Kad je imala samo pet godina Rebecci Meyer dijagnosticiran je glioblastom. Njezina borba s ovim najzloćudnijim oblikom tumora na mozgu trajala je samo deset mjeseci i ona je umrla prije svog šestog rođendana. Ukupni troškovi njezina liječenja u tom razdoblju iznosili su vrtoglavih milijun i 700.000 dolara.
Dijagnoza zloćudne bolesti najgora je koju čovjek može dobiti. Osim straha za zdravlje i život javlja se i velika količina straha može li čovjek sve te troškove i platiti. Stres i razmišljanje od kud novaca za takvo liječenje ne pomaže pacijentu na putu njegova ozdravljenja, posebno u slučajevima kemoterapije ili zračenja. Gotovo je nemoguće odmaknuti se od razmišljanja o tim troškovima koji pacijenta i njegovu obitelj vode na rub propasti.
Poseban je to slučaj u SAD-u u kojem su troškovi liječenja toliko veliki da ljudi najčešće pod hipoteku stavljaju sve što imaju, a u dugovima žive godinama. U njihovom slučaju biti suočen sa strašnom dijagnozom i astronomskim troškovima liječenja ne omogućuje dobre temelje za izlječenje.
Nova studija koja je objavljena u The American Journal of Medicine, otkiva kako 42 pacijenata iscrpi svoju životnu ušteđevinu tijekom prve dvije godine liječenja. Istraživanje 9,5 milijuna tumorskih dijagnoza iz razdoblja od 2000. do 2012. godine koje je obuhvatilo ovo istraživanje, pokazalo je kako 42,4 posto pacijenata za potrebe liječenja potroše svu svoju ušteđevinu, koja prosječno iznosi oko 92.098 dolara. Nastavak je to jako zabrinjavajućih podataka o siromaštvu Amerikanaca koje pokazuju kako 40 posto Amerikanaca ne može platiti 400 dolara u bilo kakvom hitnom slučaju, piše BigThink.
Pitanje financijske toksičnosti tj. financijskog tereta maligne bolesti, dovelo je Fumiko Chino do istraživačkog rada objavljenog u JAMA Oncology. Nakon što je njezin suprug iscrpio sve svoje mogućnosti osiguranja u iznosu od 500.000 dolara ona je iskoristila svu svoju ušteđevinu kako bi platila njegovo liječenje. Nažalost bezuspješno. Nakon njegove smrti ostala je u dugovima.
U studiji kojom je obuhvatila 300 pacijenata koji boluju od tumora, otkrila je kako trećina njih plaćaju puno više od očekivanog za svoja liječenja, što posebno opterećuje i njihovu mogućnost donošenja odluka.
"Suočavanje sa neočekivanim troškovima liječenja povezano je sa manjom željom plaćanja skrbi, čak i u slučajevima kada se pripremite za to veliko financijsko opterećenje. Nepripremljenost za troškove povezane s liječenjem može se odraziti na budućim mogućnostima donošenje odluka", stoji u izvješću.
Sistemska analiza niza od 45 studija 2016. godine, objavljena u Journal of the National Cancer Institute, pokazala je kako je 62 posto pacijenata u dugovanjima upravo zbog zdravstvenog liječenja. Nova studija koja je obuhvatila 4700 pacijenata otkrila je kako 55 posto pacijenata ima dug od najmanje 10.000 dolara, dok je tri posto njih bankrotiralo.
Troškovi liječenja tumorskih oboljenja premašuju 80 milijardi dolara u SAD-u svake godine. Više od polovice oboljelih od raka "suočeni su sa oduzimanjem kuće, bankrotom, gubitkom neovisnosti i raspadima veze i donosa". Gotovo 85 posto pacijenata prestaje raditi na barem šest mjeseci što je dodatno opterećenje njihovih financija.
Ove studije dovode do mogućeg zaključka kako je važno ublažiti negativne efekte pristupa zdravstvenoj skrbi i rezultatima iste među ranjivom i već osjetljivom populacijom ljudi. Zdravstvena skrb ostaje i dalje jedno od najvažnijih pitanja, uvijek pa tako i u ovom slučaju prije izbora. 72 posto svih političkih oglasa na neki način dotiču se pitanja zdravstvene skrbi, posebno u slučaju demokrata.
Na ovo pitanje, i ovu temu, nema jednostavnog odgovora, s obzirom na vrtoglave troškove takvih liječenja. Dodatna sredstva i financiranje potrage za novim liječenjima i metodama koje bi mogle spasiti ljudske živote su potrebna, a rak je najraširenija i najskuplja bolest za liječenje.
No čini se kako društvo funkcionira na takav način da se s ovim troškovima moraju najčešće nositi oni kojih ih najmanje mogu priuštiti. Ova studija primjer je američke kulture, podjele unutar društva i ekstremnih troškova liječenja, koju naše društvo u takvoj mjeri ne poznaju. Oni se sad pak nadaju da će se u sustavu nešto promijeniti nakon sljedećih izbora 6. studenog.
