Godine 1981. katolička redovnica iz Singapura počela se dopisivati sa ženskom zatvorenicom koja je zbog svojih zločina osuđena na smrt. Par pisama pretvorilo se u korespondenciju koja je potrajala punih 7 godina.
Ta je redovnica bila sestra Gerard Fernandez, a zatvorenica Tan Mui Choo, njena nekadašnja učenica koja je u zatvor dospjela zbog jednog od najbrutalnijih ubojstava koje su se ikad dogodile u toj zemlji.
Časna ju je znala kao Catherine, "slatku, jednostavnu djevojku" koja dolazi iz posvećene obitelji te je pohađala vjersku školu. Ipak, godinama je kasnije Tan, sa svojim mužem Adrianom i njegovom ljubavnicom Hoe Kah Hong, osuđena za ritualno ubojstvo dvoje male djece, piše BBC.
"Napravila je užasnu stvar, jako je pogriješila. Bila sam ožalošćena vijestima o tome, no znala sam da je moram vidjeti", tiho izgovara 81-godišnja redovnica.
Četiri ju je godine posjećivala u zatvoru, provodeći brojne duge večeri u molitvi. To im je omogućilo da se ponovno povežu i izgrade dublje razumijevanje, objašnjava.
"Bila sam tamo da joj dam svoju podršku i ona je znala da može razgovarati sa mnom. Mislim da ju je to oslobodilo zatvora u njenoj glavi", rekla je.
Ostala je s njom do samog kraja, do 25. studenog 1988., dana Taninog pogubljenja.
"Svaka osoba vrijedi više od onog najgoreg što je učinila. Bez obzira na grijehe, svatko zaslužuje dostojanstvenu smrt", smatra časna.
Svog posljednjeg jutra Tan je odjenula plavu dugu haljinu i plave cipele, a izgledala je vrlo smireno, prisjeća se sestra Gerard. Dvije su se žene držale za ruku dok su hodale prema vješalima.
Sestra je pjevala Taninu najdražu pjesmu dok su se približavale. Potom ju je morala pustiti i osluškivala je njene korake na spiralnim stepenicama, a potom i polugu koja je otvorila vratašca ispod Catherine. Znala je da je više nema.
Smrt vješanjem
Smješten na sjeveroistoku Singapura nekoliko minuta vožnje od zračne luke, visoko osiguran zatvorski kompleks mjesto je predviđeno za izvršavanje smrtnih kazni.
Tan Mui Choo bila je jedna od njih 18 koju je sestra Gerard otpratila do vješala.
"Smrtna kazna nije nešto što čovjek spremno prihvaća. Potrebno je vrijeme da svaki od osuđenika prihvati svoju sudbini i pomiri se s krajnošću i boli koja ga čeka", objašnjava redovnica koja je 40 godina svog života posvetila radu sa zatvorenicima.
To osjeća kao svoj životni poziv, a kaže kako upravo tim ljudima treba puno emocionalne, mentalne i duhovne podrške baš zbog zlodjela koja su napravili. Time dobivaju priliku shvatiti koliko su zla nanijeli i pokajati se.
"Željela sam im pomoći da shvate kako će kroz proces osvještenja i oprosta doći do iscjeljenja, pa će ih iza smrti čekati bolje mjesto", kaže Gerard.
"Kad vidim Boga reći ću mu za tebe"
Godinama kasnije, drugi je osuđenik na smrt prišao sestri Gerard kad ju je vidio da izlazi iz nečije ćelije. Zamolio ju je da mu dođe u posjet jer njezino prisustvo donosi smirenje, a kasnije i utjehu.
Zamolio ju je da ga posjeti prije smaknuća, a redovnica smatra velikom "privilegijom" pratiti osuđenike na smrtnu kaznu u njihovu posljednju "šetnju".
"Ja sam ta s kim dijele svoje najveće tuge i dopuštaju mi da zavirim u njihova srca u posljednjim trenucima, to je čin velikog povjerenja. Sjećam se kako mi je taj zatvorenik rekao "sad idem vidjeti Boga, reći ću mu za tebe", ispričala je.
Za singapursku zatvorsku službu, koja broji 14 zatvora i nekolicinu rehabilitacijski centara, takva je podrška "sastavni dio rehabilitacije i reintegracije zatvorenika".
"Sestra Gerard je već 40 godina s nama. Njena predanost, strast i požrtvovnost nas nadahnjuju, ali i brojne druge koji ulažu svoje vrijeme i trud da bi pomogli zatvorenicima i njihovim obiteljima", rekao je glasnogovornik za BBC.
