Priča o zadnjoj ženi koja je pogubljena u Londonu i pravdi nakon 70 godina

U poruci koja je 12. srpnja 1955. godine stajala na vratima zatvora Holloway u Londonu pisalo je: "Kazna zakona određena Ruth Ellis, proglašenoj krivom za ubojstvo, bit će izvršena sutra u 9 sati ujutro". 

Te noći ispred zatvora okupilo se 500-ak ljudi koje je policija rastjerala. Unutar zatvora bila je Ruth Ellis koju su dva puta te večeri posjetili njezini roditelji. Dan nakon toga je obješena, a njezino pogubljenje izazvalo je niz rasprava je li smrtna kazna etična u slučaju žena, ili bilo koga, i trebaju li postojati različiti stupnjevi kazni za ubojstvo. 

Život Ruth Ellis od samog je početka bio obilježen traumom. Rođena je kao Ruth Neilson 9. listopada 1926. u Rhylu u Walesu, kao peto od šestero djece. Njezina majka, Elisaberta, bila je belgijska izbjeglica, a otac Arthur, violončelist iz Manchestera, bio je tiranin. Od jedanaeste godine, Arthur je seksualno zlostavljao Ruth, ponavljajući obrazac nasilja koji je već primjenjivao na njezinoj starijoj sestri Muriel. U strahu od supruga, majka je šutjela. Sestre nikada nisu otvoreno razgovarale o očevom zlostavljanju, ali Muriel je često pokušavala zaštititi mlađu sestru, šaljući je iz kuće kad bi osjetila opasnost.

Sa samo 14 godina, Ruth je napustila školovanje i počela raditi, prvo kao razvodnica u kinu. Ubrzo se s obitelji preselila u London, gdje ju je djevojka njezinog brata uvela u, kako je sestra Muriel kasnije opisala, "brzi život". U Londonu se očevo zlostavljanje nastavilo. Sa 17 godina ostala je trudna s oženjenim kanadskim vojnikom i rodila sina Andrewa, poznatog kao Andy. Vojnik je ubrzo prestao slati novac, a Ruth je sama uzdržavala sina radeći razne tvorničke i uredske poslove. Međutim, ti poslovi nisu donosili dovoljno novca. Krajem 1940-ih, preko poslova foto-modela, ušla je u svijet hostesa u noćnim klubovima u Sohou, gdje je zarađivala znatno više. Taj život donio joj je financijsku neovisnost, ali i niz kaotičnih veza. Godine 1950. udala se za Georgea Ellisa, razvedenog stomatologa i nasilnog alkoholičara. Brak je bio katastrofalan. Dobili su kćer Georginu 1951., no George je odbio priznati očinstvo. Ubrzo su se razveli.

Screenshot/Youtube

Godine 1953. život Ruth Ellis doživio je novi preokret. Postala je menadžerica popularnog noćnog kluba Little Club u Knightsbridgeu, okupljalištu bogatih i slavnih. Tamo je upoznala Davida Blakelyja, tri godine mlađeg, karizmatičnog vozača trkaćih automobila iz više klase. Unatoč tome što je bio zaručen za drugu ženu, Blakely se u roku od nekoliko tjedana uselio u njezin stan iznad kluba.

Njihova afera najblaže rečeno bila je burna s nizom ljubomornih ispada, zlostavljanja, pa čak i prošnje. U isto vrijeme, Ruth je započela vezu s Desmondom Cussenom, bivšim pilotom RAF-a i uspješnim poduzetnikom koji ju je obasipao pažnjom i nudio joj stabilnost. Iako se preselila k njemu, nije mogla prekinuti veze s Blakelyjem.

Tijekom jedne od svađa, Blakely je udario trudnu Ruth šakom u trbuh, uzrokujući pobačaj. Taj događaj, zajedno s konstantnim psihičkim i fizičkim zlostavljanjem, gurnuo ju je preko ruba.

Screenshot/Youtube

Na Uskrsnu nedjelju, 10. travnja 1955., nakon što ju je Blakely danima ignorirao, uzela je taksi do stana njegovih prijatelja. Kada ga nije pronašla, uputila se prema pubu The Magdala u Hampsteadu, gdje je pronašla njegov automobil. Čekala je. Oko 21:30, Blakely je izašao s prijateljem. Dok je tražio ključeve automobila, Ruth je iz torbice izvukla revolver Smith & Wesson kalibra .38 i ispalila pet hitaca u njega. Prvi je promašio, ali drugi ga je pogodio i srušio na tlo. Zatim je stala iznad njega i ispalila još tri metka. Svjedoci tog događaja kažu kako je nakon posljednjeg hitca stajala iznad njega potpuno hipnotizirana. Okrenula se prema njegovom prijatelju Clive Gunnellu, kako stoji u izvješću, i upitala ga:

- Hoćeš li nazvati policiju? 

Kad je stigao policajac izvan dužnosti, rekla mu je:

- Kriva sam, malo sam zbunjena.

Suđenje Ruth Ellis na londonskom sudu Old Bailey u lipnju 1955. bilo je medijski spektakl. Pojavila se u elegantnom crnom kostimu, svježe obojene plave kose, djelujući sabrano i staloženo. Njezin odvjetnički tim pokušao je izgraditi obranu temeljenu na provokaciji zbog dugotrajnog zlostavljanja, no zakon iz 1955. nije poznavao obranu smanjene odgovornosti ili "gubitka kontrole" zbog obiteljskog nasilja. Sudac je poroti izričito rekao da zanemare činjenicu da je Blakely "loše postupao" prema njoj.

