti 25.000 tona.
Kapetanu Stanislavu Tijanu iz Kostrene baš uoči te plovidbe šefovi iz "Jugolinije" udovoljili su zahtjevu za odmorom i poslali su mu zamjenu u New Foundland. Danas, primjerice, brodari štede čak i na avionskim kartama, unatoč tome što su letovi neusporedivo jeftiniji nego onda. Novi kapetan s tovarom od željeza i papira isplovio je iz Hamiltona, prošao kroz Panamski kanal, svratio do Los Angelesa i zaputio se prema Kini.
No, nasred oceana uletjeli su u orkansku "oluju svih oluja" s vjetrovima od 12 bofora i valovima od 10 metara. Nakon prve dojave broda da skreću prema Japanu, udaljenom čak 700 milja, jer im je stala prodirati voda, brod je potonuo nekoliko sati poslije. Najstariji član posade bio je tada 53-godišnji kapetan, najmlađi su bili 20-godišnji v. d. trećeg časnika palube, 21-godišnji konobar, 22-godišnji kadet, mazač, mlađi mornar...
Havariju broda "Tisa" kod Krete od 17 članova posade preživio je samo kormilar Ante Milin koji je u moru proveo čak 44 sati i preplivao 40 milja. Oko tog potonuća i danas se šire priče da brod nije prevozio konzerviranu hranu iz Napulja u Saudijsku Arabiju, nego oružje. 6. ožujka iste godine na brodu je u luci u Limassolu na Cipru u teretu, navodno sumpora, izbio požar. Milin se tijekom sudskog postupka, u kojem se spominjalo loše raspoređen teret, nagodio s "Jadranskom plovidbom" za odštetu na ime pretrpljenog straha i boli.
Brod "Šabac" plovi je za "Kvarnersku plovidbu" kada se 7. siječnja 1962. u La Mancheu sudario s britanskim brodom "Dorington Court" i potonuo u manje od pet minuta. U La Mancheu je bila magla i hrvatski mornari nisu imali skoro nikakve šanse i zbog totalne havarije svog broda i zbog hladnoće mora, bez obzira što su ih kolege s drugog broda odmah krenule spašavati.
Od 33 člana posade, preživjela su samo petorica. Bila je to u to vrijeme najveća pomorska tragedija jugoslavenske trgovačke mornarice još od 1930., kada je također u siječnju na Atlantiku u ciklonu stradao brod "Daksa". Tada je poginulo 38 hrvatskih pomoraca.
U povijesti je kao posebno dramatična upamćena tragedija tankera "Petar Zoranić" iz prosinca 1960. "3. maj" predao je ovaj tanker "Jugoslavenskoj tankerskoj plovidbi" samo nešto malo ranije, 27. kolovoza 1960. Ovaj brod 14. prosinca 1960. imao je svoj tek 108. dan plovidbe kad je uništen u strašnom požaru u Bosporu. Prolaz kroz Bospor bio je dug 30 kilometara, širok između 660 metara i 3,6 kilometara, dubok do 124 metara, kroz njega se plovidba obavlja u dvije trake.
"Petar Zoranić” je 13. prosinca 1960. isplovio iz crnomorske luke Tuapse u kojoj je ukrcao teret i to u prednje tankove 12.000 tona benzina, a u stražnje tankove 11.330 tona dizelskog goriva. Na tankeru su se nalazile 52 osobe kad je brod naletio na grčki tanker "World Harmony" koji je plovio u pogrešnoj traci, ravno na "Petra Zoranića". Grčki tanker zabio se točno u jedan od spremnika benzina našeg tankera i pukla je strahovita eksplozija.
Na "Petru Zoraniću" poginulo je 13 od 52 ljudi, a na grčkom tankeru poginulo ih je čak 40. "Petar Zoranić" gorio je na moru 55 dana, sve dok nije sasvim izgorjelo oko 25 tona goriva. Pritom, stari brodari iz "3. maja" mogu biti ponosni, "Petar Zoranić" nije potonuo, uspio se održati na površini.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
tragedija puno je ljudi poginulo