Za mnoge od njih bi slika bila sasvim drugačija da nema sestre Gerard, rekla je majka jednog od zatvorenih narkobosova, otkrivši da je ona imala ogroman i pozitivan utjecaj na njenog sina.
"Sestra Gerard nikada ga nije osuđivala niti odustala", rekla je dodajući da je vidjela ogromnu promjenu u njegovom stavu. "Njegov bijes i ogorčenost pretvorili su se u prihvaćanje i kajanje."
Smrtna kazna je kontroverzna tema u Singapuru. Taj se bogati grad/država u jugoistočnoj Aziji ponosi niskom stopom kriminala i reputacijom sigurnog mjesta.
Koliko je točno u Singapuru izvršeno smrtnih kazni posljednjih godina, ne zna se. Amnesty International, koji se bori za zabranu smrtne kazne u cijelom svijetu, tvrdi da ih je od 1993. do danas izvršeno 420, tridesetak godišnje. U toj organizaciji sumnjaju da singapurska vlast ne objavljuje sve smrtne kazne u zloglasnom zatvoru Changi te da se neke obavljaju u tajnosti.
Ne zna se ni koliko je točno ljudi osuđeno na smrt, koliko ih čeka na smaknuće, posebno ne za singapurske građane, jer vlast o tome ne obavještava javnost.
Za strance se zna jer vlade na smrt osuđenih stranaca o tome obavještavaju javnost. Velika većina smrtnih kazni izriče se zbog droge, pa je nedavno objavljeno da je od posljednjih 138 smaknutih osoba 120 bilo osuđeno na smrt zbog droge.
Većina Singapuraca podržava nemilosrdnu kaznenu politiku svoje države prema krijumčarima droge. Singapurska vlast šalje na vješala svakoga – i vlastitog državljanina i stranca – koga u toj maloj otočnoj državi, čak i u tranzitu na aerodromu, otkriju s drogom. Ništa ne može spasiti onoga kod koga se nađe više od 15 g heroina, 30 g morfija, 30 g kokaina, 500 g marihuane ili 1,2 kg opijuma.
"Općenito je velika podrška javnosti za smrtnu kaznu", rekla je Singapurka Kirsten Han koja je suosnivačica grupe Vjerujemo u drugu šansu, koja aktivno vodi kampanje za zatvorenike na smrtnoj kazni.
"Smrtna kazna prikazana je kao odvraćanje od kriminala", rekla je gđa Han.
Grad kazni
Bogat i egzotičan Singapur poznat je kao "grad kazni" upravo zbog strogih zakona koje primjenjuje. Primjerice, posjedovanje marihuane smatra se jednakim zločinom kao i posjedovanje heroina, a zbog posjedovanja veće količine droge lako se može dobiti smrtna kazna.
Već na prvi pogled opaža se da je Singapur, u kojem žive Malajci, Kinezi i Indijci, uredna i čista zemlja, za razliku od susjednih azijskih zemalja. Baciti papirić na ulici najstrože je zabranjeno, kazna je 1000 singapurskih dolara (oko 500 eura).
Ako prekršitelj to ponovi, globa je dvostruka i jedan dan mora skupljati smeće u parkovima u svjetlećim odijelima. Još oštrije kažnjava se onaj tko ispljune žvakaću gumu, koja je u Singapuru zabranjena.
Ovo su još neki od primjera neobičnih kazni Singapura:
- Protuzakonito je ne pustiti vodu iza sebe u javnom WC-u, a predviđena kazna je novčana. Ipak, u ekstremnim slučajevima ona može biti i javno batinanje. Specijalna policija često provjerava javne WC-e.
- Osoba koja se osudi za onečišćenje ulica kao kaznu će dobiti da tri puta na tjedan pere ulice, pritom noseći znak "ja sam prljao ulicu"
- Zabranjeno je nositi džepne nožiće bilo koje vrste. Kazna za domaće je batinanje, a za strance trenutna deportacija.
- Vrijeđanje na ulici, a osobito dobacivanje ženama, su strogo zabranjeni te se kažnjavaju novčano ili zatvorom.
- Vrlo su oštre kazne i za vrijeđanje na vjerskoj osnovi, čak i u šali.
- Playboy i slični magazini pornografskog sadržaja su zabranjeni, a kazna se izriče pojedinačno za svaku stvar.
- Pušenje je zabranjeno na većini javnih mjesta, a kazna za to iznosi 5000 dolara.
- Ilegalna okupljanja su zabranjena poslije 22 sata, a pod ilegalnim okupljanjem se smatra više od dvoje ljudi zajedno na istom mjestu.
- Korištenje tuđe WiFi mreže je kažnjivo djelo, a kazna je novčana i zatvor.
