Ne sjećam se kad sam pročitala roman koji govori o smrti, groblju, umiranju, zbrinjavanju posmrtnih ostataka uz toliko nježne ljubavi, ljekovitog humora i suptilne životne mudrosti
Volim ovaj roman. Njegovu ljupku drskost. Kratka poglavlja. Lirske proslove. Bogat unutarnji svijet glavne junakinje. Uz oštroumni humor i prstohvat ironije glavnog lika Violette Toussaint, čuvarice malog mjesnog groblja u Burgundiji, radnja se odmotava u flashbackovima, baš kao što se i u životu, nakon smrti bližnjeg, zajednički život razmotava unatrag, a ne unaprijed. Nakon bliske smrti ne vidiš naprijed, samo unatrag. Za neke trenutke, iskustva i riječi dok uređuješ grob voljenog zahvaljuješ, za nekim riječima, izgovorenima ili prešućenima, gorko žališ, a neke te stare uvrede, nepravde i nasilja više ne dodiruju.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