Ključni trenutak suđenja dogodio se kada ju je tužitelj Christmas Humphreys upitao samo jedno pitanje:

- Kada ste ispalili hitac iz blizine u njega što ste planirali napraviti?

Njezin odgovor ušao je u anale britanskog pravosuđa:

- Očito je, kad sam ga upucala, da sam ga namjeravala ubiti - odgovorila im je.

Screenshot/Youtube

Ta je izjava jamčila osuđujuću presudu za ubojstvo s predumišljajem, za koje je smrtna kazna bila obavezna. Poroti je trebalo samo dvadeset minuta da je proglasi krivom. Dok je sudac izricao smrtnu kaznu, Ruth Ellis nije pokazivala nikakve emocije. Njezina majka pokrenula je kampanju prikupljanja potpisa kako bi se odluka poništila, no Ruth u tom nije željela sudjelovati. 

Dan prije pogubljenja, u razgovoru sa svojim odvjetnikom Victorom Mishconom, Ruth je otkrila ključan detalj koji je prešutjela na suđenju. Tvrdila je da joj je pištolj dao njezin drugi ljubavnik, Desmond Cussen, koji ju je i naučio pucati te ju je te noći odvezao do puba. Prešutjela je to jer joj je Cussen obećao da će se brinuti za njezinog sina Andyja. Mishcon je odmah obavijestio Ministarstvo unutarnjih poslova, no ministar Gwilym Lloyd George odbacio je tu informaciju kao nevažnu, smatrajući da ona samo potvrđuje predumišljaj. Peticija za pomilovanje, koju je potpisalo 50.000 ljudi, također je odbijena. Pokopana je u neoznačeni grob unutra zidina zatvora. 

Pogubljenje Ruth Ellis izazvalo je val prosvjeda i gnušanja. Mnogi su smatrali da je kazna bila barbarska i nesrazmjerna, pogotovo u kontekstu zlostavljanja koje je trpjela. Slučaj je postao katalizator za jačanje pokreta za ukidanje smrtne kazne u Britaniji, što se konačno i dogodilo deset godina kasnije, 1965. godine. Čak je i krvnik Albert Pierrepoint kasnije postao protivnik smrtne kazne. U članku objavljenom u Daily Mirroru na dan pogubljenja pisalo je: "Ona jedna stvar koja donosi dostojanstvo čovječanstvu i uzdiže nas iznad životinja njoj je bila uskraćena - sažaljenje i nada u konačno otkupljenje".

Tragedija je ostavila dubok ožiljak na njezinoj obitelji. Bivši suprug George Ellis počinio je samoubojstvo 1958. godine. Njezin sin Andy, koji je u vrijeme majčinog pogubljenja imao deset godina, cijeli se život borio s mentalnim problemima i traumom. Oduzeo si je život 1982., nedugo nakon što je oskvrnuo majčin grob. Kći Georgina, koja je imala samo tri godine kada joj je majka pogubljena, odrasla je u udomiteljskoj obitelji i umrla od raka 2001. godine.

Desetljećima nakon njezine smrti, obitelj i pristaše borili su se za pravdu. Žalbeni sud je 2003. odbio reviziju slučaja, tvrdeći da mogu suditi samo prema zakonu koji je vrijedio 1955. godine. Međutim, njezini unuci nisu odustali. Podnijeli su zahtjev za posthumno uvjetno pomilovanje, tvrdeći da su nove spoznaje o učincima traume i obiteljskog nasilja, kao i promjene u zakonu, dovoljan razlog za ispravljanje povijesne nepravde.

Screenshot/Youtube

U srpnju 2026. godine, pravda je, u simboličkom obliku, konačno stigla. Zamjenik premijera David Lammy objavio je odluku o pomilovanju.

- Ne možemo promijeniti ono što se dogodilo prije 70 godina. Ali možemo priznati da je ovo bio izniman slučaj. Današnje uvjetno pomilovanje čin je milosrđa. Nadamo se da će donijeti određeni mir obitelji Ruth Elli - rekao je Lammy.

Za njezinu unuku, Lauru Enston, odluka ima duboko značenje.

- Ovo pomilovanje ne poništava ono što se dogodilo. Ne vraća živote koji su slomljeni. Ali ono kaže, formalno i konačno, da Ruth nije trebala biti pogubljena; da ju je pravosudni sustav iznevjerio. To priznanje je od neizmjerne važnosti za našu obitelj - rekla je.

Smrtna kazna ukinuta je 1965., a nakon Ruth Ellis ni jedna žena više nije bila osuđena na smrt. Tako je ona u povijesnim knjigama ostala zapisana kao posljednja pogubljena žena u Velikoj Britaniji. 

O slučaju Ruth Ellis snimljen je i poznati britanski film Dance with a Stranger (Ples s neznancem, 1985.). Ruth Ellis u filmu glumi Miranda Richardson, dok je Blakelyja utjelovio Rupert Everett. Režiju potpisuje Mike Newell, a film je na Filmskom festivalu u Cannesu 1985. osvojio Award of the Youth.