Odrastao je u siromaštvu i zbog toga imao komplekse

Ono što sam danas je rezime svih poniženja koje sam doživio tijekom djetinjstva – rekao je jednom Nicolas Sarkozy, bivši predsjednik Francuske, koji je danas uhićen na temelju istrage koja traje od 2013. godine te koja ga tereti kako je od diktatora Libije Gadafija svojedobno primio preko 50 milijuna eura kako bi financirao predsjedničku kampanju.

Šarmer desnih i lijevih, miljenik medija kojem se život pred kamerama na kraju obio o glavu, Sarkozyjeva je karijera (i prije predsjedništva) bila prožeta skandalima. 

Sarkozy je sin mađarskog plemića Pál István Ernő Sárközy de Nagy-Bócsa i Andrée Jeanne Mallah čiji je otac, Židov iz Grčke, prešao na kršćanstvo kako bi se mogao oženiti s njezinom majkom. Obitelj je živjela u elitnom pariškom predgrađu Neuilly-sur-Seine, a na Sarkozyjev je život, po njegovim riječima, puno više utjecao djed, nego otac koji je relativno rano napustio obitelj.

Sarkozy je bio iskompleksiran jer je bio relativno siromašan u usporedbi s drugim školskim kolegama. Nikada nije bio odličan učenik, od školovanja na Science Po odustao je jer nije bio u stanju položiti ispite na engleskom. Na kraju je završio poslovno pravo, pa je između ostalog bio dio internacionalnog tima koji je pripremao obranu Silvia Berlusconija.

Francuzi često navode kako su više znali o Sarkozyjevim privatnim vezama i ljubavnim aferama negoli o njegovoj politici. Njegova prva supruga, i majka dvojice sinova, Marie-Dominique Culioli bila je nećakinja njegovog prvog političkog mecene i mentora Achille Perettija, koji je bio gradonačelnik Neuilly-sur-Seinea, gdje će gradonačelnik postati i Sarkozy. Od prve supruge razveo 1996. godine, poslije nekoliko godina odvojenosti. 

Iste godine oženio je Céciliu Ciganer-Albéniz koju je upoznao 1988. jer je kao gradski službenik predvodio njezino građansko vjenčanje. Tijekom 11-godišnjeg braka dobili su jednog sina.

Politički mentor bio mu je Jacques Chirac. Za vrijeme premijera Édouard Balladura bio je ministar proračuna, a njega je podržao i u utrci za predsjednika što je šokiralo Chiraca (vrtila se glasina i da je tada bio u vezi sa Chiracovom kćeri). Kada je Jacques Chirac postao predsjednik Sarkozy je ipak obnašao funkciju ministra financija, a onda i ministra unutarnjih poslova.

Na toj je poziciji zastupao da se "oslabi" zakon o odvajanju religije i države, kako bi se mogao dati državni novac za gradnju džamija i islamskih kulturnih centara, da bi godinama kasnije (2012.) tvrdio kako se apsolutno sve što podsjeća na bilo koju religiju treba izbaciti čak i iz privatnih institucija. To su mu zamjerili ljevičari, baš kao i dio desničara.

U ekonomskom smislu Sarkozyju su predbacivali da je ultra-liberal, što je njega smetalo. Nazivao se pragmatičarem. Savez za narodni pokret na čelu sa Chiracom potvrdio je 2007., kako je Sarkozy logičan izbor za predsjedničkog kandidata kojeg će podržati.

Sada se ispostavlja da je u smjer te kampanje utrošeno mnogo libijskog novca. Kada je postao predsjednik pohvalili su ga jer je u kabinet pozvao i brojne političare i stručnjake s ljevice, poput Bernarda Kouchnera koji je radi toga izbačen iz stranke. Došao mu je i Eric Besson koji je bio ekonomski savjetnik Sarkozyjeve protukandidatkinje Segolene Royal. Rachida Dati bila je prva ministrica sjevernoafričkog podrijetla. Relativno je uspješno plesao između uloge progresivnog 

Sarkozy je, kažu analitičari, bio jednako aktivan i u vanjskoj i u unutarnjoj politici, iako je francuska politička tradicija da se unutrašnjim poslovima bavi premijer. Premijer Francois Fillon bio je Sarkozyjev bliski prijatelj i, kako su ga mediji opisivali, Sarkozyjeva lutka na koncu.

Sarkozy se tijekom predsjedničkog mandata razveo od druge supruge i oženio pjevačicu i manekenku Carlu Bruni, čime je također privlačio pažnju tabloida. Iste godine kada je postao predsjednik ugostio je diktatora Libije Gadafija, što je čak potaknulo prosvjede u Parizu.

Njegovo je predsjedništvo prožeto skandalima, od kojih bi mu se ovaj s Gadafijem najviše mogao obiti o glavu. Navodno je 2012. kada se ponovno kandidirao za predsjednika potrošio duplo više za kampanju no što to dopuštaju francuski zakoni. Potukao ga je socijalist Francois Hollande.

Dva Sarkozyjeva bliska suradnika pod istragom su radi optužbi da su primali mito od Pakistana u doba kada je Sarkozy bio ministar. I on je, navodno, sredinom 90ih ta mita preusmjeravao u neuspješnu predsjedničku kampanju Edouarda Balladura koju je pomagao voditi.

- Sarkozy je bio neuobičajen u smislu da je bio potpuno različit od tradicionalne francuske elite. Odvjetnik mađarskog podrijetla koji je odrastao u predgrađu Pariza. Nije tu bilo najskupljih fakulteta ili buržoaske familije na koju su Francuzi naučeni. To je fundamentalna razlika radi koje su ga prigrlili 2007. i odbacili 2012. Sviđalo im se što je bio sve samo ne konvencionalan. Naučili su se na udaljene očinske figure, a dobili su prvog praviog predsjednika 21 stoljeća - pragmatičnog, proaktivnog, transparentnog i prijatelja medija. U dobru i zlu Sarkozy je preoblikovao Francusku. Dani kada se predsjednik mogao povući u Elizejsku palaču, imati zaštićen obiteljski život ili regulirati ekonomiju su odavno prošli - napisao je Bruno Bernard za The Guardian 2012. godine, zaboraviši se osvrnuti na bilo kakve opipljive rezultate njegove ere osim na njegovu snažnu karizmu. A i argument o transparentnosti, čini se, ne stoji.

Telegraph je nekadašnjeg "hiper predsjednika" 2012. nazvao prvim pravim populistom koji se, shvaćajući sav fijasko Hollandeove ere, približio političkoj platformi Marine Le Pen, meandrirajući između političkih stavova iz prošlosti te onih 'novih' koji su mu trebali osigurati još jedan mandat.